Afera s angažiranjem Ramljakove bivše tvrtke za savjetovanje u vezi s Agrokorom otvorila je pitanje koliko stoji rad konzultanata. Insajderi upozoravaju da je u ovom slučaju najveći problem vrednovanje rezultata jer savjetničke usluge trebaju imati vidljive i mjerljive efekte.
Nema konzultanta koji je preskup, ali samo ako je njegov rad mjerljiv. Iz te mjerljivosti, odnosno točnom specifikacijom i načina rada i vidljivih efekata rada, proizlazi povjerenje. A konzultanti koji nemaju povjerenje uključenih strana u procesu, nemaju više što u tom procesu raditi. Zaključak je to brojnih konzultanata i poduzetnika s kojima smo razgovarali u posljednjih nekoliko dana pokušavajući donekle raščistiti priču AlixPartnersa, Texo Managementa, Ante Ramljak i svih uključenih u megaproces restrukturiranja Agrokora. A prema mnogima problem je i u mjerljivosti i u povjerenju. Jedni podržavaju visoke naknade govoreći da je takav iznos u svijetu normalan za tu količinu i kompleksnost posla. Drugi su zgroženi iznosima tvrdeći da je riječ i o korupciji i kriminalu i sukobu interesa.
Podsjetimo, 141 savjetnik lani je u osam mjeseci, do studenoga, dobio 213 milijuna kuna, a do kraja procesa taj bi iznos trebao biti oko pola milijarde kuna. U tome svemu sporni su milijunski iznosi koji se plaćaju Texo Managementu, za koji je Ramljak radio do imenovanja na poziciju izvanrednog povjerenika Vlade za Agrokor. Jedna tjedna faktura iznosila je oko 250.000 kuna.
U svome radu konzultant mora analizirati svaki ugovor, svaki papir i svaki izvještaj neke kompanije. Od financijskog izvješća koje je napisano za godine prije, do ugovora o radu za čistačicu. Izrađuju se svi mogući rizici – kaže nam jedan konzultant koji ima dugogodišnje iskustvo u poslovima financijskog restrukturiranja. Nakon njegova dolaska u neku tvrtku, kaže, odmah se kreće u naplatu svih potraživanja i brzo utrživanje imovine koja ne donosi korist!
Prva aktivnost konzultanta ‘udaranje’ je po poziciji imovine u bilanci. Naime, konzultant mora steći povjerenje svih svojih vjerovnika. A kako će to napraviti? Mora kupovati vrijeme, a to se ponajprije radi rješavanjem viška imovine, unovčava sve što može. Primjerice, ima određenu imovinu koja u normalnim okolnostima ima neku tržišnu vrijednost. No, s obzirom na to da mu novac treba hitno, konzultant je svodi gotovo na vrijednost nula kako bi stvorio startnu poziciju mjerljivosti svoga rada. Sve što unovči od tog trenutka, može smatrati zaradom i dobrim potezom. To mu daje prostor da svoje vjerovnike postupno čini zadovoljnim. Kada oni vide da je konzultant aktivan i vjeruju u njegov rad, tek onda konzultant pristupa razgovorima o reprogramima i otpisima. To Ramljak nije napravio – upozorava naš sugovornik.
S druge strane, vlasniku to može izgledati kao obezvredivanje njegove tvrtke i imovine. I vjerojatno se nikada samostalno ne bi odlučio na taj potez jer se dovodi u vrlo rizičnu situaciju. No, ako je novac potreban ‘jučer’, svaka kuna koja se može utržiti ‘danas’, dobrodošla je.
Naš financijski stručnjak smatra da čim se sada priča o čemu se priča, a to su naknade savjetnicima, povjerenje je vjerojatno nestalo. Ako ništa drugo, povjerenje javnosti: – Govorimo o 60-70 milijuna eura savjetničkih usluga u cijelom procesu restrukturiranja Agrokora, što i nije veliki iznos. Ali kako sada vjerovati Ramljaku i svim savjetnicima. Biste li vi kao vjerovnik imali povjerenja u ono što oni rade? – pita se naš sugovornik. Doduše, pri vremenu vjerovničko vijeće u svome priopćenju ukazalo je na to da ne podržava rasprave koje vode destabilizacije, produljenju ili ugrožavanju postupka izvanredne uprave. I u njemu su svjesni činjenice da ako politika poklede pod pritiskom javnosti i smijeni Ramljaka, cijeli proces restrukturiranja staje i pitanje je hoće li se nastaviti i pod kojim uvjetima. A u tome trenutku sva njihova potraživanja, i ono malo što bi možda mogli dobiti u nagodbi, vjerojatno padaju u vodu.
