Sokantno! Love vas klikabilnim naslovima

Danas se u središtu Zagreba dogodilo nešto doista bizarno. Doznajte što jedan saborski zastupnik po noći stavlja u cipele. Svakog jutra rabio je ovaj sastojak i za mjesec dana dogodilo se nešto nevjerojatno. Nećete vjerovati što je ova žena našla ispod kreveta. Bit ćete šokirani kada vidite navike ovog čovjeka. Nikada nećete pogoditi tko se poskliznuo na crvenom tepihu. Pokazala ravan trbuh i potaknula teorije zavjere. Ovoj poznatoj pjevačici slučajno je provirila dojka iz haljine…

I mogli bismo tako unedogled parafrazirati klikabilne naslove kojima upravljači raznih internetskih stranica u nepoštanoj tržišnoj borbi za sekunde pozornosti nastoje navabiti pokojega korisnika da zagrize klikom u medijski sadržaj skriven iza maloumnih rečenica u kojima nema suštinske informacije. Podlegne li niskim strastima i sirenkom zovu jeftinih naslova pa poželi skriveći zanet u djelić slavnog poprsja ili čitati o sadržajima tuđih spavačih soba, izgledno je da će korisnik ostati zakinut za očekivani sadržaj, malo i posramljen što je potrošio dio života na najobičniju glupost. Osvješteniji korisnik možda će pritom pomisliti da je taktika privlačenja pozornosti ‘clickbait’ naslovima neetična i zaključiti da su mnogi današnji mediji (p)ostali smeće.

O zavaravajućim naslovima, ofucanim trikovima i klikovima u ekonomiji pažnje rado promišlja Andreja Žapčić, novinarka internetske redakcije N1 televizije. Velik je dio problema u tome što je sva sila onih koji pate od simptomat ‘copy-paste’ novinarstva, a kad nema vrijednog informativnog sadržaja, pogotovo ne svoga, a klika mora biti, robu se, pa makar bila i tuđa – što gotovo u pravilu i jest – može prodati kao novu i svoju jedino navlakušama. S obzirom na to da se svjesno dovodi do pogrešnog tumačenja i odstupanja od stvarne priče, nedvojbeno je jasno da je riječ o manipulativnoj taktici te da o skladu s novinarskom etikom nije moguće govoriti. Žalosno je pritom da u toj suludoj utrci za klikovima nad kojom često volimo naricati ne vidimo da posrčemo upravo zahvaljujući tim pod vlastite noge bačenim klipovima – ocjenjuje stanje stvari ta vrsta novinarka i strastvena pratiteljica mnogih medijskih sadržaja.

Grubo kršenje etike i galopirajuća trivijalizacija medija muče i Gorana Šimca, još jednog kolegu koji nije odustao od kvalitetnog novinarstva. Na Trisu, neprofitnom portalu za koji danas piše, naslovi kazuju o čemu je u tekstovima riječ jednostavno zato što se novinarska profesija temelji na pravilima, od kojih je jedno od važnijih da bi naslov trebao dati jezgrovitu informaciju o tome što tekst obrađuje. Osim što su te pojave izrazito neprofesionalne i nemaju bitne veze s novinarstvom, prema mojemu sudu su i veoma bezobrazne. Tako se zapravo vrijeda inteligencija čitatelja te bi se moglo reći da je to vrlo nepristojno ponašanje jer zapravo smatraju svoju publiku potpunim budalama – naziva Šimac pravim imenom zaglupljujuće pojave koje ozbiljno narušavaju osnovna načela novinarstva.

Neetični klikabilni naslovi beskrajno nerviraju i Nenada Bunjca, istraživačkog novinara i kolumnista, no kaže da može razumjeti i potrebu za tržišnim opstankom te izdavače i novinare koji pod geslom ‘vrag u nuždi i muhe ždere’ posežu za takvim rješenjima. Nedvojbeno je riječ o uspostavi nove i trajne promjene pristupa u digitalnom medijskom prostoru, a činjenica da ju je publika prihvatila, posebice mladi naraštaji, govori da je riječ o trenutačno ispravnoj tržišnoj i medijskoj taktici. No dugoročno dovodi do erozije novinarske etike i novinarstva kao profesije jer bez obzira na mentalnu dob publike, dominira sud o ‘novinarskim lešinarima’ koje isključivo zanima novac i slava, a ne istina. Naravno, uz takvo raspoloženje bitno se smanjuje i manevarski prostor novinarstva, kao i mogućnost da ispuni svoj glavni cilj, a to je točno informiranje javnosti i stvaranje pretpostavki za nužne društvene promjene – u sridu gada uvaženi kolega bit problema.

Tezom da su u medijskom prostoru veći problem lažni, činjenično netočni, plaćeni tekstovi koji nisu u skladu ni s jednim načelom, nego istiniti, ali klikabilni naslovi, pilu naopako pomalo. Vjerodostijne, relevantne, istinite, potpune i provjerene informacije srž su i smisao postojanja novinarstva. Njihova obrada podliježe različitim izvedbama u kojima podjednako ima mjesta za objektivnost i iznošenje stajališta, jednostavnost i složenije formate te za stilski ogoljene rečenice i jezične bravure. Sve ostalo što se pod tim nazivom danas prodaje publici nije novinarstvo.

Novi pristup, stara etika Klikabilni naslovi, ali i manjkavo izvještavanje, lažne vijesti i manjak činjenica u vremenima kada su online mediji diktirani brojem klikova koji uvjetuju prihod novinarima, kvalitetu sadržaja i politiku medija predmet su interesa i akademske zajednice. Profesor Domagoj Bebić, na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti specijaliziran za online novinarstvo, nove i društvene medije, smatra da je sa sve istaknutijom ulogom društvenih mreža i jačanjem uloge korisnika sadržaja došlo do potpune promjene medijske paradigme, ali i da je potrebno bolje upravljati društvenim platformama i etičnije pristupati sustavu ‘clickbaita’. Novija medijska vrluđanja u svom znanstvenom radu naziva konceptom viralnog novinarstva i zaključuje da nove platforme ne bi trebale mijenjati stare postulate i etičke prakse.

Mislim da se novim pristupima, novim kanalima, novim načinima produkcije vijesti, kao i novim publikama, treba pristupati uza staru novinarsku etiku: činjenično, sustavno i objektivno. Mislim da takva informacija stane i u 140 znakova, da se od toga može napisati zanimljiv naslov i da se time može maknuti enigma s pseudoizvještavanja i zavaravajućih medijskih naslova – precizan je profesor Bebić, koji ocjenjuje i da bi trebalo početi razmatrati nove modele financiranja medijskih online medijskih sadržaja.

I tom ocjenom dolazimo do biti problema u kojemu su klikabilni naslovi posljedica i logičan slijed – gubitka vjerodostojnosti i prilagođavanja sadržaja oglasivačima u začaranom krugu tržišnog opstanka. Jer, kako je to odavno uočila i danas podsjeća Andreja Žapčić, za dobar naslov potreban je dobar tekst, a za dobar tekst potrebni su dobri novinari i novinarke, dobri urednici i urednice, određeno vrijeme za njegov nastanak, redakcijski i terenski rad te izostanak egzistencijalnoga grča. U pogledu skorog oporavka novinarstva u nas Goran Šimac ne nalazi mjesta optimizmu. Mišljenja je da društvo nije svjesno štete koju mladim generacijama nanose površni, senzacionalistički i zaglupljujući sadržaji, dok se Nenad Bunjac zauzima za ideju da struka prione izradi etičkog i profesionalnoga koncepta modernog novinarstva kako više ne bi bilo zbrke i neujednačenog pristupa u kojem trpe novinari, publika i istinitost informacija.

Potpisujući sve izrečeno, ovaj će potpisnik ukazati na kraju još samo na osnove i podsetiti zaboravne da su vjerodostojne, relevantne, istinite, činjenično točne, potpune i provjerene informacije sama srž i smisao postojanja novinarstva, dok njihova obrada podliježe različitim izvedbama u kojima podjednako ima mjesta za objektivnost i iznošenje stajališta, jednostavnije i složenije formate te za stilski ogoljene rečenice i jezične bravure. Sve ostalo što se pod tim nazivom danas prodaje publici jednostavno nije novinarstvo. Neki od tih i takvih medijskih sadržaja imaju svoj pravi naziv, neki i tržišnu cijenu, dok ćemo one ogoljene od suvislog sadržaja koji se kriju iza manipulativnih klikabilnih naslova pristojno nazvati talogom s dna medijske kace ili ogoljenije, jednostavnije, jezgrovitije i preciznije – glupostima i smećem.

Mislim da čitatelji više vole kratke i jezgrovite naslove koji im otkrivaju ono što je važno i zanimljivo u tekstu. Mrzim klikabilne naslove i zaista se trudim da oni na Indexu uz tu jednu dozu klikabilnosti, više bih rekla zainteresiranosti, ipak otkrivaju o čemu je riječ. Uvijek sam za kratke naslove koji istaknu najzanimljivije i najvažnije i radimo na tome da u rubrici Vijesti naslovi budu takvi – jednostavni, zanimljivi, da donose važnu informaciju te budu izgovorivi na kavi – iznosi urednica svoje preferencije i Indexovu uređivačku politiku naslovljavanja teksta.