Luksuzni louyotovi proizvodi za Hrvatsku

Kad smo prije nekoliko godina u Turskoj s vodećim hotelijerima raspravljali o pojmu pravog luksusa, ispričali su nam kako svojim gostima omogućuju dostavu ekskluzivnih proizvoda iz cijelog svijeta avionima i helikopterima. Za hrvatsko tržište taj se koncept usluge činio kao daleka budućnost. Međutim, lani se na ovdašnjem tržištu pojavio jedan Francuz s prilično neobičajnom poslovnom pričom koji bi mogao ozbiljno protesti tržište HoReCa već ove godine.

Francois Louyot lani je sklopio posao s nekim od ponajboljih hrvatskih restorana i hotela u distribuciji prvorazrednih začina iz cijelog svijeta i svježih morskih plodova i ribe, a ove godine nastavlja širiti svoju distributivnu mrežu i otvara tržište opskrbe luksuznih jahti. Sa stalnim osmijehom na licu i tipičnim francuskim šarmom, 54-godišnji François na proteklom je ‘Adventu u Zagrebu’ u svojoj kući na Trgu bana Jelačića osvojio Hrvate i turiste specifičnom ponudom francuskih proizvoda koje je svježe dovozio svojim kamionom iz Francuske.

U Dijonu, u pokrajini Burgundiji, ima registriranu tvrtku Excellence, a u Srbiji tvrtku Touch of Art, odakle distribuira robu za tržišta izvan Europske unije. Louyot nije multimilijunaš; konsolidirani su prihodi obiju tvrtki (bez hrvatskog tržišta) oko pet milijuna kuna (i svake godine rastu za 20-ak posto), ali zanimljiv je njegov poslovni pristup: svake godine putuje u 20 do 25 odredišta diljem svijeta i ručno probire najbolje što se na tržištu nudi te opskrbljuje najbolje restorane i hotele u Francuskoj, Belgiji, Luksemburgu, Švicarskoj, Rusiji. Trenutačno je fokusiran na pet balkanskih zemalja, od kojih mu je Hrvatska zasad najveći potencijal.

Lani je krenuo od nule. Analizirao je hrvatsko tržište i uvidio da nitko ne uvozi svježe proizvode iz Francuske unatoč tome što su i Francuzi i Hrvati na otvorenom europskom tržištu. Ljetos je svaki tjedan u akvarijima prevozio od 400 do 700 kilograma živih jastoga iz Francuske i dostavljao ih jadranskim restoranima i hotelima.

• Hrvati imaju izvrsnu ribu, ali vaše je more prazno. To uopće nisam znao, zato sam iskorištio priliku vidjevši da većina ugostitelja nudi zamrznutu ribu. Restorani, jahtaši, hoteli, pa i privatne osobe, poludjeli su za živim jastozima – priča Louyot.

Svaki tjedan predstavljao je razne proizvode za HoRecu: francuske sireve, svježu ribu iz Francuske i Škotske, papar s Jave, suhe gljive kao što je smrčak (najskuplja gljiva na svijetu koja se prodaje od 350 eura po kilogramu), medicinske gljive chagu i reishi, anis iz Indonezije, crni češnjak iz Japana, aloju iz Seula, kremu od pistaž.

Prvorazredne hotele i nautičare ne zadovoljavaju uobičajeni kanali nabave. To je uočio François Louyot i ponudio im najluksuznije gastronomskе specijalitete iz Francuske i cijelog svijeta.

• Moje kamenice najbolje su na svijetu. Mogu preživjeti 12 dana, trostruko dulje od stonskih.

• Restorani, jahtaši, hoteli, pa i privatne osobe, ljetos su poludjeli za živim jastozima.

• Ove godine početi ću uvoziti prvorazredni losos iz Škotske.

• Hoteli su komplicirani, uvijek su dio neke grupacije, ne plaćaju na vrijeme i žele dominirati u pregovorima. Sve što želim jest poštovanje prema proizvodima i poslu koji nudi. Robu u nabavi plaćam unaprijed, što nikad nisam tražio od hotela, već realni rok od deset dana, a ne mjesec do dva, kakva je njihova praksa. Ne trebaju mi. Znam da će jednog dana biti prisiljeni raditi sa mnom pa će se pregovaračke pozicije promijeniti. Tako je lani respektabilna hotelska kompanija iz Dubrovnika odbila suradnju, a sada me moli da sjednem za pregovarački stol – kaže Louyot.

Pokušao je surađivati i s divovima HoReCe kao što je Velpro, nudio je korektne uvjete, ali također ga je odbio zbog rokova plaćanja. Metro mu je lani bio najveći konkurent u opskrbi restorana jastozima, međutim, kaže Louyot, takvi igrači u HoReCi imaju odličnu logistiku, ali ne mogu jamčiti da će svakog tjedna imati identičnu robu. – I u Francuskoj je jedan Metro važan dobavljač kanala HoReCa, ali ako želite onaj finalni dodir, zaboravite HoReCu. Za to vam trebaju mali dobavljači, što vrhunski restorani znaju – kaže Louyot.

Tržište HoReCa u Hrvatskoj se, kaže, ne razlikuje mnogo od, primjerice, francuskoga, ali glavna je razlika u tome što u Francuskoj svi dionici plivaju u istom smjeru, a u Hrvatskoj svatko na svoju stranu.

Najbolje pregovara s vlasnicima koji su ujedno šefovi kuhinje jer razumiju njegovu priču i ne cjenkaju se. – U Hrvatskoj to razumije možda samo 20 posto hotela i restorana, no stvari se polako mijenjaju. Vlasnici restorana jednom će shvatiti da ne mogu varati goste. Na obali već sada neki plaćaju francuske kuhare od četiri do pet tisuća eura na mjesec – tvrdi Louyot.

Jedini put kad mu je osmjeh nestao s lica bio je trenutak kad smo se dotaknuli načina poslovanja u Hrvatskoj i balkanskog mentaliteta. Očito neke stvari nikad neće shvatiti jer, jednostavno, nije s ovog područja. – Ako u Hrvatskoj nemate dobra poznanstva, nema šanse da vam se otvore vrata. Lani sam stupio u kontakt s tisuću potencijalnih partnera, a trenutačno imam samo 57 klijenata. Ali nema veze, ove godine bit će ih mnogo više. Ne brinem se jer ovakve proizvode ugostitelji ne mogu naći nigdje drugdje, što najbolje pokazuje priča s jastogom – kaže Louyot.

Do sada se Louyot povezao s ključnim osobama velikih privatnih jahti koje svako ljeto uplovavaju u Jadran. Ne želi raditi s agencijama, nego sa šefovima kuhanja na jahtama izravno dogovara dostavu u marine i lake. U toj vrsti nabavnog lanca za sada nema ozbiljniju konkurenciju. Jahtašima novac nije problem kad su u pitanju kvaliteta i isporuka na vrijeme.

– Mogu me nazvati danas da žele robu sutra, za što ću organizirati prijevoz helikopterom ili privatnim zrakoplovom. Oni će to na kraju i platiti. Jako sam uzbuđen jer ništa nije organizirano, ali isto tako znam da moram biti vrlo oprezan i ići korak po korak. Moram biti organiziran, ali i neovisan – kaže Louyot.

S obzirom na to da je dobro upoznalo sve svjetske pregovaračke modele, reći će da na Balkanu prije svega trebate imati veze. Na Bliskom istoku također su potrebna poznanstva, ali posao se korektnije sklapa nego na Balkanu koji prema poslovnome mentalitetu uspoređuje s Rusijom. U Zapadnoj Europi trebate dobar proizvod i motiv, na Dalekom istoku važan je samo novac. Najbolje posluje s Kanadanima jer su, kaže, poštenci, ispravni i znaju uživati u slobodnom vremenu.

Osim što u Hrvatskoj prodaje proizvode iz cijelog svijeta, Louyot u Hrvatskoj traži proizvode koje će sa sobom odnijeti u svijet. Najviše se ‘zapalio’ za motar (petrovac), divlju biljku s okusom mora koja raste uz obalu, a koju nitko u Europi ne poznaje. Kaže da ga bez problema može progratati u francuske restorane, ali postoji jedan problem – nitko ga u Hrvatskoj ne želi brati. Za interesiran je i za izvoz paškog sira te organskog povrća. Lani je na Jadranu napravio oko 360 tisuća eura prometa, a ove godine planira barem dvostruko. Za petnaestak dana kreće u obilazak restorana na Jadranu jer želi biti prisutan kad se kreiraju novi jelovnici. Ne želi ih mijenjati, nego u njih uvrstiti svoj finalni dodir.

Da je riječ o neobičnoj osobi, govori i Louyotov životni put. Kad je imao samo petnaest dana, roditelji su ga odveli u Afriku, gdje je živio do osme godine i najbolji prijatelj bila mu je mala gorila. S devetnaest godina otišao je turistički u Indiju i ondje ostao živjeti nekoliko godina. Uskoro planira istraživački projekt u Australiji, gdje neko vrijeme želi živjeti s Aboridžinima. François je strastven i uporan (zbog čega nekima ide i na živce), za neke možda pomalo luđ u probijanju zapreka. Možda jedino čovjek s takvim osobinama može u ovom podneblju napraviti vidljivu razliku. Ima vremena, ima kvalitetu – i to su mu trenutačno dva najveća partnera.