Upućeni radnici – Hrvatska i EU

Hrvatska je Provedbenu direktivu EU o upućenim radnicima primijenila posljednjim izmjenama Zakona o strancima i uvela nove obveze za poslodavce. Revolucionarnih promjena za sada nema, samo više administriranja i provjera. Ciljevi su potpuna primjena načela jednake plaće za jednak rad, reguliranje rada agencija za prekogranično ustupanje radnika i primjena radnog zakonodavstva države domaćina ako je ono povoljnije.

Prema Pravilima o koordinaciji sustava socijalnog osiguranja (Uredba 883/2004 i njezine izmjene i dodatna pravila Administrativne komisije), na radnika se primjenjuje zakonodavstvo države članice u kojoj radi. Iznimno se na upućene radnike primjenjuje zakonodavstvo matične države (u kojoj redovito obavlja rad) ako predviđeno upućivanje nije dulje od 24 mjeseca i radnik nije poslan da zamijeni drugu osobu. Za poslodavca se traži da redovito obavlja djelatnost u matičnoj državi.

Radnike je moguće angažirati i u svrhu upućivanja u drugu državu članicu. Za taj se slučaj dodatno zahtijeva da radnici budu u sustavu socijalnog osiguranja matične države ‘neposredno prije početka svoje aktivnosti kao zaposlene osobe’ (prihvaća se referentno razdoblje od jednog mjeseca, a kraća razdoblja posebno se procjenjuju). Taj uvjet bit će ispunjen i u slučaju zaposlenja kod drugoga poslodavca i bilo kojega drugog temelja osiguranja u matičnoj državi.

Upućeni radnik (i članovi njegove obitelji, uz neke uvjete) mogu u državi domaćinu iskoristiti neke pogodnosti u naravi kao što je zdravstvena skrb. Radnik mora fondu zdravstvenog osiguranja matične države podnijeti zahtjev za Europsku karticu zdravstvenog osiguranja (EHIC) ili, u slučaju produljenog boravka u zemlji zaposlenja, obrazac S1 (potvrdu o pravu na zdravstvenu skrb).

Oporezivanje plaće za vrijeme upućivanja uređeno je bilateralnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja čiji je cilj spriječiti dvostruko oporezivanje ili oporezivanje u pogrešnoj državi.

Većina ugovora slijedi OECD-ov model prema kojem pravo oporezivanja plaće ima država na čijem se teritoriju obavlja rad (država domaćin). Iznimno, pravo oporezivanja ima država rezidentnosti radnika (matična država) ako upućeni radnik ne boravi u državi domaćinu dulje od 183 dana u kalendarskoj godini ili 12 uzastopnih mjeseci, ako plaće isplaćuje poslodavac koji nema sjedište u državi domaćinu i ako se plaće ne plaćaju u ime stalne poslovne jedinice poslodavca u državi domaćinu.

Ako bilo koji od uvjeta nije zadovoljen, plaća će se oporezivati u državi domaćinu u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Pri tome vrijedi (uvjetno rečeno) retro-

Osobito treba biti oprezan s poreznim tretmanom rada u drugoj državi članici (ili trećoj zemlji) jer porezna pitanja nisu riješena jedinstveno na razini Europske unije, a bilateralni ugovori propisuju najkraća razdoblja za primjenu propisa matične države. Zbog toga će u većini država trebati podmiriti porezne obveze u skladu s načelom ‘izvora prihoda’, čak i ako nije riječ o upućivanju, nego o kratkotrajnim aranžmanima aktivni efekt, pa se plaća oporezuje od prvog dana rada u državi domaćinu. U slučaju agencija za privremeno zapošljavanje radnik će biti oporezivan u državi domaćinu jer se društvo u koje se upućuje smatra ekonomskim poslodavcem.

Direktiva o upućenim radnicima definira upućenog radnika kao radnika koji ‘ograničeno vrijeme’ obavlja poslove na području druge države članice, ali ne kvantificira to ograničenje ni druge kriterije (npr. razdoblje prethodnog zaposlenja u matičnoj državi). Direktiva također šuti o zabrani ponavljanja upućivanja za isti posao. Nadalje, propisuje da poslodavac mora biti osnovan u matičnoj državi, ali ne i kriterije za utvrđivanje prave veze između poslodavca i te države, pa je u praksi vrlo teško potvrditi da je poslodavac doista osnovan u matičnoj državi.

Pravila o koordinaciji sustava socijalnog osiguranja (Uredba 883/2004 i njezine izmjene i dodatna pravila Administrativne komisije) za upućivanje propisuju ograničenje od dvije godine (nakon toga radnik je obvezatno osiguran u sustavu socijalne sigurnosti države domaćina) te isključuju mogućnost ponovljenih upućivanja za isti posao. Nadalje se zahtijeva da radnik bude registriran u sustavu socijalnog osiguranja matične države od početka zaposlenja. Pravila su jasna i u pogledu veze između poslodavca i matične države: društvo mora redovito obavljati važne djelatnosti na području matične države kako bi mu bilo dopušteno upućivati svoje radnike u drugu državu članicu. Ako su aktivnosti poslodavca ograničene na interno upravljanje i/ili interne administrativne aktivnosti, neće se smatrati da redovito obavlja svoje aktivnosti u državi članici.

Razlike u troškovima rada dodatno su produbile te probleme u praksi. Na upućene se radnike, prema Direktivi, primjenjuju minimalni zahtjevi u vezi s plaćama države domaćina, ali oni i dalje, do dvije godine, plaćaju socijalne doprinose u matičnoj državi, odnosno do 183 dana u slučaju poreza na dohodak.

Radnik migrant jest radnik koji je živio i radio u više od jedne države članice, a živi i radi u posljednjoj od tih država. Primjer je hrvatska medicinska sestra koja se zaposli u bolnici u Danskoj i preseli se. Njenoj se jamči slobodan pristup danskom tržištu rada i osigurava da ne izgubi socijalna prava koja je prethodno ostvarila u Hrvatskoj. Na radnicu se primjenjuju danski propisi o socijalnoj sigurnosti i oporezivanju plaće.

Prekogranični radnik jest radnik koji radi u jednoj državi članici (državi zaposlenja) i živi u drugoj (državi rezidentnosti) ili koji se preseli u susjednu državu, ali i dalje radi u izvornoj državi zaposlenja (migrant rezident). Ako se prekogranični radnik preseli u državu zaposlenja, postaje radnik migrant. Na prekograničnog radnika primjenjuju se propisi o socijalnoj sigurnosti i oporezivanju plaća države zaposlenja.

Internacionalni radnik obavlja svoje aktivnosti u više od jedne države članice u bilo kojem razdoblju (to ne mora biti ni država rezidentnosti poslodavca ni država rezidentnosti radnika). Ugovor o radu može biti zaključen s jednim poslodavcem ili može imati više ugovora o radu s različitim poslodavcima.