Dvije posljednjih godina sve popularnije kulture znatno su isplativije od pšenice, ali s njima ima više posla. Poljoprivrednici se vraćaju pšenici kad god se nadaju da će otkupna cijena biti viša od kune.
Pogledamo li podatke o zasijanim površinama u Hrvatskoj koje je nedavno objavio Državni zavod za statistiku, primijetit ćemo da hektari pod uljanom repicom od 2014. stalno rastu, a površine zasijane pšenicom, našom glavnom kulturom, variraju iz godine u godinu. Jednako je s drugim kulturama. Uočavamo i da je među poljoprivrednicima osim uljane repice sve popularnija kamilica, čija se površina u posljednje četiri godine povećala za tri puta.
Iako su se u posljednje dvije godine dogodile velike promjene u zasijanim kulturama (pšenice je 2016. zasijano na 53 tisuće hektara manje nego 2015.), možda najveće od početka devedesetih, za sada još nismo sigurni mjenja li se struktura poljoprivrede. Prije bi se reklo da je konstanta oscilacija. Rast broja hektara pod uljanom repicom i kamilicom za sada se više čini kao iznimka koja potvrđuje pravilo nego što može utjecati na promjene u poslovanju poljoprivrednika. Ipak, možda je dugoročno rast površina zasijanih tim kulturama početak neke dublje promjene.
Lani je najviše rastao urod uljane repice, gotovo 19 posto u usporedbi s 2016. Uzrok je povećanog uroda veća žetvena površina u 2016. od 36,5 tisuća hektara, što je 11 tisuća hektara više nego u 2015. Pritom želimo napomenuti da je 2014. uljane repice bilo zasijano na malo manje od 20 tisuća hektara, što znači da površine pod tom kulturom stalno rastu posljednjih godina.
Daljnji rast uljane repice, što se vidi prema podacima koje nam je dostavila Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR), potvrđen je i ove sezone. Lani je posijana na više od pedeset tisuća hektara. Dakle, od 2014. do prošle godine površine zasijane uljanom repicom porasle su za dva i pol puta. U Hrvatskoj gospodarskoj komori napominju da nije posrijedi sustav potpora, odnosno izravnih plaćanja u Europskoj uniji, koji se primjenjuje i u Hrvatskoj. Te potpore u pravilu, podsjećaju u Komori, nisu povezane s vrstom i obujmom proizvodnje. – Poljoprivredni proizvođači moraju voditi računa o potrebama tržišta i tako planirati svoju proizvodnju – poručuju iz Hrvatske gospodarske komore.
Vlasnik konzultantske tvrtke Inagra Krešimir Kuterovac smatra da je uzrok povećanja površina uljane repice prije svega odgovor na nestabilne klimatske prilike i najavu sušnih razdoblja. – Uljana repica ima relativno dugu vegetaciju i prilično je otporna na sušna razdoblja, posebice proljeće, što je posljednjih nekoliko godina bio problem za proljetne sjetve i kulture. Ozimna je i može se odlično uvrstiti u plodored i organizaciju radova na gospodarstvu. Tržište je vrlo stabilno i sav se urod posljednjih nekoliko godina vrlo brzo utržio, a i cijene su bile dobre. Naši proizvođači svladali su tehnologije, sortimenti su vrlo dobri i odgovaraju našem podneblju, stoga su dobra iskustva iz prijašnjih godina pridonijela povećanju sjetve – objašnjava Kuterovac.
Zamjenik predsjednika Hrvatske poljoprivredne komore Mato Brlošić potvrđuje njegove riječi, no razlikuju se u tumačenju važnosti. Naime, iako i Kuterovac kao važan faktor spominje otkupnu cijenu, za Brlošića je ona ključna pri opredjeljenju poljoprivrednika što će sijati. Kaže da je u posljednjih pet godina, ako ne i više, otkupna cijena uljane repice stabilna i u odnosu na cijenu pšenice poljoprivrednici zarađuju najmanje dvadeset posto više, a nerijetko i tridesetak posto. Naime, potražnja za uljanom repicom veća je jer se te kulture u svijetu manje sije, a također je važno što je visina ulaganja slična onima u pšeniku. Brlošić spominje još jednu prednost koju donosi uljana repica: – Dobra je pretkultura, što znači da je potrebno manje gnojiva za sljedeću sezonu jer dospijeva kad i pšenica za razliku od npr. kukuruza, koji dospijeva kasnije. Osim toga, nakon repice potrebno je manje mehanički obrađivati zemlju traktorom, što smanjuje troškove goriva – objašnjava Brlošić.
