Ako ministrica Divjak ne natjera ljude da rade, neka radi umjesto njih

Kao i u ostalim ministarstvima koja probijaju rokove za objave natječaja iz fondova EU, i u Ministarstvu znanosti i obrazovanja sustav ne funkcionira. No čini se da su u njemu otišli i korak dalje jer ako se za neka ministarstva može reći da se barem trude, ovdje je u pitanju i šlamperaj, što se vidi iz sljedećeg primjera.

Do dana današnjeg to nije ispravljeno, što na neki način pokazuje da se kod nas sve radi šlampavo. Ali to je tek usputni pokazatelj, jer kako mi kaže sad već pomalo nestrpljivi poduzetnik, i taj je natječaj primjer kako ministarstva nešto obećaju, a na kraju nisu u stanju ispoštovati rok. Tako navodi da je godišnjim indikativnim planom za 2017. predviđena objava tog natječaja za 29. prosinca 2017., s tim da su moguća odstupanja. No potkraj prošle godine u Ministarstvu su shvatili da neće stići objaviti natječaj u to vrijeme, pa je novim planom taj rok pomaknut na 15. siječnja 2018.

To ne bi bilo neobično da se nije dogodio onaj spomenuti poziv na javnu raspravu objavljen 12. prosinca (s neobičnim rokom za dostavu komentar) dakle mjesec dana prije novog roka objave natječaja. Moj se sugovornik s pravom pita kako je moguće postaviti rok mjesec dana nakon poziva na raspravu, kad je i prosječno inteligentnom čovjeku jasno da nije moguće ispoštovati taj rok. To govori dovoljno o tome da nadležni u Ministarstvu znanosti i obrazovanja pripremaju rokove za objave natječaja neobzirno, imam osjećaj da rade samo da se nešto odradi kako bi imali opravdanje za svoj nerad. Jer nije problem samo u neznanju i u nefunkcioniranju sustava, to je očiti primjer šlamperaja.

Uglavnom, da nastavim, još uvijek nije poznato traje li još javna rasprava (osim ako je zaključena i prije nego što je počela), ali sigurno je da ni novi (pomaknuti) rok za objavu natječaja (15. siječnja) nije ispoštovan. Nema čak ni obavijesti koji je to novi datum izabran za objavu natječaja predviđenog za kraj prošle godine, a podsjećam, već smo pri kraju prvog ovogodišnjega kvartala.

Kako ste rekli, nije problem u jednom čovjeku – ministrici, odjelu ili ministarstvu, već je čitav sustav loše postavljen i zapravo ne funkcionira – napominje poduzetnik.

Iako kaže da je sve ovo ‘žalosno’, jer je ‘na štetu svih nas poreznih obveznika, poduzetnika i naše djece’, nama, čini se, ne preostaje ništa drugo nego da se smijemo ovim glupostima, pa makar i s gorčinom. Ako ništa drugo, uime ovog poduzetnika, ali i uime svih poduzetnika koji željno iščekuju da se barem objavi novi datum natječaja (pa nek je i on teško provediv), p(r)ozivam ministricu Blaženku Divjak da uzme taj predmet u svoje ruke i odradi ono što neće ili ne mogu njezini podređeni. Ako je došlo do toga da ministri rade takve poslove, onda neka ih rade kad ne znaju organizirati svoja ministarstva.

Neki dan u kafiću sam čuo glasnu raspravu dva čovjeka od kojih je jedan, ako sam dobro razumio, direktor u jednoj tvrtki, ali ne i vlasnik. Kaže da vlasnik, koji je također direktor, nešto mulja te da se to ovom čovjeku ne sviđa i da bi rado napustio mjesto direktora. Kaže mu sugovornik da podnese ostavku, ali ovaj odgovara da je dobio mandat na četiri godine, da mu je to u ugovoru i da nije siguran da može otići, a ne bi preuzimao odgovornost za vlasnikove radnje. Bilo mi je čudno da ne može podnijeti ostavku, ali raspitao sam se i odgovor leži u člancima 244.a i 245.a Zakona o trgovačkim društvima. Može podnijeti ostavku.