Razvojni model u Hrvatskoj, utemeljen na uvozu, precijenjenoj kuni, propaloj privatizaciji, zaštićenim bankama…, nije se mijenjao, osim fiskalne politike. Gdje ćemo biti za sljedećih trideset godina ako ga ne promijenimo? Upravo ovdje gdje smo danas. Bit će to pravi povratak u budućnost. Pardon, prošlost.
Pogledajmo brojke i bez ikakvih emocija ili stajališta (lijevih, desnih, centra ili bilo kojih drugih) donesimo zaključak. On glasi: Hrvatski BDP danas je 0,07 posto veći u odnosu na onaj iz 1989., prema podacima USDA-ova International Macroeconomic Databasea. Razvojni model, a on je uvijek isti jer se u Hrvatskoj nije mijenjao u posljednjih trideset godina bez obzira na promjene vlasti (mijenjala se samo fiskalna politika, a monetarna je bila usidrena uz tečaj prejake kune), naše je gospodarstvo zacemtiralo na trideset godina i danas nas dovelo onamo gdje smo bili prije trideset godina. Što se u međuvremenu događalo s ostalim usporedivim zemljama? Gdje su one danas u odnosu na 1989. prema razini BDP-a? Pogledajmo podatke:
| Zemlja | BDP 1989 | Zemlja | BDP 1989 |
|———-|———-|———-|———-|
| Bugarska | +34,75% | Srbija | -27,88% |
| Češka | +44,96% | Armenija | +56,06% |
| Estonija | +35,63% | Azerbajdžan | +81,63% |
| Mađarska | +38,26% | Bjelorusija | +65,64% |
| Latvija | -7,25% | Gruzija | -26,93% |
| Litva | +31,40% | Kazahstan | +68,42% |
| Poljska | +80,14% | Kirgistan | +32,73% |
| Rumunjska | +41,32% | Moldavija | -34,86% |
| Slovačka | +68,77% | Tadžikistan | +21,96% |
| Slovenija | +43,13% | Turkmenistan | +136,49% |
| Albanija | +68,50% | Uzbekistan | +113,21% |
Nažalost, dio tog rezultata odnosi se i na ratnu agresiju koju je Hrvatska pretrpjela i u kojoj je velik dio industrije bio uništen. Međutim, kad bismo gledali podatke samo od 2000. ili 2010., prema njima Hrvatska znatno zaostaje za gotovo svim zemljama tranzicije i na začelju je Unije. Stoga u superlativima govoriti o cijelovitoj poreznoj reformi, očekivanom proračunskom suficitu i sličnim stvarima nema podlogu u objektivnoj stvarnosti.
‘Ekonomska ubojica’ Suficit i podizanje kreditnog retinga posljedice su oporavka eurozone, svjetskoga gospodarstva, pada kamatnih stopa zbog politike kvantitativnog otpuštanja središnjih banaka, povoljnijih uvjeta zaduživanja, a ne zbog vođenja smišljene ekonomske politike.
Da je to rezultat vođenja smišljene ekonomske politike, ne bismo danas bili na razini 1989. Objektivna primjedba bila bi da je 2017. bila prva godina ove vlade i njezina ekonomskog modela. S vremenskom se dimenzijom slažem, ali nema nikakvih promjena u vođenju ekonomske politike. Treba demistificirati još nešto što po medijima upotrebljavaju glavni ‘ekonomski ubojice’. Kad se kaže da je izlaz u promjeni gospodarskog modela i spomene tečaj precijenjene kune, samo djeca mogu to iskoristiti kao izliku za devalvaciju ili jaču deprecijaciju. Nitko ozbiljan ne govori o devalvaciji ili deprecijaciji, nego o vođenju monetarne politike kune prema euru na razini od 7,30 umjesto 7,60. Uostalom, od 1989. do 2016. prosječna godišnja stopa rasta BDP-a u Hrvatskoj bila je nula posto. Gdje ćemo onda biti za sljedećih trideset godina ako ne promijenimo ekonomski model? Upravo ovdje gdje smo danas. Bit će to pravi povratak u budućnost (pardon, prošlost), ali koga to više i zanima – to i nije neka novost.
