Namjera je autora postaviti pitanje političke karizme s odmakom od jednog stoljeća, stoljeća obilježenog raznolikim događajima i procesima, djelomično proturječnim.
S jedne strane, mnogi su režimi na političku pozornicu doveli osobnu vlast i uspostavili autokracije dotad nevidena tipa koje su upozorile na opasnost veličanja karizmatičnog lidera.
Ako su totalitarizmi dvadesetog stoljeća izobličili ideju karizmatičnog vođe, pa i sâm pojam vođe, s druge strane, nisu pothranjivali samo kulturu autoriteta i hijerarhije izraženu u fašizmima nego i kulturu otpora ugnjetavanju koja je očitovala potrebu za stjegonošću, nositeljem iskre političke nade, vodom koji zadobiva privrženost i započinje pokret velikoga kolektivnog otpora.
