Ozbiljni problemi nastat će udari li Trump carinu na automobile iz Unije

Tržište je jasno reklo što misli o carinama na čelik i aluminij, pale su i američke i europske burze. To govori da će posljedice osjetiti i jedni i drugi, no analitičari se slažu da ta runda neće znatno utjecati na njihove ekonomije. Međutim, ako sukob eskalira, slijedi globalno ekonomsko preslagivanje.

O no što se polako valjalo iza brda i prije nego što je zvijezda ‘reality’ šoua postala predsjednik SAD-a, napokon je stiglo. Velik dio programa Donald Trumpa od početka se vrtio oko vanjske trgovine, a prošlotjednom najavom uvođenja carina na uvoz čelika i aluminija ta se dječaka zanesenost vlastitim (ne)znanjem počela i ostvarivati. S dugotrajnih prijetnji prešlo se na djela pa će SAD ‘dulje vrijeme’ (kako je objasnio Trump) ubirati carinu od 25 posto na uvoz čelika i deset posto na uvoz aluminija, i to zbog tobožnje ugroženosti nacionalne sigurnosti.

Na taj se potez kojim, vjerojatno, i službeno počinje trgovinski rat SAD-a sa svima Trump odlučio nakon završetka istrage o mogućem negativnom utjecaju povećanja uvoza na američku sposobnost nabave čelika i aluminija za gradnju vojne opreme, kao i na cijelu američku ekonomiju. Istraga je iznjedrila tri opcije (globalnu carinu, ciljanu carinu prema Kini i drugim ključnim državama u kombinaciji s kvotama te jedinstvenu kvotu), od kojih je Trump izabrao najlošiju, globalnu carinu, okrenuvši tako protiv svoje države i partnera i protivnike (EU, Kanadu, Brazil, Japan, Kinu). Ekonomski gledano, razlog je mnogo jednostavniji: američka je proizvodnja nekonkurentna pa se tom mjerom pokušava administrativno ispraviti ekonomski neuspjeh.

Koliko bi učinak toga trebao biti koristan, sasvim je drugi par rukava. Kao i u slučaju perlica za rublje i solarnih čelija nedavno opterećenih svježim carinama u SAD-u, vrlo je upitno koliko će to uvođenje carina pomoći američkoj ekonomiji u kojoj oko 6,5 milijuna ljudi radi na poslovima povezanim s čelikom i aluminijem, metala koji će uskoro poskupjeti. Proizvođači automobila vjerojatno će biti najveće žrtve zatvaranja vrata konkurenciji (GM je prošli tjedan zabilježio pad vrijednosti dionice od 8,5 posto), a nakon njih slijedit će svi koji se oslanjaju na čelik i aluminij poput Boeinga, Caterpillar i građevinskog sektora. Ne treba zaboraviti ni da će uvezeni proizvodi koji upotrebljavaju aluminij i čelik sada biti konkurentniji od domaćih američkih pandana izrađenih sa skupljačem čelikom i aluminijem. Kako podsjeća Financial Times, studija provedena nakon što je George W. Bush 2002. uveo carine na čelik (zatim je izgubio spor u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i morao ukinuti carine) pokazala je gubitak od 200-tinjak tisuća radnih mjesta u SAD-u. Sljedeći je problem što na kineski čelik i aluminij otpada manji dio uvoza (prema procjenama Credit Suissea, samo 0,2 posto kineske proizvodnje ide u Ameriku), a većina dolazi od ‘prijatelja’ Kanade (najveća izvoznica u SAD s 2,5 milijuna tona na godinu), Njemačke i drugih članica NATO-a. Drugim riječima, Amerikanci su tragično nekonkurentni, s Kinom ili bez nje. Moguće su iznimke, no nije poznato tko bi na njih i koliko mogao računati; ako tih iznimki ne bude, sasvim je jasno da će stići odgovor iz pogođenih zemalja i Europske unije. Iako još nema odluke, Europska unija mogla bi ciljati Harley-Davidson, koji se ionako bori za opstanak, burbon i traperice (uz carinsku zaštitu od uvoza čelika i aluminija kako bi se izbjeglo da čelik namijenjen SAD-u zatrpava europsko tržište); drugi još nisu naznačili prema čemu će usmjeriti odmazdu, samo su najavili da će je biti.

Trump pak nimalo ne skriva želju za započinjanjem trgovačkog rata, pri čemu posebno zabrinjava čak i za njega nevjerojatno infantilno uvjerenje da se trgovinski ratovi lako dobivaju. ‘Kad zemlja (SAD, nap. a.) gubi milijarde dolara u trgovini s gotovo svakom zemljom s kojom trguje, trgovinski ratovi dobri su i lako ih je dobiti. Primjerice, kad gubimo 100 milijardi dolara u razmjeni s nekom zemljom i ona postane bezobrazna, prestanemo trgovati – ostvarimo veliku pobjedu. Lako je’, napisao je na Twitteru ekonomski znanac Trump. Frakfurtski indeks DAX 30 pao je za dva posto nakon najave carina, europski Stoxx 600 za 1,4 posto, najveći njemački proizvođač čelika ThyssenKrupp za 1,7 posto, Volkswagen za 2,2 posto i Daimler za 1,4 posto. Jednako tako, američki S&P 500 pao je za 1,3 posto, a industrijski Dow Jones za 1,7 posto, ne ostavivši nikakve sumnje u stajalište tržišta kapitala prema potezu američkog predsjednika.

Iako se neki nadaju da stvar neće otići predaleko, to je sve manje vjerojatno pa bi se svijet nakon mnogo vremena mogao naći u ozbiljnom trgovinskom ratu čiju je štetu teško procijeniti. Nakon najave Europske unije da će odgovoriti istom mjerom, Trump je nastavio zaoštravanje najavom mogućnosti proširenja mjera na uvoz europskih automobila, što bi bio gotovo siguran put u ekonomsku katastrofu jer se dosadašnje mjere mogu smatrati pljuskom, a ovo bi bila šaka u glavu. Tako drastičan potez imao bi nesagledive posljedice na odnose između EU i SAD-a, ali i općenito na konstelaciju globalnih odnosa koji bi se vjerojatno počeli korjeniti prelagivati, prije svega na štetu Amerike.

U ocjenama očekivanih učinaka, ‘ceteris paribus’, analitičari nisu skloni panici i smatraju da carine neće znatno utjecati na širu ekonomiju. SAD uvozi oko trećine svojih potreba za čelikom i aluminijem, što je otprilike dva posto ukupnog uvoza, pa bi cijena, prema procjenama, trebala porasti za oko pola posto. No taj izračun ima smisla samo ako stvari ostanu na tome, što je malo vjerojatno. Može se očekivati odgovor svih partnera pogođenih odlukom, a to osjetno mijenja perspektivu i prijeti ozbiljnijim posljedicama za ukupnu ekonomsku sliku uključenih strana.

Tko će lošije proći, stoga je nemoguće reći premda načelna logika ne ide u korist SAD-a koji bi se u takvom razvoju situacije našao osamljen, a trgovinski partneri vjerojatno bi mogli barem djelomično međusobno nadoknaditi gubitke nastale u sporu sa SAD-om. U tom slučaju mogao bi se očekivati i razvoj drukčijih političkih odnosa, što u slučaju Europe uopće ne bi bilo loše jer je krajnje vrijeme da se prestane skrivati iza američkih skuta.