Hrvatska je prema pokazatelju povezivosti interneta uvjerljivo zadnja od svih zemalja članica Europske unije. U Europi tvrtke na povezivanje na internet troše 1,2 posto prihoda, a u Hrvatskoj čak 2,9 posto. Tu osnovnu zapreku prepoznaju svi – osim nadležnog regulatora HAKOM-a.
Relevantna su pitanja kolika je agregacijska mreža, koliko je kvalitetna i propusna, u čijem je vlasništvu i tko će uložiti u njezino nužno proširenje. Operatori nisu presretni što je ta mreža rukama jednog od glavnih tržišnih igrača. Radije bi da se time bavi država.
Međutim, u stvarnosti tu digitalnu euforiju u domaćoj informatičkoj industriji još ne osjećaju. U kontaktima s informatičkim poduzećima dobivam dojam da se još ništa važno nije pokrenulo iako, razumljivo, svi u IT industriji to željno iščekuju. U 2016. ukupni prihodi hrvatske IT industrije narasli su skromna dva posto, a sva je prilika da više nije ostvareno ni prošle godine. Hoće li se ove godine dogoditi eksplozija?
Kakvi su izgledi da široko najavljuvana digitalna revolucija u Hrvata doista počne? Prvi je preduvjet digitalne transformacije infrastruktura, tj. dostupnost, cijena i brzina širokopojasnog interneta. Tu je Hrvatska prema prošlogodišnjem pokazatelju povezivosti indeksa DESI bila uvjerljivo zadnja od svih zemalja članica Unije. Gost HGK-ove konferencije Andrus Ansip, potpredsjednik Europske komisije, mjerodavan za jedinstveno digitalno tržište, istaknuo je: ‘U Hrvatskoj je najveći problem visoka cijena povezivanja na internet. U Uniji se na to u prosjeku troši 1,2 posto prihoda, a u Hrvatskoj 2,9 posto. To je problem o kojem treba govoriti.’ Dakle, ta osnovna zapreka (koju prepoznaju svi osim HAKOM-a, mjerodavnoga za to) nije riješena.
