Dok mantra o čistoj, pametnoj i obnovljivoj energiji koja bi trebala potpuno istisnuti trenutačno dominantnu sklonost bjesomučnoj potrošnji ograničenih fosilnih goriva, Europa sve više ulaže u održive varijante i istraživanja novih mogućnosti i tek traži odgovore na ključne izazove. Još nema održivih rješenja kako obnovljivu energiju usklađivati i prenositi te kako izbjeći masovnu uzurpaciju zemljišta i nagrđivanje okoliša. U svijetu u kojemu se, prema procjeni Međunarodne agencije za energiju (IEA), do 2040. predviđa 30-postotno povećanje globalne potražnje za energijom i jačanje utjecaja klimatskih promjena europskoj je administraciji jasno prema kojim ciljevima teži, no još točno ne zna kako ih ostvariti.
Kad bismo pojednostavljeno definirali željeni smjer kojim se na putu prema održivosti zaputila Europa, a s njom i Hrvatska, govorili bismo o energetskoj uniji usredotočenoj na obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost i kružno gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika.
O mnogim izazovima na tom putu svakodnevno promišlja Hans Bruyninckx, izvršni direktor Europske agencije za okoliš (EEA), svjestan da će proći desetljeća dok sva infrastruktura i kapaciteti za proizvodnju ne postanu pametni i čisti i dok se ne svladaju potrebne stručne vještine. – Još nismo u stanju prikupljati, skladištiti i prenositi onoliko te energije koliko bi nam omogućilo da je upotrijebimo kada nam i gdje nam zatreba. To je mnogo više od tehnološkog izazova. To podrazumijeva drukčiji način proizvodnje i upotrebe energije, odnosno prelazak s ograničenog broja velikih proizvođača koji preferiraju pojedina goriva na decentraliziranu proizvodnju električne energije koju proizvodi mnogo proizvođača koji iskorištavaju potencijal lokalnih obnovljivih izvora energije.
Na lokalnoj razini taj novi pristup može značiti da kućanstva mogu postati proizvođači energije i prodavati višak proizvodnje svojim susjedima putem tzv. pametnih energetskih mreža. Na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini to bi značilo povezivanje energetskih mreža i dionika – rasvjetljava Bruyninckx željene koncepte energetske budućnosti u publikaciji ‘Signali’ u kojoj se razmatra prelazak Europe na čistu, pametnu i obnovljivu energiju.
Europa, dakako, ne staje samo na razmatranju problema i definiranju ciljeva nego i ulaže u traženje konkretnih rješenja. Jedan od projekata kojima se nastoji odgovoriti na pitanje kako proizvoditi dovoljne količine obnovljivih izvora i pritom ne zakrćiti kopno i more solarnim pločama i vjetrolektranama, a plodno tlo i izvore pitke vode ne upregnuti masovno u proizvodnju bioenergije, provodi se u Vaduzu, glavnom gradu Lihtenštajna.
Istraživačkim projektom ‘Fluid-glass’ financiranim iz programa Europske unije na lihtenštajnskom sveučilištu razvijaju prozore koji bi postali nevidljivi kolektori solarne energije, uklopljeni u svakodnevni život. Između slojeva stakla znanstvenici su umetnuli tanki sloj vode obogaćene posebnim nanočesticama koje omogućavaju da vanjska površina prozora prikuplja Sunčevo zračenje i pretvara ga u struju, a unutarnja strana prozora zagrijava ili hladi unutarnji prostor. Svaki prozor može u idealnim uvjetima proizvesti do kilovat energije po satu. Bude li sve teklo prema planu, prvi energetski prozori mogli bi se naći na tržištu za manje od tri godine.
– Očekujemo da će se naši prozori većinom primjenjivati u poslovnim višekatnicama s visokim postotkom ostakljenih površina na pročeljima. Pobjeđe kuće imaju manje ostakljenih površina, a da bi naš sustav bio učinkovit, potrebna je što veća takva površina – kaže Anne-Sophie Zapf, arhitekta sa Sveučilišta Lihtenštajn, koordinatorica projekta ‘Fluidglass’ koji bi u bliskoj budućnosti mogao spriječiti zabrinjavajući scenarij u kojem bi cijeli krajolici bili prekriveni solarnim pločama.
Promišljajući o vizualnom onečišćenju i planirajući buduće krajolike, radi se i na rješenjima poput integriranja solarnih ploča u materijale za pokrivanje krovova ili pregrade protiv buke na autocestama. U skladu sa zacrtanim ciljem kružnoga gospodarstva razmišlja se i tome da će infrastruktura za proizvodnju obnovljive energije već nakon nekoliko godina sigurno zastarjeti, da će materijale na kraju njihova radnog vijeka trebati sanirati, zato se projektantima već daju smjernice za osmišljavanje rješenja čije se sastavnice mogu reciklirati i ponovno upotrijebiti.
Stalno se traže i novi obnovljivi izvori energije te ulaže u njihov razvoj. Jedan od nedovoljno iskorištenih potencijala jest energija valova, kojom bi se moglo zadovoljiti najmanje 10 posto globalnih energetskih potreba. Za svoj projekt ‘WaweRoller’ finska je tvrtka AW-Energy od Europske unije dobila desetke milijuna eura zajmova i nepovratnih sredstava. Upotrijebila ih je za razvoj pogona koji snagu oceanskih valova pretvaraju u električnu energiju. Valna elektrana smještena uz portugalsku obalu Atlantika radi s pomoću golemih ploča od staklenih vlakana koje su pričvršćene na dno oceana, na dubinama od 10 do 15 metara. Utjecaj tehnologije na podmorje još se testira.