Iako je ovog tjedna Wall Street zaronio kako odavno nije, što se prelilo na europske i azijske burze, u analizama stručnjaka prevladava mišljenje da je riječ o naglom, ali nužnom uravnoteživanju tržišta koje neće imati trajne posljedice na kretanje ekonomija u cjelini. Međutim, analiza mogućih uzroka nadasve je zanimljiva.
Burze su ovaj tjedan još jednom pokazale svu raskoš svoje nepredvidljivosti. Gotovo paralelno s još jednim hvalisanjem američkog predsjednika Donald Trumpa o čudesnim uspjesima ekonomije, odvijao se jedan od najgorih padova burze uopće. Wall Street je u ponedjeljak iskusio najteži postotni pad od kolovoza 2011., sa S&P500 indeksom 4,1 posto nižim, na 2648,94, i tek dvije dionice u plusu. Jednako tako, Dow je zaronio 4,6 posto ili 1175 bodova, što je najveći bodovni pad ikada. Trend se prenio sljedeći dan ujutro na europske burze, a azijske su već prošle svoju kalvariju ranije s japanskim Topixom, 4,4 posto nižim na kraju trgovanja, i Nikkeijem 225, slabijim za 4,73 posto. U Hong Kongu indeks Hang Seng pljusnuo je 5,5 posto, tako da je definitivno riječ o globalnom događaju. Reakcija je bila očekivana, prinosi na obveznice i trezorske zapise drastično su pali zahvaljujući ‘bijegu’ investitora u sigurne luke poput 10-godišnjih američkih trezorskih zapisa, čiji su prinosi pali gotovo dva bazna boda – na 2,65 posto na azijskim burzama, desetogodišnjih australskih obveznica (pale 16 baznih poena – na 2,72 posto) i japanskih (jedan bazni poen – na 0,059 posto). Sve to tek nekoliko tjedana nakon što je Trump slavodobito objavio okupljenima na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu kako burza ruši rekord za rekordom i bilježi skok od gotovo 50 posto otkada je on predsjednik (inače netočno).
Objašnjenje za tu potpuno neočekivano opću rasprodaju usred ekonomskog uzleta nije jednostavno niti zajamčeno točno. Prema službenoj verziji tržište kapitala burno je reagiralo na strah od nadolazeće inflacije i rastućih kamata. Problem je što se to odavno očekuje, pa i događa već neko vrijeme, stoga nije jasno zašto se baš sada dogodila ovakva nasilna eksplozija panike. Da će kamate rasti poznata je veličina već godinama, što znači, barem je trebalo značiti, da je burza to već uračunala u cijenu, jednako kao i činjenicu da će inflacija prije ili kasnije ojačati, iako već godinama nije pokazivala zube. Ništa od toga nije novo, niti je intenzitet ojačao proteklih tjedana (Fed nije odlučio naglo i znatno dignuti kamatu; nije zabilježena neka posebno snažnija inflacija), zato odgovor vjerojatno treba tražiti u dobro poznatom specifičnom mentalitetu krda koji krši tržišta kapitala, ali i njihovoj sve više tehnološki definiranoj prirodi. Burze često nisu sasvim uskladene s ekonomskim realnostima i vole se povoditi za odbranim tumačenjem koje se proširi poput požara prije nego zna zašto se to događa, a i neugodno se oslanjaju na strojeve u svom ‘razmišljanju’. U ovom slučaju, netko je, možda i nešto, odlučio da odjednom postoji velika opasnost od naglog skoka kamate, prema svemu sudeći zbog osjetnog rasta nadnice u Americi objavljenog u petak (drastičan skok nadnice tumači se kao znak da se ekonomija jako zagrijava, što znači visoku inflaciju, a što znači reakciju Feda u obliku agresivnijeg dizanja kamate). S obzirom na to da je riječ o događaju koji se ne vidi baš često, šok burze donekle je i razumljiv, uistinu opipljivi skokovi nadnice (u usporedbi s rastom produktivnosti i inflacijom) u Americi su česti poput Halleyjeva kometa.
Treba se sjetiti i da je ista burza odabrala protumačiti dolazak Donald Trumpa na vlast u SAD-u kao sjajnu stvar koja će dodatno pogurnuti već zagrijanu ekonomiju, čemu se uvelike i duguju izvrsni rezultati proteklih mjeseci. Štoviše, dva su događaja blisko povezana, burza je prvo pretjerala sa svojim optimizmom, što svakako nije prvi put, da bi onda doslovno preko noći nastupilo otrežnjenje. Sad se, eto, psihički vrlo labilna i emotivno krhka burza boji da bi Trumpove procikličke mjere u kombinaciji sa širim ekonomskim trendovima mogle dovesti do pregrijavanja ekonomije, delikatnog stroja koji može raditi presporo, ali i prebrzo.
Realno pak, razloga za ovakvu histeriju definitivno nema, ništa u ekonomskim fundamentima trenutačno ne upućuje na pad, odnosno na vrhunac ekspanzivne krivulje nakon koje neizbježno dolazi poniranje. Iz tog su razloga mnogi vrlo sumnjavaju u pogledu utemeljenosti ovakvog sentimenta i podsjećaju na tehničku prirodu trgovanja danas, točnije velik utjecaj automatizacije na razvoj događaja. Fondovski menadžer Yee Kok Wei u izvjezi za Financial Times pripisao je ovaj neobičajeni pad tehničkom faktoru, odnosno algoritmima ili kvantitativnom trgovanju (trgovanje temeljeno na kvantitativnoj analizi i matematičkim izračunima). ‘Ili je riječ o automatiziranim kvantitativnim transakcijama ili je netko gadno pogriješio’, sličnog je mišljenja bio i investicijski strateg Jim Paulsen.
