Home / Ostalo / Od proljeća se svojim streaming-servisima možete koristiti u cijeloj Europskoj uniji

Od proljeća se svojim streaming-servisima možete koristiti u cijeloj Europskoj uniji

Hrvatska ima dobru mobilnu, ali zastarjelu fiksnu infrastrukturu, uglavnom zahvaljujući manjku stvarnog tržišnog natjecanja. Ima li Komisija namjeru nametnuti se više u tom pogledu kako bi se stvari pomaknule s mrtve točke? Prije svega je u hrvatskom interesu poticati tržišno natjecanje jer svuda vidimo da to vodi boljim uslugama, boljoj pokrivenosti i boljoj brzini. Iz tog je razloga Komisija oduvijek pozorno pratila lokalna tržišta i regulatorno ponašanje. Isto tako, Komisija je predložila poboljšanje poticaja za širokopojasni internet uz potpuno očuvanje tržišnog natjecanja i taj je prijedlog trenutačno u raspravi između država članica i Europskog parlamenta, a računam i na potporu Hrvatske u pregovorima. Želim naglasiti dvije povezane stvari: zemlje moraju bolje surađivati pri dodjeli radijskog spektra, to je ključno za brzu i prihvatnu implementaciju budućih 5G mreža. Drugo, zemlje bi trebale povezati dozvole s uvjetima pokrivenosti zato što brža i veća pokrivenost donosi više koristi od kratkoročnog prihoda.

Koliko ste zadovoljni razvojem digitalnog društva u Hrvatskoj, gdje je Hrvatska na karti digitaliziranosti? Trenutačno Hrvatska je 24. od 28 zemalja članica Europske unije prema Indeksu digitalne ekonomije i društva za prošlu godinu. Ne mislim da bi Hrvatska s time trebala biti zadovoljna jer ima sve potrebne sastojke za uspješnu digitalnu ekonomiju poput ljudi i ideja. No, treba pretvoriti svoje planove u stvarnost, bolje iskoristiti superračunalo u Rijeci i svoje planove za digitalno obrazovanje, izgraditi dobre i efikasne javne elektroničke usluge.

Koje su najčešće pritužbe malih i srednjih poduzeća u pogledu jedinstvenog digitalnog tržišta, najveće prepreke koje navode? Mala i srednja poduzeća i startupovi su među našim najvećim pobornicima. Što se njih tiče, jedinstveno digitalno tržište je ono što trebaš ako si inovativna mala kompanija, tržište bez nepotrebnih birokracije i s jasnim, zajedničkim pravilima za izgradnju svoje kompanije po cijeloj Europskoj uniji. Mala i srednja poduzeća ne mogu se tako lako nositi s fragmentiranim tržištem kao što to mogu velike kompanije i iz tog smo razloga usklađili pravila o zaštiti osobnih podataka, prava potrošača, uspostavili zajednička pravila o kibersigurnosti i stvorili prostor u kojem podaci mogu slobodno i sigurno teći. Omogućujemo bolji pristup financiranju i više prilika za nagradu poduzetnicima koji preuzimaju rizike. Jedinstveno digitalno tržište stvoreno je za sve kompanije, ali poseban je fokus od početka bio na startupovima te malim i srednjim poduzećima.

Slijedom toga, kako komentirate nedavno doneseni njemački zakon protiv govora mržnje na internetu? Baš prošli tjedan je i njemačka kancelarka Angela Merkel izjavila da postoji potreba za promjenama u tom zakonu, tako da nisam siguran koliko su i sami Nijemci njime zadovoljni. Ako te platforme sumnjaju da je neki sadržaj na njima protuzakonit, njihova odluka bit će vrlo jednostavna – maknut će taj sadržaj zato što ne žele biti suočene s tom kaznom od 50 milijuna eura. Zbog toga je već sad pretjerano micanje sadržaja problem tamo. Ja sam iz Estonije, zemlje koja je bila pod sovjetskom okupacijom i socijalističkim režimom koji je imao ministarstvo istine. Ne želim se vratiti u to vrijeme jer su te vlasti bile vrlo dobre u korištenju preventivnim mjerama, cenzura je bila na visokoj razini i vrlo efikasna, a s time se dogodila i autocenzura, koja je bila još učinkovitija. To nije bila sloboda izražavanja i govora, ali mi je u Europskoj uniji moramo zaštiti. Naš pristup mora biti uravnotežen i moramo vjerovati u zdrav razum naših ljudi. Možeš sve ljude varati neko vrijeme i neke ljude cijelo vrijeme, ali ne možeš varati sve ljude sve vrijeme. To je navodno rekao Abraham Lincoln, iako neki tvrde da nije, ali izjava svakako stoji i danas. Moramo svakako izbjeći stvaranje ministarstva istine i ja imam neke rezerve prema takvim zakonima. Sastav sam siguran da će u Njemačkoj znati razumno postupati u tom pogledu, ali ako u nekoj drugoj članici u ministarstvu pravosuđa dobiju pravo odlučivati što je legalno na platformama, što ne, kakva ću prava imati ja ako sam siguran da je ono što sam stavio na neku platformu sto posto zakonito? Mogu se obraćati sudu, ali koliko ću čekati na tu odluku i koji je smisao sudske presude da sam u pravu i da je sadržaj maknut protuzakonito, nekoliko godina kasnije.

Kakvi su konkretni prijedlozi još u pripremi? Lansirali smo 45 različitih prijedloga, od toga 25 zakonodavnih, ali je na samo 11 postignut konsenzus, među kojima su i ovi navedeni. Kao što znate, u donošenju europskih pravila postoji ciklus. Prvo novi Parlament i Komisija startaju, pa utvrđuju probleme i onda provode javne rasprave. Što se tiče jedinstvenog digitalnog tržišta, napravili smo strategiju na temelju koje smo pokretali zakonodavne prijedloge. Nije razumno prijedloge nudit pri kraju mandata jer nove vlade, kako na razini EU, tako i nacionalnoj, uvijek imaju pravo ne baviti se starim prijedlozima. Mi bismo se do kraja mandata ove Komisije željeli pozabaviti još nekim problemima u području digitalnog. Jedan od prijedloga koje bismo željeli napraviti povezan je s B2B platformama, točnije odnosima između platformi za e-trgovinu i poduzeća koja na njima posluju.

Dobili smo nedavno uredbu o ukidanju geoblokiranja, ali jedan od najinteresantnijih elemenata, streaming-usluge, izuzete su iz te direktive uz klauzulu o reviziji novih pravila u tom smjeru nakon dvije godine. Zašto su audiovizualne usluge isključene i što podrazumijeva revizija? Mislim da je bilo važno ukinuti geoblokiranje i za fizička dobra i usluge kupljene preko interneta poput hotelskog smještaja, rent a cara, karata i sličnih stvari. Unutar te priče nalazi se i neaudiovizualni sadržaj zaštićen autorskim pravima i postoji ta klauzula o reviziji nakon dvije godine, što znači da ćemo u tom razdoblju ponovno razmotriti problem i odlučiti što napraviti sa sadržajem poput softvera i glazbe. Kada je ova Komisija počela raditi, odlučili smo da ćemo u pogledu digitalnih pitanja ići korak po korak, odnosno primijeniti ‘salama pristup’, krišku po krišku. Morali smo biti realistični jer nam je bila potrebna potpora većine zastupnika u Parlamentu, kao i većine članica. Zato su svi naši prijedlozi bili umnogome uravnoteženi, nema smisla predlagati najambicioznije stvari na svijetu ako nisu povezane sa stvarnošću. To bi bilo obično trošenje vremena i zato smo odlučili ići stupnjevito. Što se tiče audiovizualnog sadržaja, poput filmova i serija, imamo prijedlog o prenosivosti koji se time bavi i u travnju ove godine ljudi će imati pristup svom zakonski kupljenom digitalnom sadržaju kada su privremeno izvan zemlje u kojoj su sadržaj platili. Za televizije je odluka dobrovoljna, one mogu i ne moraju omogućiti prenosivost usluge svojim korisnicima. Lansirali smo i prijedloge o autorskim pravima i o audiovizualnim uslugama kojima bi se protegnuo princip zemlje porijekla na digitalni sadržaj preko interneta. U Parlamentu su rekli da opseg mora biti ograničen samo na vijesti i aktualne događaje, a članice su bile spremne ići dalje i u svoja su stajališta uključile i vlastitu proizvodnju televizija. One su u potpunosti vlasnice tih prava i moraju imati pravo dati pristup tim sadržajima iz druge članice EU. Dakle, na njima je kako žele monetizirati taj sadržaj, odnosno žele li omogućiti prekogranični pristup ili prodavati teritorijalne licencije. Mnogo je ljudi koji žive u manjinskim zajednicama ili koji rade i žive u drugoj članici od matične, a žele održavati vezu sa svojom domovinom, što je trebalo praktično nemoguće zbog ograničenja autorskih prava. Sanjamo o vlastitom europskom Netflixu, a ne omogućujemo svojim televizijama prekogranični pristup digitalnom sadržaju, pa se pitam kako ćemo dobiti taj europski Netflix. Često je europskim televizijama lakše monetizirati sadržaj korištenjem Netflixom ili YouTubeom jer je licenciranje preskupe.

Zašto Europska unija nema globalne tehnološke šampione nalik američkim? Glavni razlog je što Europa nema jedinstveno digitalno tržište, kakvo je Amerika imala. Ako se uhvatite ukoštac s pravilima 28 relativno malih zemalja, uvijek ćete biti u lošijem položaju u odnosu na kompanije koje djeluju iz baze od 300 milijuna ljudi. To sada mijenjamo jedinstvenim digitalnim tržištem i Europa postaje veliko, jedinstveno tržište od 500 milijuna ljudi, s jasnim pravilima, povjerenjem i prilikama za male kompanije. U prošlosti su nadolazeći europski šampioni napuštali kontinent kako bi dobili ekonomiju opsega u SAD-u, primjerice Spotify. S jedinstvenim digitalnim tržištem takve kompanije to mogu postići u Europskoj uniji i onda globalno. Tu je i pitanje investicija, odnosno činjenica da EU premalo ulaže u digitalno uspoređeno s drugim kontinentima. Imamo priliku to promijeniti u pripremama za sljedeći europski proračun iza 2020.

Može li se EU stvarno natjecati sa SAD-om u pogledu velikih tehnoloških kompanija ili se mora zadovoljiti mrvicama? Europska unija je u dobroj poziciji za natjecanje sa SAD-om i drugim velikim digitalnim konkurentima. Europa je tradicionalno jaka u mnogim važnim sektorima kao što su inženjerstvo, zdravstvo, energetika i transport, a ima i vrlo dobru, konkurentnu klimu za mala i srednja poduzeća, prilično dobro obrazovanje i izvrsnu istraživačku infrastrukturu. To je zajednica demokracija, slobodnog protoka ideja i vladavine zakona. Europa je jaka i u ‘dubokoj tehnologiji’, koja će definirati našu budućnost poput umjetne inteligencije, robotike i analize podataka. U kombinaciji s nefragmentiranim jedinstvenim digitalnim tržištem, to je recept za europski uspjeh u digitalnom svijetu.