Nisam mislio da ću se o nečemu javno složiti sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, no moram reći da podupirem njegov javni prijedlog iz ovog godina Globusa, uoči posjeta Hrvatskoj. Riječ je, naravno, o šestomjesečnomo moratoriju na rasprave o temama iz prošlosti. Ipak, potpora ima nekoliko ograda. Ponajprije, bude li toga (malo mogućeg) moratorija na najvišoj razini, uvijek će biti onih koji će takav dogovor izigrati pa druga strana nikad neće biti sigurna je li to provokacija službenoga Zagreba/Beograda ili su to samo mangupi ‘u našim/njihovim redovima’.
Isto tako, Vučićev prijedlog dolazi baš nakon što je Srbija ‘poentirala’ u sjedištu UN-a izložbom o Jase novcu pa hrvatska strana nema vremena za revanš sličnom izložbom o Škabrnji, Vukovaru, Dubrovniku… No moratorij kao princip u ovom je kontekstu svakako zanimljiv. Istini za volju, sa Srbijom bi trebalo postići ‘doživotni’ moratorij na prošlost. Ogdona nekih iscrpljujućih besperspektivnih rasprava trebala bi nam i u drugim, vanjskopolitičkim, ali i unutarhrvatskim razmircama.
