Home / Ostalo / Hrvatska ipak treba američki patronat za mini Dayton o Agrokoru

Hrvatska ipak treba američki patronat za mini Dayton o Agrokoru

Možda je i dobro da je gospodar mini Daytona Knighthead Capital Management, u nas popularno zvan ‘američki lešinarski fond’. Nije sigurno da će KCM postaviti Agrokor na zdrave poslovne osnove, ali sigurno je da to sprega domaće politike i domaćeg menadžmenta nije u stanju učiniti, s Ramljakom ili bez njega.

Što se iz Ramljakove najave mini Dayton o Agrokoru može iščitati o restrukturiranju korporacije putem koje se kontrolišu strateške djelatnosti u Jugoistočnoj Europi – proizvodnja i distribucija hrane? Sintagma ‘mini Dayton’ nije odabrana slučajno, nego nosi više simboličnih poruka. Prvo, podcrtava međunarodnopolitičku važnost ovladavanja Agrokorom i poručuje da je proces pod američkom kontrolom. Naime, Dayton simbolizira upravo to. Drugo, najavljuje način postizanja nagodbe – daytonski način. Prva je asocijacija na taj pregovarački model zatvaranje svih sudionika pregovora o nagodbi vjerovnika u prostor maksimalno izoliran od utjecaja vanjskoga svijeta, iz kojega se ne izlazi prije postizanja nagodbe.

U slučaju daytonskih pregovora bila je to američka zrakoplovna baza Wright-Patterson u kojoj su pod američkim patronatom i posredovanjem te uz asistiranje drugih država kontaktne skupine (Rusije, Velike Britanije, Njemačke i Francuske) opunomoćeni pregovarački BiH, Hrvatske i Srbije imali tri tjedna za postizanje mirovnog sporazuma. I postigli su ga, točno u dan. Jer gubitnik je u takvome nagodbom konceptu onaj tko odbije sporazum. Nisu baš uspjeli održati potpunu blokadu informacija, ali njihova kontrola bila je dovoljno velika da informacijski rat ne ugrozi pregovore.

Druga je karakteristika daytonskog načina pregovaranja prethodno postizanje svojevrsne ravnoteže snaga među akterima na terenu – tako da svatko više gubi odbijanjem nagodbe nego što bi time mogao dobiti, a da pritom glavni sponzor nagodbe, što je u Daytonu bio SAD, ima nadzor nad svim akterima i sredstvo ucjene. Hrvatska je, može se reći, te 1995. platila najveći ceh te uspostave ravnoteže snaga, ravnoteže ucjenjivosti i forsiranja rata bez pobjednika. Naime, upravo je zbog ravnoteže snaga Amerika netom uoči početka daytonskih pregovora zaustavila jedinice HV-a i HVO-a ispred Banje Luke, a dva mjeseca prije vojno oslobađanje hrvatskog Podunavlja.

Na drugoj strani, da nije bila sudionica tog procesa, Hrvatska nikad ne bi dobila američko, a onda i šire međunarodno svjetlo za vojno oslobađanje zemlje, bez kojega bi svi učinci eventualne oslobodilačke vojne operacije bez snažnog vanjskog partnera vrlo brzo bili poništeni. Zašto sada na to podsjećam? Pa zato da pokušam predočiti da je i Agrokorov mini Dayton mnogo složeniji proces od zatvaranja Ante Ramljaka u izolaciju s pedesetak predstavnika vjerovnika sve do postizanja nagodbe.

Pokretanje Agrokorova mini Dayton da bi se postigla nagodba do zadanog roka, do 10. travnja, potvrđuje da Knighthead Capital Management (KCM), odnosno SAD, čvrsto kontrolira transformaciju. Za razliku od onoga prvog BiH-Daytona, u ovome malom, ali nipošto nevažnom Agrokor-Daytonu suparništvu u postizanju nagodbe svedeno je na globalne igrače SAD i Rusiju, odnosno njihove banke VTB i Sberbank. Oko toga se vodi bitka, oko globalne kontrole nad proizvodnjom i distribucijom hrane u široj regiji. Europska unija u ovom je slučaju promatrač.

A gdje bi tu trebali biti predstavljeni mi, mi kao hrvatski nacionalni interes i njegova zaštita? Nominalno, mi kao državni, odnosno nacionalni, interes trebali bismo biti predstavljeni u Vladinu povjereniku za Agrokor Anti Ramljaku ili nekom drugom ‘anti ramljaku’. Jer dok ovo pišem, stižu nove vijesti o njegovoj neopozivoj ostavci. Realno pak preko Vladina povjerenika restrukturiranjem upravlja KCM, bez obzira na to kako se taj povjerenik zvao. I to možda u ovom slučaju i nije loše. Možda je čak i dobro da u tome procesu istinski šef Vladina povjerenika nije potpredsjednica Vlade Martina Dalić, koja je također ozbiljno uzdrmana aferom zbog velikih financijskih apetita povjerenika Ramljaka i njegovih suradnika, nevažnom za sâm proces mini Dayton. Ali važnom za političku percepciju.

Možda je i dobro da je (ciljanim i namjenskim?) razotkrivanjem njihovih financijskih apetita uoči postupka nagodbe potkopana vjerodostojnost hrvatske vlade, a njezin politički utjecaj u mini Daytonu sveden na ulogu promatrača. Možda je i dobro da je gospodar mini Dayton KCM, u nas popularno zvan ‘američki lešinarski fond’. Naime, nije sigurno da će KCM postaviti Agrokor na zdrave poslovne osnove, ali dosad je dokazano da to sprega domaće politike i domaćeg menadžmenta nije u stanju učiniti.