LIDERova anketa: Vaša vizija Hrvatske 2030. i glavni trendovi dotad

Osamnaest uglednih stručnjaka za razna područja sudjelovalo je u velikoj anketi o ključnome državnom strateškom dokumentu. Nisu se dokraja složili o tome tko bi ga trebao pisati, ali jedinstveni su u stajalištu tko ne smije sudjelovati u izradi.

Dok je za svijet to otprilike jasno prema sadašnjim tehnološkim i društvenim trendovima, a i za njega se manje bojimo, kad je riječ o Hrvatskoj, stanje je mnogo neizvjesnije. Kako je i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU (MRRFEU) na traženje Europske unije pokrenulo projekt donošenja Nacionalne razvojne strategije do 2030., tako smo u Lideru za mišljenje odlučili pitati neke od vodećih domaćih znanstvenika i poduzetnika s različitih područja. Trendovi su svima očiti: ubrzanja digitalizacija, automatizacija i robotizacija na svim razinama života.

Posebno su jasni tehnološkim poduzetnicima poput Damira Sabola koji su potpuno uklonjeni u te trendove. Umjetna inteligencija, robotizacija, autonomna vozila te baterije za pohranu električne energije znatno će promijeniti svijet oko nas. Treba se već sad pripremati za to jer će se gradovi zbog toga jako promijeniti i bit će potrebna velika promjena infrastrukture koja će tu promjenu poduprijeti. Nekako mi se čini da će nas sve to opet iznenaditi – smatra Sabol. Svijet se drastično mijenja i moramo se, upozorava Sabol, pripremiti na te promjene. Mnogo ljudi moglo bi izgubiti posao dolaskom umjetne inteligencije i robotizacije, ali pojavit će se i novi poslovi. Moramo biti spremni obrazovati djecu za te nove poslove koji dolaze. Naftu treba zaboraviti te se treba strateški okrenuti čistoj struji i cestovnoj infrastrukturi za autonomna vozila. Trebat će podržati dolazak desetak tisuća električnih vozila ako želimo omogućiti turistima da dolaze k nama, a bilo bi dobro i da te turiste možemo kvalitetno nahraniti domaćom hranom i smjestiti ih u očuvanome prirodnom okolišu – kaže Sabol, dodajući da je podloga za sve te promjene softverska revolucija.

I Tea Žakula, docentica na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu koja je doktorirala na prestižnom američkom MIT-u, u globalnim trendovima u industriji primjećuje ubrzani razvoj kognitivnih tehnologija, robotike, personalizacije proizvoda itd. Za konkurentnost na takvom tržištu nije dovoljno samo učiti mlade ljude programiranju, treba ih učiti logici, kreativnosti, interdisciplinarnosti i, najvažnije od svega, samouvjerenosti i hrabrosti – ističe Žakula. Smatra da bi se u gospodarstvu trebalo mnogo više usmjeriti na ekološku poljoprivredu i razvoj zdravstvenog turizma, a stručne analize trebale bi pokazati zanimljive niše na globalnom tržištu za dugoročan razvoj domaće industrije.

Steven Živko Pavletić, liječnik u SAD-u i potpredsjednik Udruge hrvatsko-američkih profesionalaca (American Croatian Association of Professionals, ACAP) pak smatra da su Hrvatskoj prilike za razvoj očite i da je to zdravstveni turizam. Osim navedenih trendova, Siniša Topalović, direktor konzultantske tvrtke Horwath HTL, uočava povećanu mobilnost ljudi uz daljnji porast cijene kvalificiranog rada, dodatne dvije do tri milijarde ljudi nove srednje klase globalno do 2030., što će znatno promijeniti današnje obrasce potrošnje i posebno utjecati na turizam, tržište nekretnina i industriju slobodnog vremena, zatim starenje stanovništva i fokusiranje na zdravlje.

Nenad Bakić, poduzetnik i pokretač projekta ‘STEM revolucija’, također navodi da će u tehnološkom razvoju globalno, pa i kod nas, glavni trendovi biti veliki razvoj umjetne inteligencije i robotike zajedno sa sveopćom pametnom umreženosti u sklopu interneta stvari te svih njihovih kombinacija i izvedenica kao što je npr. pametni transport, tako da će svijet za 12 godina biti znatno drukčiji. Kad mnoga radna mjesta postanu suvišna, to će donijeti dosad nevidene izazove u društvu. I ako se svijet nastavi brzo bogatiti kao do sada pa će svatko imati zajamčeni dohodak i ako materijalno blagostanje postane neupitno, to bi čak moglo povećati društvene napetosti – smatra Bakić.

U Hrvatskoj će, dodaje, glavni megatrend biti demografija. Primjerice, danas već i Španjolska ima desetak puta više robota prema broju radnika u industriji, o Njemačkoj i Švedskoj da ne govorimo, što je dobar pokazatelj općega tehnološkog razvoja.

Istočno, iako smo tragično zaostali, pokušaji unapređivanja i zatvaranja procijepa barem za mlade izazivaju snažan otpor u društvu, što pokazuje da su regresivne i nikad transformirane ‘dinosauarske’ snage ovdje još utjecajne, zato će brze promjene izazvati i kulturne napetosti u društvu. Budući da se procijep u razvijenosti ne može brzo zatvoriti, pogotovo zbog potrebe promjene mentaliteta, u današnjem svijetu bez zapreka mnogi s tehnološkim kompetencijama, ali i poduzetnijim, nastavit će tražiti svoju budućnost izvan zemlje – kaže Bakić, dodajući da istodobno izrazio veliko sidro, rentna pozicija od turizma, koju država ovako ili onako uvelike zahvaća, omogućava izbjegavanje akutne krize. Stoga, žalostno, ali istinito, zaključuje kako je moguće da će Hrvatska usprkos globalnom brzom razvoju zbog brzog smanjivanja i starenja stanovništva i izrazito jakog turizma, golemih problema u mirovinskom i zdravstvenom sustavu te našega mentalnog sklopa ostati društvo bez dinamike orijentirano na rentijerstvo, s golemim državnim utjecajem na sve društvene procese.

Sada kada znamo gdje smo i što nas otprilike čeka, trebali bismo djelovati. Strategija 2030. mogla bi biti strateški dokument koji bi nas trebao okrenuti u pravom smjeru, no već smo vidjeli previše ‘strategija’ koje su ostale mrtvo slovo na papiru pa bismo se ovaj put trebali koncentrirati na provedbu, i to bar jedne stvari. Nažalost, iz područja na koje će se strategija koncentrirati već se vidi da se zahvaća preširoko i da će se priča opet raspršiti na previše općenitih stvari.

U strateškim dokumentima moraju se definirati razvojni ciljevi i provedbeni instrumenti u užem smislu, a ne raspršivati se na mnogo sektora. Nakon priključenja Europskoj uniji i NATO-u te infrastrukturnog razvoja, koji su ostali bez pravog multiplikacijskog učinka na ekonomski razvoj, u novoj fazi moramo se fokusirati na javni sektor koji mora podignuti učinkovitost po uzoru na baltičke zemlje, na sektor obrazovanja i održivost okoliša, ali ne uz zaustavljanje ekonomskog razvoja – kaže ekonomist Damir Novotny.

Do 2030. mnogo ruralnih naselja ostat će bez stanovnika ili s isključivo starijim stanovništvom. Hrvatska mora donijeti niz mjera kojima će zadržati mlado stanovništvo jer razvijeni Zapad treba radnu snagu, zbog čega se sadašnji odjelj mladih neće sam po sebi zaustaviti. Ako se nastavi, mirovinski i zdravstveni sustav vrlo će brzo zapasti u teško rješive probleme. Treba potaknuti razvoj jer se s deagrarizacijom na velikom području Hrvatske nije razvijalo gospodarstvo koje bi supstituiralo agrarni sektor.

U tehnološkom razvoju globalno će, pa i kod nas, glavni trendovi biti velik razvoj umjetne inteligencije i robotike zajedno sa sveopćom pametnom umreženošću u sklopu interneta stvari te svih njihovih kombinacija i izvedenica kao što je npr. pametni transport, zato će svijet za 12 godina biti znatno drukčiji. To će, kad mnoga radna mjesta postanu suvišna, izazvati dosad nevidene izazove u društvu. U Hrvatskoj će glavni megatrend biti demografija, ne samo kvantitativno, smanjivanjem broja ljudi i starenjem društva, nego i kvalitativno.

Moja idealna vizija vidi Hrvatsku u budućnosti prije svega kao funkcionalnu pravnu državu u kojoj je sudstvo potpuno neovisno o ideologiji i politici i istodobno donosi odluke efikasno i pravodobno. Drugi ključni element bio bi podupiranje neovisnosti i nepristranosti medija, uključujući mjere protiv lažnih vijesti, a treći podupiranje manjih poduzetnika i smanjenje troškova neefikasnih dijelova državne birokracije te pronalaženje načina da se neobrađena zemlja ponudi na raspolaganje ekopoduzetnicima.

Hrvatska ima sve preduvjete da postane društvo usmjeren prema budućnosti, solidarno društvo iz kojega ljudi ne odlaze zato što u njemu ne vide perspektivu i u kojem su oni koji dolaze dobrodošli i prihvaćeni; društvo u kojemu se ne osporava pravo drugomu da bude drugačiji. Vidim je i kao produktivno društvo u kojem rad nije prljava riječ i u kojem su ljudi spremni aktivirati se i preuzeti rizik. To je i društvo u kojem se poštuje sloboda govora i djelovanja te koje je posvećeno održivom razvoju. Tri su najvažnija elementa obrazovanje, znanost i kultura.

Hrvatsku 2030. vidim kao jednu od predvodnica svjetske robotičke industrije ako uspije zaustaviti katastrofalni trend odljeva vrhunskih inovatora, inženjera i znanstvenika u inozemstvo. U sljedećih pet godina trebala bi uložiti milijardu kuna u vraćanje naših najsjajnijih umova u domovinu. Moramo se usredotočiti na stvaranje barem jednoga globalno prepoznatog centra izvrsnosti, razvoj kulture beskompromisne izvrsnosti, što znači obračun s ispodprosječnošću u svim porama društva, te kompetitivnoga poreznog okružja.

Strategija ne bi smjela biti popis obećanja odnosno želja, nego razvojni dokument na koji se svi građani u području svojih interesa, a prije svega poduzetnici, mogu osloniti u stvaranju svojih strategija razvoja. Želimo li uspjeh, strategija mora biti dio političkog cilja lidera. Mora odgovoriti na pitanje što ćemo to mi biti u konkurentnosti. Sutrašnji je svijet digitalan u punom smislu te riječi. Znanost, obrazovanje, zdravlje, industrija itd. bit će digitalni i sve će se to progresivno razvijati. Možda nismo ni svjesni koliko smo slabo pripremljeni za to.

Moja je vizija društvo koje gleda prema naprijed i u kojem niste lišeni građanskih sloboda ako ne podliježete jednomu lijevog ili desnog političkog spektra; društvo u kojemu vam ne treba veza da biste pronašli posao ni kad želite pregled kod liječnika. Hrvatska s konstantnim proračunskim deficitom u posljednjih 25 godina i javnim dugom od oko 85 posto BDP-a treba strukturne reforme ako ne želimo vidjeti grčki scenarij. Ove točke naglašavam već neko vrijeme jer, kad se dogode, bit će kasno i onda nam nema povratka.

Ako Hrvatska želi biti uspješna zemlja, mora se usmjeriti na područja koja će biti tražena u budućnosti, a u kojima možemo biti globalno kompetentni. Mislim da su za našu zemlju to proizvodnja zdrave hrane, biotehnologija/farmaceutika i informacijsko-komunikacijske tehnologije. Svijet je trenutačno u dvije velike revolucije: jedna je globalna informatizacija i robotizacija, a druga je revolucija u biotehnologiji i medicini. Obje napreduju nevjerojatnom brzinom, zato vjerujem da će svijet već do 2030. biti gotovo neprepoznatljiv.

Hrvatska se mora razvijati prema novoj ekonomskoj strukturi u kojoj će dominirati industrije s visokom razinom znanja i novih tehnologija. Gradovi i općine moraju ulagati u nove tehnologije i razvijati se prema načelima pametnoga grada, a Vladin sektor mora proći kroz novi ciklus privatizacije velikih poduzeća i restrukturiranja kojima bi se privukao kapital za ulaganja u tehnološki razvoj privatnog sektora. Trebamo postati suvremena zemlja koja će se brzim socioekonomskim razvojem priključiti srednjoeuropskim zemljama.

Sustav državne uprave ne treba previše dirati jer 80 posto ekonomije ovisi o njemu, ali važno je da se jasno i glasno stvore uvjeti za robustan razvoj privatne inicijative u svim sektorima i doslovce pruže prilike najboljima, kojih ima svugdje, ali marginalizirani su ili odlaze. To će prirodno prisiliti javni sektor na potrebne modifikacije. Moramo također iskreno i strasno pripojiti dijasporu. Stasala je nova generacija mladih i naprednih stručnih ljudi koji su neopterećeni prošlošću, vole Hrvatsku, svašta su naučili u svijetu i žele zajedno raditi.

Umjetna inteligencija, robotizacija, autonomna vozila te baterije za pohranu električne energije znatno će promijeniti svijet oko nas. Treba se već sad pripremati za to jer će se gradovi zbog toga jako promijeniti i bit će potrebna velika promjena infrastrukture koja će tu promjenu podržati. Podloga za sve te promjene jest softverska revolucija, zato bez ozbiljnijeg poticanja istraživanja i razvoja u tom području nećemo napredovati. Moramo biti spremni obrazovati djecu za te nove poslove koji dolaze, a ne za one koji će nestati.

Strategija 2030. trebala bi se baviti stvaranjem poslovnog i privatnog okružja u kojem će se hrvatski čovjek osjećati mnogo slobodnijim nego što je danas. Slobodnijim da stvara, griješi, popravlja pogreške, kreira zamisli i projekte. Prije četvrt stoljeća oslobodili smo hrvatsku državu – vrijeme je da se oslobodi i hrvatski čovjek u njoj. U sljedećih desetak godina Hrvatska bi se trebala strateški pozicionirati, uz nezaobilazni turizam i njegove inačice, u područjima obnovljive energije, sigurnosti te proizvodnje zdrave hrane i pića.

Dejan Kovač, ekonomist s Princetona, zna tko ne bi trebao pisati strategiju: ‘Nijedna osoba iz HDZ-a ili SDP-a i ostalih političkih kooperanata tih dviju stranaka jer oni su nas doveli u ovakvu situaciju.’ Prema njegovu mišljenju, to bi trebali raditi nezavisni stručnjaci koji neće ovisiti o političkim ciklusima. Ima dovoljno pametnih Hrvata na vrhunskim svjetskim sveučilištima i u kompanijama. Ne trebaju nam politički mediokriteti – ističe Kovač. Političari (liječnici) i prosvjetari iz raznih institucija, smatra američko-hrvatski poduzetnik Matt Darko Sertić, napisali su pregršt strategija koje malo tko čita, a još su manje služile kao smjernice za razvoj.

Hrvatsku 2030. vidim kao modernu europsku zemlju snažnog i rastućega gospodarstva utemeljenog na inovaciji, nastanjenu obrazovanim građanima snažno usmjerenima prema pravdi i društvenoj odgovornosti. Tri su ključna elementa za to poticanje privatnih investicija uz drastično pojednostavljenje restriktivnih legislativnih i administrativnih barijera, sveobuhvatan i konsenzusni naglasak na obrazovanju, istraživanju, razvoju i inovacijama, s posebnim usmjerenjem na područja STEM-a, te obnova povjerenja javnosti u pravosudni sustav.

Bez razumijevanja težine demografskog pražnjenja i nestanka te ozbiljnih odluka o revitalizaciji vizija Hrvatske zapravo i nije vizija, nego slika skorašnje budućnosti u kojoj bi sve moglo biti upitno. Nezaobilazno je postaviti demografsku problematiku u temelj ukupnog razvoja zemlje, uključiti izravno ukupno bogatstvo u iseljeništvu u sve segmente društva i prostora, prostorno razmjestiti upravljački sustav prema konceptu nivelacije regionalnog razvoja, osloniti se na istraživačku znanstvenu spoznaju te demokratizirati politički sustav.

Tehnološke promjene mogle bi imati posljedice slične onima koje su snašle dalmatinske jedrenjake nakon što je izumljen parobrod. Da bi Hrvatska mogla ići ukorak s globalnim trendovima, bit će nužno uložiti u obrazovanje stanovništva. Da bi razvoj bio društveno i politički održiv, morat će se uložiti i u ljude koji neće moći ići dovoljno brzo ukorak s tim promjenama. Ubrzavanje tehnološkog razvoja koje nas čeka u budućnosti može stvoriti brojne ekonomske gubitnike i dugoročno destabilizirati cijelo društvo.

Strateška razmišljanja o Hrvatskoj 2030. trebala bi se temeljiti na tri glavne poluge razvoja društva i ekonomije: proizvodnji hrane, inovativnoj tehnologiji i turizmu. Do 2030. stvara se nova srednja klasa. Dodatne dvije do tri milijarde ljudi nove srednje klase znatno će promijeniti današnje obrasce potrošnje, što će utjecati na turizam, tržište nekretnina i industriju slobodnog vremena. S rastom udjela starog stanovništva, posebice u Europi, jačat će potražnja za specifičnim proizvodima i uslugama zdravstvenog sektora.

Moja vizija Hrvatske 2030. jest zemlja u kojoj se razgovara o ozbiljnim rješenjima ozbiljnih problema na mnogo višoj profesionalnoj razini. Za to će biti nužno napraviti znatan zaokret u paradigmi i mnogo više koristiti mlađe stručnjake sa svježim idejama, kojih ima u svakom području, ali ih inertan, klijentistički i zastarjeli sustav podcjenjuje i ignorira. Najvažnije je prepoznati područja u kojima možemo ostvariti brze pobjede (‘quick wins’). Školstvo, posebno visoko obrazovanje, mora se ozbiljno transformirati.

Moja je vizija Hrvatske 2030. tehnološki napredna, urbana, produktivna, obrazovana, ekološki osviještena i demografski obnovljena zemlja. Tri su nezaobilazna elementa te strategije obrazovanje, demografija i tehnologija. Hrvatska je zemlja vrijednih ljudi kojima treba osigurati kvalitetan društveni okvir. Razvoj će se globalno usmjeriti prema daljnjoj robotizaciji i automatizaciji, pri čemu će najveći gubitnici biti zemlje sa zastarjelim obrazovnim sustavima. Radna snaga mora biti produktivna te sposobna učiti i prilagođavati se brže od robota.