Godišnja konferencija Ekonomskog fakulteta

Ko je dosad bilo ikakvih dvojbi, nakon ostavke Ante Ramljaka na funkciju izvanrednog povjerenika za Agrokor više ih nema. Budućnost vlade premijera Andreja Plenkovića i njegova politička budućnost ovise o uspjehu postupka izvanredne uprave u Agrokoru. To znači da će posao novog izvanrednog povjerenika biti dodatno otežan jer, osim što će morati brzo uskočiti u Ramljakove cipele, zadobiti povjerenje u odnosu s vjerovnicima i nastaviti istim tempom, imat će i jasan politički uteg oko vrata.

Koji su točno razlozi odlaska Ante Ramljaka, vjerojatno zna samo on. U političkim i gospodarskim kulinarima kruže različite interpretacije njegove ostavke. Osobe bliže izvanrednoj upravi sklene su je tumačiti osobnim razlozima, odnosno time da nije mogao izdržati pritisak te je odlučio preduhitriti smjenu koja mu se ionako spremala. Izvori bliži politici pak spekuliraju da je Ramljak shvatio da neće moći postići nagodbu pa je odlučio na vrijeme otići ili da je, jednostavno, bio prisiljen podnijeti ostavku, bilo zbog političkog pritiska, nezadovoljstva javnosti bilo zbog neuglasica s vjerovnicima, malima i velikima.

Međutim, razlozi su Ramljakove ostavke intrigantniji nego što su istinski važni za doglednu budućnost premda će se, sigurno, javnost još baviti njima. Doista je važno što je Ramljak ostavio novom izvanrednom povjereniku i kako će se osoba koju odabere Vlada snaći te hoće li uspjeti postići nagodbu, spasiti Agrokor od propasti i sačuvati državu od brojnih tužbi vjerovnika. Među njima su i dobavljači izloženi zbog mjene, tvrtke koje su u problemima jer posluju s njima, ali i manjinski dioničari, kao i sâm bivši većinski vlasnik Agrokora Ivica Todorić.

A što je doista Ramljak ostavio novom povjereniku osim AlixPartnersa i njegovih domaćih partnera koji su ga na kraju došli glave? Donedavni izvanredni povjerenik nije mnogo napravio u sferi restrukturiranja koncerna i njegova općenitog stila poslovanja, nego se, uza snažniju kontrolu troškova te odvajanje poslovanja te prekid financijskih odnosa među tvrtkama u portfelju, ponašao kao Todorić i financirao poslovanje kreditima. No uspio je udariti temelje budućoj solidnoj i fer nagodbi između vjerovnika i Agrokora, uključujući i manje vjerovnike, što je, vjerojatno, bio i razlog njegovu vjerovanju da će uspjeti postići nagodbu u zakonskom roku.

Iz predstavljanja strukture nagodbe koju je izložio vjerovnicima u prosincu vidljivo je da bi vjerovnici u postupku izvanredne uprave uspjeli dobiti više nego što bi mogli očekivati u redovitome predstečajnom ili stečajnom postupku. Primjenom modela prioriteta subjekata (engl. entity priority model – EPM) u nagodbi bi se uspostavila struktura vodopada, što znači da je plan izvanredne uprave bio uzeti u obzir zakonske pozicije koje osigurane pojedine tražbine ima pri određivanju udjela u povratu. U praksi to znači da bi osigurane tražbine i potraživanja iz ‘roll-up’ kredita došli na prvo mjesto, ali nakon eventualnih radničkih potraživanja i troškova postupka, a tek onda neosigurane tražbine pa na kraju dioničarski zajmovi među društvima u koncernu.

Ideja Ramljaka i njegovih savjetnika bila je procijeniti vrijednost imovine u svakom društvu, a onda primjenom EPM-a vjerovnicima koji su poslovali s određenom Agrokorovom tvrtkom odrediti udjel povrata i udjel u budućem vlasništvu holđinske tvrtke. To je fer jer bi se u redovitim postupcima ionako morali obraćati sudu u vezi s pojedinim vjerovnikom s kojim su poslovali, a ne u vezi s koncernom ili njegovim zdravijim dijelovima s kojima nisu imali poslovnih odnosa.

Osim toga, predviđeno je bilo da budući dioničari novog Agrokora imaju dodatna prava uz ona zakonska, primjerice pravo davanja suglasnosti za bitne promjene u prirodi ili opsegu predmeta poslovanja, zatim u akvizicijama biznisa ili imovine te promjenama u dioničkom kapitalu. Uz to je planirano da dioničari/vjerovnici zadrže i pravo prvokupa u slučaju daljnjih izdavanja dioničkoga kapitala radi zaštite od razvodnjavaanja vlasništva, ali i ‘tag-along’ pravo da se u slučaju prodaje pridruže većini, a koje je balansirano ‘drag-along’ pravom većine da prodaji pridruži i manjinske dioničare.

Na ta prava i obveze vjerovnici ne mogu računati u redovitome predstečajnom ili stečajnom postupku, a osobito ne manji vjerovnici, koji u takvim postupcima obično ostaju praznih ruku. Da je tomu tako, između redaka je upozorila i članica Privremenoga vjerovničkog vijeća u Agrokoru Marica Vidaković. Usprkos tome što je svojedobno javno poderalu prezentaciju strukture nagodbe, u povodu Ramljakova odlaska izjavila je da će se nagodbeni proces na neki način paralizirati, što ostavlja dojam da ipak nije bila toliko nezadovoljna njegovim radom.

Bez obzira na ono što je dosad napravljeno, novi izvanredni povjerenik pred sobom će imati vrlo težak posao. Pridobiti povjerenje dobavljača neće biti lako, a o njima na kraju ovisi uspjeh cijele akcije jer bilo što osim uspješnog ishoda u Agrokoru značit će politički poraz za premijera Plenkovića. Odnos vlasti prema Agrokoru dosad je bio polovičan, nedovoljan da se ostvari pravi utjecaj i kontrolira proces, ali sasvim dovoljan da se sve ono što se loše napravi može pripisati Vladi.

Kako to može izgledati, Vlada se mogla uvjeriti kad je javnost saznala da je Ramljak bio prijavljen u Texo Managementu, svojoj bivšoj tvrtki, i nakon što ih je AlixPartners prihvatio kao partnerne u Agrokorovu restrukturiranju. Sâm Ramljak pred saborskim je odborom za gospodarstvo komentirao javni dojam o sebi: ‘Na vašemu mjestu isto bih mislio, to je sebi lovu uzeo.’ Zato se premijer morao više uključiti u odlazak dosadašnjeg i odabir novog izvanrednog povjerenika. Odnosi između premijera i potpredsjednice Vlade Martine Dalić već su neko vrijeme hladniji, a ona sama javno je preuzela odgovornost za ‘lex Agrokor’. Hoće li i dokad surađivati s njom u Vladi, otvoreno je pitanje.

U svakom slučaju, Plenković nema izbora nego snažnije se uključiti u proces oko Agrokora jer bi ova vlada teško izdržala na vlasti ako nagodba ne uspije, a HDZ bi dobio priliku naći novog čelnika za nove izbore.

ŠTO JOŠ TREBA NAPRAVITI U POSTUPKU NAGODBE

Potpuna procjena vrijednosti imovine. Utvrdit će se fer vrijednost svake tvrtke, što će biti temelj za prijenos na novu korporativnu strukturu i utvrđivanje pravednog udjela u povratu tražbina vjerovnicima. Treba se utvrditi i procjena kapaciteta zaduživanja buduće strukture.

Formiranje stalnoga vjerovničkog vijeća. Može početi na dan kad sudsko rješenje o utvrđenim i osposorenim tražbinama postane pravomoćno. Trgovački sud donio je rješenje 15. siječnja ove godine, ali pravomoćno će postati tek nakon što se riješe moguće žalbe.

Predstavljanje nacrta nagodbe vjerovnicima. Konkretna tražbine nagodbom se rješavaju primjenom modela prioriteta subjekata (engl. entity priority model) i strukture vodopada, odnosno uzimajući u obzir vrijednost imovine novih društava s kojima su vjerovnici poslovali i zakonske pozicije tražbina.

Postupak pred sudom. Nacrta nagodbe izvanredni povjerenik treba predati Trgovačkom sudu u Zagrebu najkasnije do 10. srpnja, a petnaest dana nakon toga vjerovnici odlučuju o nagodbi. Nagodba se prihvaća ako je za nju glasovala većina svih vjerovnika čiji zbroj tražbina nadmašuje zbroj potraživanja vjerovnika koji su je odbili.

Provedba nagodbe. Postupak izvanredne uprave završava tek provedbom nagodbe. To uključuje zaključenje tzv. izlaznog aranžmana kojim će se ‘roll-up’ kredit pretvoriti u novo potraživanje, prijenos vlasništva, poslovanja i imovine.