102 milijuna eura nepovratnih europskih sredstava izdvojeno je iz CEF-a za plutajući LNG terminal

Davor Grčević i Vladimir Puklavec kupili su zemljište nekadašnjega Diokija na Krku, žele obnoviti proizvodnju i sudjelovati u gradnji kopnenog LNG terminala.

Remda se činilo da je Hrvatska na korak od gradnje LNG terminala, prosvjed više tisuća ljudi u Rijeci opet je udaljio taj projekt na ubičajeno odstojanje. Planovi su tu, proces napreduje, ali otpor lokalne zajednice prevelik je da bi se mogao ignorirati. Primorsko-goranska županija najavila je da će se izjasniti protiv Studije utjecaja na okoliš za plutajući LNG terminal u Omišlju, političku opoziciju predvođe načelnica općine Omišalj Mirela Ahmetović te jaki riječki SDP-ovi ljudi, župan Zlatko Komadina i saborski zastupnik Željko Jovanović. Međutim, projektni proces plutajućeg LNG terminala još je otvoren, a u međuvremenu se na horizontu pojavljuje i alternativno rješenje – kopneni terminal, za koji partnerstvo Hrvatskoj nudi tvrtka Gasfin, čija je krajnja namjera pokrenuti proizvodnju u bivšim pogonima Dine Petrokemije. No država i Gasfin – koji je već uložio u otkup 102 milijuna eura potraživanja prema zemljištima četiri bivše Diokijeve tvrtke u industrijskoj zoni u Omišlju – zasad su na suprotstavljenim stranama. LNG Hrvatska pokrenuo je postupak izvlaštenja dijela njihova zemljišta potrebnog za plutajući terminal, a Gasfin pokušava to spriječiti rušenjem pravomoćne lokacijske dozvole.

S obzirom na strateški status LNG projekta imovinskopravni odnosi rješavat će se prema Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade putem instituta izvlaštenja. Suradnja između LNG-a Hrvatska i Gasfina moguća je okviru otvorenih i transparentnih procedura, bilo da Gasfin pokaže interes za zakup kapaciteta terminala bilo u nekom drugom natječaju. Pokrenuli smo predradnje u postupku izvlaštenja putem instituta takozvanog postupka osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine. Taj se postupak vodi između korisnika izvlaštenja i vlasnika nekretnine kao stranaka u postupku – poručio je direktor LNG-a Hrvatska Goran Frančić. Kolika sredstva je Gasfin stavio na kocku ulaganjem u otkup potraživanja prema nekadašnjim tvrtkama Roberta Ježića, nije poznato. S osnivačima Gasfina, slovenskim državljaninom Vladimirom Puklavcem i hrvatskim državljaninom Davorom Grčevićem, razgovarali smo prije desetak dana u njihovoj vinariji u slovenskom Ormožu. No nisu bili raspoloženi za razgovor o LNG-u i planovima za industrijsku zonu na Krku te su, zbog osjetljivosti situacije, radije pričali o ulaganju u vinariju i vinograde.

Ipak, koliko je dosad poznato, Gasfinove hrvatske tvrtke – Trans LNG, Trans Energy i Adria Polymers – stekle su prava potraživanja vrijedna 102 milijuna eura prema imovini ugašenih Ježićevih tvrtki. Riječ je tvrtkama Dina Petrokemija, Piros, Ćuf i Kijac nekretnine, odnosno prema više od 586 tisuća četvornih metara površine u industrijskoj zoni pokraj Omišlja, uključujući i dio zemlje na kojoj je predviđen kopneni dio pogona planiranog plutajućeg terminala. S obzirom na to da je riječ o privatnom vlasništvu, koje je trenutačno u stečajnom postupku, LNG Hrvatska bio je prisiljen pokrenuti postupak izvlaštenja, a Gasfinove tvrtke, pak, to će pokušati spriječiti prigovorom na pravomoćnu lokacijsku dozvolu.

Lokacijska dozvola je pravomoćna, kao i rješenje o produljenju njezina važenja. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja donijelo ih je temeljem propisa i sukladno činjeničnom stanju. Drugim riječima, pitanje lokacijske dozvole riješeno je – ona postoji i na snazi je. Postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnina vodi se na temelju pravomoćnih dokumenata i u tom će svjetlu biti i završen. Četiri zakona, o prostornom uređenju, gradnji, strateškim projektima, izvlaštenju i određivanju naknade jasno razlikuju činjeničnu dimenziju utemeljenu na propisima od neuspješnih pokušaja manipulacije – naveo je Goran Frančić na Liderov upit. No bez obzira na različita tumačenja propisa, čini se da su obje strane u sukobu zasad u pat-poziciji i pravno i ekonomski gledano. Naime, Gasfin je kupnjom potraživanja prema imovini Ježićevih tvrtki od Heta Asset Resolution (sljednica austrijske Hypo banke) ušao u veliki rizik, jer sve da je i preuzeo prava uza znatan diskont, i dalje je morao izdvojiti velika sredstva da kupi prava potraživanja vrijedna 102 milijuna eura. K tome, kako se može saznati od upućenih u energetski biznis, Državna tvrtka LNG Hrvatska pokrenula je postupak izvlaštenja dijela Gasfinova zemljišta potrebno za plutajući terminal, a Gasfin pokušava to spriječiti rušenjem pravomoćne lokacijske dozvole. No odlučujuće bi moglo biti stajalište lokalne zajednice.

Pravi plan Puklavca i Grčevića je da ožive ugasnu industrijsku zonu na Krku, odnosno da ponovno pokrenu proizvodnju polietilena i PVC-a u pogonima Dina Petrokemije, sagrade električnu centralu na plin za potrebe tog pogona te sudjeluju u gradnji kopnenog LNG terminala s tehničkim mogućnostima za regasifikaciju i puštanje plina u cjevovod te za spremanje plina u tekućem obliku. U konačnici bi za sve to bilo potrebno i investirati u prirodnu luku kako bi mogla prihvatiti brodske isporuke etilena i LNG-a. S višegodišnjim iskustvom u LNG biznisu te pristupom važnim stranim partnerima, Puklavac i Grčević čine se dovoljno sposobni da bi se mogli samostalno ili u suradnji s državom upustiti u taj projekt. No problem je što bi ih država mogla izvlastiti i oklaštriti im zemljište te što bi plutajuća LNG barža praktično zatvorila ili barem otežala ulaz u luku drugim brodovima, odnosno onemogućila uvoz sirovine za proizvodnju polietilena.

Država, pak, ne odustaje od projekta, dapače proširila ga je i na mogućnost skladištenja tekućeg i sabijenog plina u distributivnoj LNG bunker postaji u Rijeci. Što se tiče procedure Open Season, u tijeku je registracija potencijalnih zakupnika terminala, a 19. ožujka bi, nakon više odgoda, trebao biti objavljen i poziv za dostavu obvezujućih ponuda. Također, iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike prošle je godine najavljeno i da će se sva problematika projekta rješavati posebnim zakonom o LNG terminalu. Razumljivo, jer je LNG Hrvatska iz CEF-a (europski fond Connecting Europe Facility) dobio alokaciju od 102 milijuna eura nepovratnih sredstava za sufinanciranje 383 milijuna eura vrijednog projekta plutajućeg terminala, odnosno kupnju FSRU broda (plutajuća barža za prihvat brodova i plina), gradnju pristaništa i pomoćnih postrojenja, gradnju priključnog plinovoda te koordinaciju projekta i svu popratnu papirlogiju, uključujući i proceduru Open Season, kojom se utvrđuje obvezujući interes dobavljača plina. Tu pat-poziciju, međutim, mogla bi riješiti lokalna zajednica, koja se usprotivila projektu plutajućeg LNG-a. Ako ranije nije bilo jasno da se lokalna zajednica oštro protivi plutajućem LNG terminalu, sve je raščišćeno nakon prosvjeda u Rijeci. Čak i da preostali članovi Povjerenstva za ocjenu Studije preglašaju negativne ocjene lokalne zajednice, upustiti se u gradnju plutajućeg terminala u ovom trenutku čini se previše politički rizično. Protiv plutajućeg LNG terminala su općina, županija i lokalna politika, a s pozicije zaštite okoliša dolaze primjerice na upotrebu tehnologije otvorenog sustava zagrijavanja ukapljenog plina, odnosno na ispuštanje klora u more prilikom procesa regasifikacije.

Stajalište lokalne zajednice prema plutajućem terminalu moglo bi biti presudno u rješavanju pat-poziicije između državne tvrtke koja razvija terminal te privatnih ulagača s velikim planovima za Omišalj. Podacima tvrtke Trans LNG koristila se i tvrtka DLS, koja je za udrugu Eko Kvarner napravila studiju prema kojoj je plutajući LNG na Krku štetan za okoliš. Kontakt između izvršnih vlasti i Gasfina je uspostavljen, ali ako se projekt izmijeni i vratiti originalnoj namjeni kopnenog LNG terminala, svejedno bi se mogao lako naći pod udarom lokalne zajednice i ekoloških aktivista. Otpor investicijama danas je u Hrvatskoj presladak politički mamac da bi ga oportuni političari propustili. Cijena bi, međutim, mogla biti propuštanje prilike za revitalizaciju izgubljene industrije, zapošljavanje 250 ljudi i ulaganje od oko pola milijarde eura, koliko bi, prema upućenim kalkulacijama, stajala obnova proizvodnje u Dina Petrokemiji, gradnja elektrane na plin, gradnja kopnenog LNG terminala te prilagodba luke. Osim toga, Hrvatska bi nestala s tog dijela europske energetske karte, koja je sve gušća zbog prognoza velikih konzultantskih kuća da će potražnja za LNG-om jačati.