Jabuke iz skladišta u škripcu između klasičnog i lebdećega založnog prava

Trgovački sud u Varaždinu donio je odluku o primjeni klasičnoga založnog prava na pokretninu, tj. na skladište jabuka koje se ne smiju prodati. No dužnik ih je prodao, a Visoki trgovački sud dao mu je za pravo tvrdeći da se u tom slučaju primjenjuje lebdeće založno pravo.

Primjer spora između faktorinške tvrtke Jasminke i Plodina može biti dobar za sve one tvrtke koje budu sklapale sporazum s drugim tvrtkama o založnom pravu na pokretnine. Riječ je o tome primjenjuje li se na određene pokretnine založno pravo ili lebdeće založno pravo.

Napominjemo da se ne stavljamo ni na jednu stranu s obzirom na to da je Jasminka od Vrhovnog suda zatražila reviziju presude Visokog trgovačkog društva RH (VTS), što znači da spor nije završen. Ipak, zanimljiv je. Naime, tvrtka Natura Agro imala je dug prema Jasminki pa su potpisale sporazum o založnom pravu 4. siječnja 2011. godine prema kojem se jabuke prve klase iz Naturinog skladišta 14 i 15 ne smiju prodavati dok se ne namiri dug. No, Natura Agro je vrlo brzo, 25. svibnja 2011. otišla u stečaj, a stečajni upravitelj je popisao imovinu iz čega je bilo vidljivo da jabuka u tim skladištima nema, odnosno da su prodane tvrtki Plodine, koja ih je dalje prodala svojim kupcima.

Jasminka je tužila Plodine radi odštete jer je u dokaznom postupku utvrđeno da su u Plodinama znali da su te jabuke založene, a i Zakon o Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima (čl. 21.) kaže da se od dana upisa pokretnine u Upisnik treći (tj. Plodine) ne mogu pozivati na to da nisu znali za postojanje upisa (tj. zaloga) i da je zaborljena prodaja založene imovine (čl. 19.).

Dakle, em su u Plodinama znali da su jabuke založene, em čak i da nisu znali, Zakon kaže da se ne mogu pozivati na neznanje, pa tako ni jabuke nisu smjeli kupiti. Zbog toga je Trgovački sud u Varaždinu 27. veljače 2014. presudio u korist Jasminke, odnosno da Plodine moraju isplatiti Jasminki onoliku vrijednost koju su imale te jabuke, a u presudi se spominje 1,3 milijuna kuna.

No, u Plodinama su se branili da nije riječ o klasičnom založnom pravu, nego o lebdećem založnom pravu, o kojem se govori u članku 38. Zakona o Upisniku. Prema Plodinama jabuke se moraju tretirati kao tzv. ‘ukupnost stvari’ (a to može biti i roba u skladištu). Tada se pokretnine posebno ne popisuju, a dužnik može prodavati takvu založenu robu i tada ‘založno pravo na tim pokretninama prestaje njihovom predajom trećemu (u ovom slučaju Plodinama) ili njihovim odnošenjem iz ili s određenog prostora’, s obzirom da se roba nadomjesti novom.

VTS je poništio presudu varaždinskog suda zaključivši da je ovdje riječ baš o ‘ukupnosti stvari’ i da treba primijeniti čl. 38. na temelju kojeg nije potrebno podrobnno popisati založenu imovinu i koja se može prodavati te nadomještati. Međutim, u Jasminki napominju da u sporazumu s Natura Agrom piše da je zabranjena daljnja prodaja. No, sud to nije prihvatio uz obrazloženje da se sporazumom ne mogu mijenjati odredbe zakona. VTS je promatrao situaciju na način da se usklađene jabuke moraju tretirati isključivo kao ukupnost stvari i na njih se primijenjuje lebdeće založno pravo, što znači da Plodine ni u kom slučaju nisu oštetile Jasminku.

U Jasminki pak smatraju da zakon u tom dijelu ne nalaže isključivo tretiranje lebdećeg založnog prava na usklađene jabuke, što je zaista točno, pa zaključuju da potpisnice sporazuma mogu izabrati hoće li te jabuke tretirati kao založno ili lebdeće založno pravo. U sporazumu je navedeno založno pravo, napravljен je detaljan popis robe s cijenama, kilažom i drugim detaljima, pa smatraju da je tu sve jasno. Očito ostaje prijepor o tome kako se kod zaloga trebaju tretirati usklađene jabuke pa će biti zanimljivo vidjeti što će reći Vrhovni sud.

Ipak, ovo iskustvo može biti korisno drugim tvrtkama koje u zalogu budu uzmale pokretnine, jer očito još nije jasno kad te založene pokretnine dužnik smije prodavati (i nadomještati ih), a kad ne. Pa stoga predlažemo oprez prilikom sklapanja sličnih sporazuma do odluke Vrhovnog suda, što će praktično odrediti kako će sudovi ubuduće rješavati ovakve slučajeve.

Ovaj komplicirani slučaj sadrži još neke detalje vezane uz presude koje su donijeli Trgovački sud u Varaždinu i VTS, a koji idu u korist jednima ili drugima. No, zbog pomanjkanja prostora nisam ih mogao navesti, ali nisam to ni želio jer bih time samo dodatno zakomplicirao cijelu priču. Fokusirao sam se na glavni dio spora, kojim se u najmanju ruku može upozoriti da sudovi nemaju jedinstveno stajalište u takvim slučajevima.