Home / Biznis i politika / Stogodišnji kineski maraton

Stogodišnji kineski maraton

Kinesko rukovodstvo želi do 2049., kad se obilježava stogodišnjica dolaska Mao Ce-tunga na čelo Partije, postati najveća svjetska sila. Hrvatska nije izvan toga plana. Kinezi će graditi Pelješki most, financiraju Rimac Automobile, ušli su u banke i medije. Kao i obično, ovdašnje elite ne razmišljaju o najvećim izazovima.

Hrvatska, koliko god samu sebe gura na rub globalnih događaja, ove godine zaista postaje mjesto na kojem se intenzivira kineska prisutnost. Kineska korporacija postala je Rimčev partner nakon što su ga u jednom trenutku, prošle godine, investitori iz Europe u zadnji čas ostavili bez kapitala za razvoj.

Kad se tomu pridoda da je kineska državna korporacija pobijedila na natječaju za gradnju Pelješkog mosta, da kineski investitori u Zagorju grade prvi hotel i da ‘pucaju’ na luku u Zadru, čini se da je upornost kineske države i njezinih što državnih, što privatnih biznismena koje kontrolira KP Kine napokon probila ovdašnji poznat otpor prema investitorima. Indirektno je počelo i probijanje u bankarski i medijski prostor. Češko-slovački investicijski fond J&T bio je ušao u Varaždinsku banku i riječki Novi list. Gotovo nezapaženo prošla je vijest da su Kinezi nedavno kupili 50 posto tog fonda. Autor na početku kolumne spomenute knjige ‘Stogodišnji maraton’ jest Michael Pillsbury, ravnatelj Centra za kinesku strategiju u Institutu Hudson. U njoj iznosi tezu da Kina ima plan postati vodeća svjetska sila do 2049., kad se navršava stotinu godina od dolaska Mao Ce-tunga na čelo KP-a Kine. Namjera je knjige čitatelje iz SAD-a suočiti s opasnošću, a s obzirom na to da je Hrvatska pod interesnom kapom SAD-a, upozorenja se odnose i na nas.

Zato je korisno pročitati devet glavnih elemenata kineske strategije ‘koje tvore temelj ‘Stogodišnjeg maratona’’: 1. Potakni samozadovoljstvo protivnika kako se ne bi uzravljao. 2. Manipuliraj protivnikovim savjetnicima. 3. Strpi se do pobijede – desetljećima ili dulje. 4. Ukrađi protivniku ideje i tehnologije u strateške svrhe. 5. Vojna moć nije ključan čimbenik za pobjedu u dugoročnom natjecanju. 6. Shvati da će hegemon poduzeti radikalne, čak i nerazborite akcije kako bi zadržao nadmoćni položaj. 7. Uvijek imaj na umu shi. 8. Osmisli i primijeni metriku za mjerenje svog položaja u odnosu na potencijalne izazivače i 9. Uvijek budi na oprezu kako te drugi ne bi opkolili ili zavarali.

Možda je pretjerano očekivati od ovdašnje političke, znanstvene i poduzetničke elite da se udubi u to što mi značimo Kinezima i još više u to što će oni značiti nama u sljedećim godinama i desetljećima. Ako već nemamo volje i kapaciteta sagledavati multilateralnu sliku budućega poslovnog i političkog svijeta, morali bismo se, koliko već koncentracije imamo, pozabaviti dolaskom Kineza. Iskreno rečeno, čitajući spomenutu knjigu, čak i kad se uzme u obzir da ju je pisao Amerikanac blizak obavještajnomu miljeu, nije baš ugodno predočiti si kakvi će biti naši budući vladari.

Ne u ovoj ranoj fazi osvajanja kad se, čini se, čak i kod nas malih i nevažnih brižno njeguje poticanje samozadovoljstva što smo, eto, toliko važni i na ‘raskrsnici strateških pravaca’ da, eto, kineski investitori gotovo na koljenima mole da ih priputimo. Nezgodna je druga faza. Ako ništa drugo, bar postaje jasno tko će riješiti demografske probleme u Hrvatskoj. Mi kao zajednica imamo prečih poslova. Od potresa koje unutar HDZ-a izaziva Istanbulska konvencija preko procjene je li Davor Bernardić učvrstio položaj u SDP-u do rasprava o uvijek istim neprovedivim reformama. I što će biti s Mostom i HSS-om. To su važne stvari, a ne promišljanje koje su prilike i opasnosti od dolaska novoga svjetskog lidera.