Poraz establišmenta EU

Najvažnija je pouka talijanskih izbora političkom establišmentu da se ignoriranje bila naroda vraća kao ubilački bumerang. A kad bumerang krene natrag, više ga ne kontrolira onaj tko ga je bacio. Bez obzira na to zvao se Renzi, Merkel, Macron ili – Plenković.

Za briselski establišment, koji je odraz političke vizije Angele Merkel koja je posljednjih godina potpuno revidirala dotadašnji duh europskog političkog demokršćanstva i narodnjaštva, i Salvini i Berlusconi još do jučer bili su mrski populisti i nacionalisti. Kako su se približavali talijanski izbori i kako je postalo sve očitije da će briselski politički proizvod i šef Demokratske stranke (lijevog centra – ma što to značilo) Matteo Renzi, kojeg su promovirali kao idealnog premijera, loše proći na izborima, Bruxellesu je sve prihvatljiviji po-stajao Berlusconi. Malo je reći da je Renzi loše prošao na izborima. Ostvario je najlošiji rezultat svoje stranke u njezinoj povijesti, baš kao što je prije pola godine drugi briselski džoker Martin Schulz ostvario najgori rezultat njemačkog SPD-a u njegovoj povijesti. Ali ni do jučer odiozn i ismijavani Berlusconi nije ostvario briselska očekivanja. Izbori su kao lidera konzervativne Italije izbacili Mattea Salvinija. Sada se briselska eurokracija toplo nada da će novu talijansku vladu moći složiti Salvini. Jer, s druge strane je mladi revolucionar, čelnik Pokreta pet zvijezda Luigi Di Maio. Pokret pet zvijezda je u svojoj biti anarhistički pokret, koji ruši svaki establišment: i EU i NATO, ali i establišment nacionalne države, ruši sadašnji ekonomski poredak, poziva se na direktnu demokraciju, nešto slično našemu Živom zidu.

Nije pretjerano Pokret pet zvijezda, kao i njegovu subraću na europskom Mediteranu – od Syrize, preko našeg Živog zida do španjolskog Podemos, promatrati kao Putinova trojanskoga konja u mediteranskoj Europi, koji je jednako protivan tradicionalnim europskim korištenima kao što im je protivna i nekontrolirana islamska imigracija na čijim zasadi ti pokreti rastu i dobivaju izbore. Nije također pretjerano Salvinija i njegovu desnu koaliciju promatrati kao sljedbenike svjetonazora Donald Trumpa. Gledano iz perspektive globalnog američko-ruskog sukoba u Europi, što se nedjelju dogodilo na izborima u Italiji? EU-federalisti potučeni su do nogu. A Italija se podijelila: razvijeni europski sjever je, uvjetno, protrumpovski, a manje razvijeni i revolucionari skloni Jug, koji je i strateško uporište južnoga krila NATO-saveza, politički postaje proputinovski. Italija se opasno podijelila. Zato čak nije najvažnije tko će i kako će složiti novu talijansku vladu. Važnije je što će naposljetku izići iz tog procesa. Politički obnovljena ili državno i politički razorena Italija?! A isto čeka Španjolsku i Portugal. Njemačku nakon sljedećih izbora. Dakako, i Hrvatsku. Zato je najvažnija pouka talijanskih izbora političkom establišmentu da se ignoriranje bila naroda vraća kao ubilački bumerang. A kad bumerang krene natrag, više ga ne kontrolira onaj tko ga je bacio. Bez obzira na to zvao se Renzi, Merkel, Macron ili – Plenković.