Od 1. siječnja 2018. na snazi su mnoge novosti u isplati neoporezivih primitaka koje poslodavci isplaćuju radnicima. Neki su dosadašnji neoporezivi primitci povećani, uvedeni su novi, a za neke su izmijenjeni uvjeti neoporezive isplate.
Neoporezivi dar u naravi je povećan s 400 kuna godišnjeg iznosa na 600. Da bi bio neoporeziv, dar u naravi radniku se mora omogućiti u obliku dobara i usluga, bilo iz proizvodnog asortimana i imovne poslodavca bilo kao izbor radnika na tržištu za koji poslodavac preuzima radnikov dug prema prodavatelju dobara i/ili usluga. U praksi dar u naravi u pravilu se omogućava radniku u obliku vrijednosnog bona koji on može iskoristiti u maloprodajnoj mreži s kojom je poslodavac prethodno ugovorio preuzimanje radnikova duga. Dar u naravi i dalje se ne iskazuje u obrascu JOPPD, samo se evidentira u poslovnim knjigama poslodavca kao dio troškova rada.
Poslodavci sada mogu tijekom radnog vremena radnicima omogućiti konzumiranje vode, bezalkoholnih pića i toplih napitaka kao neoporezivi primitak. Do izmjene Pravilnika neoporeziva je bila samo konzumacija flaširane vode, a sada poslodavac može neoporezivo snositi troškove svih vrsta sokova (prirodnih, gaziranih i dr.) i svih vrsta toplih napitaka (kava, čaj, kakao, topla čokolada i dr.) koje omogućava radnicima tijekom radnog vremena. Poslodavac može nabaviti namirnice od kojih se u poslovnim prostorima pripremaju napitci ili može kupovati vodu, sokove i tople napitke u ugostiteljskom objektu; u oba je slučaja to neoporezivo. Nema propisanog ograničenja u visini takvih neoporezivih primitaka i oni se ne iskazuju u obrascu JOPPD.
Uvođenje mogućnosti neoporezive konzumacije sokova i toplih napitaka na teret poslodavca otvara niz paralelnih pitanja koja se odnose na ugošćivanje poslovnih partnera jer se konzumiranje sokova i toplih napitaka omogućeno poslovnim partnerima smatra reprezentacijom. Troškovi reprezentacije umanjjuju osnovicu poreza na dobit u visini od 50 posto učinjenih izdataka, a izdatci za zapošlene u ukupnoj svoti poreznog subjekta. Bit će teško odvojiti koji se izdatci za sokove i napitke odnose na zapošlene, a koji na poslovne partnere, no poduzetnici moraju osigurati takve podatke.
Sezonskim radnicima zaposlenima na određeno vrijeme poslodavac može na svoj teret platiti ili na drugi način omogućiti smještaj i prehranu, uz uvjet da radnik radi u mjestu koje je najmanje 30 kilometara udaljeno od njegova uobičajenog mjesta stanovanja. Neoporezivi iznos troškova smještaja i prehrane takvih radnika nije ograničen, ali poslodavac mora raspolagati dokazima o učinjenom utrošku. Ako smještaj i prehranu omogućava u sklopu svojeg poslovanja, mora utvrditi vrijednost isporuke koju je obavio radniku. Smještaj i prehrana sezonskih radnika iskazuju se kao mjesečni primitak radnika u obrascu JOPPD, jedanput na mjesec, a obrazac JOPPD treba dostaviti do petnaestog dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojemu je primitak ostvaren.