BREXIT Granica Sjeverne Irske neočekivano se pokazala kao gordijski čvor

Nakon mjeseci tišine objavljeno je da su se Britanija i Europska unija dogovorile o tranzicijskom razdoblju. Britancima je to bilo važno da bi se izbjegli šokovi za ekonomiju. Zbog tog su privilegija napravili ustupke u ribarstvu, pitanjima granice sa Sjevernom Irskom, Europskoga suda pravde i prava europskih građana.

Ipak, vjerojatno uvekako reagirajući na pritisak poslovnog sektora kojemu ‘izlazak na suho’ nikako nije odgovarao, glavni europski pregovarač Michel Barnier i njegov britanski kolega David Davis složili su se o ‘reguliranom odlasku’ Ujedinjenoga Kraljevstva iz Europske unije otvorivši tako prostor za razgovore o budućem obliku odnosa između Unije i Kraljevstva. Pitanje sjevernoirske granice ostalo je na stolu jer je riječ o gordijskom čvoru koji će biti teško rasplesiti. Naime, Sjeverna Irska, pokrajina Ujedinjenoga Kraljevstva, nakon izlaska iz Unije i carinske unije postat će treća zemlja te tako ući u savim drukčiji granični režim od postojećega, koji je vrlo labav. Jedno rješenje bilo je dati poseban status toj pokrajini, no ta mošnja lokalna vlast to je odbila poručivši da namjerava potpuno dijeliti sudbinu ostatka Kraljevstva i da nikakav poseban tretman ne dolazi u obzir. ‘Moramo iskoristiti ovaj trenutak i nastaviti na zamahu ostvarenom u proteklih nekoliko tjedana’, rekao je Davis i nastavio: ‘Današnji dogovor trebao bi nam dati vjeru da je dobar dogovor za UK i EU bliži nego ikad prije.’ S tim na umu, Europljani su primijenili uobičajeno rješenje za takve situacije i odlučili ostaviti dogovor o kompliciranim pitanjima za neki drugi datum.

Prema onome što je poznato, dogovorene su neke druge stvari, poput trajanja famoznog tranzicijskog razdoblja (od 29. ožujka 2019. do posljednjega dana 2020.). Drugim riječima, Ujedinjeno Kraljevstvo napustit će službeno Europsku uniju potkraj ožujka sljedeće godine, ali do kraja 2020. bit će dio jedinstvenog tržišta i carinske unije. Nadalje, građani Unije koji na Otok stignu u tome razdoblju imat će ista prava i jamstva kao i oni koji su došli prije Brexita, što će vrijediti i obratno. Prilično je važan element načelnog dogovora i mogućnost Ujedinjenoga Kraljevstva da zaključuje trgovinske dogovore u svoje ime tijekom tog razdoblja, što je bilo jedno od važnijih pitanja za London koji je bio zabrinut da će postojeći ugovori u sklopu Unije prestati vrijediti, a Britanija će i dalje sudjelovati u aktualnim trgovinskim ugovorima s trećim zemljama. Ribari zato nisu previše oduševljeni jer će pristup vodama i kvote biti predmet konzultacija do 2021., a UK će ostati dio Zajedničke ribolovne politike, bez prava glasa, do kraja 2020. (neovisno o tome, količina izlova za Britaniju neće se smanjiti).

Kad je riječ o jednom od najvećih problema, trenutačna formulacija vrlo je zanimljiva i navodi na to da će Sjeverna Irska u praksi djelomično ostati dio jedinstvenog tržišta i carinske unije dok god ne bude drugih rješenja, da bi se izbjegla tvrda granica s Irskom. S druge strane, navodi BBC, britanska premijerka Theresa May takvo je rješenje nazvala neprihvatljivim jer kompromitira britansku suverenost. Još jedno granično pitanje, Gibraltar, riješeno je na zadovoljstvo Londona kojem je zajamčeno da će stijena na rubu Španjolske biti uključena u dogovor, kao i stvaranje zajedničke komisije za nadgledanje cijelog procesa.

Reakcije u Britaniji uglavnom su se usredotočile na ono što je dano, ne i ono što je dobiveno, zato što će tijekom tranzicije Britanija biti predmet odluka donesenih bez njezina sudjelovanja, ali i zbog niza ustupaka u koje se London do neki dan zadržava. Osim ribolovne politike, kod kuće nije dobro primljen ni pristanak da Europski sud pravde nastavi biti nadležan za pitanja povezana s europskim pravom i europskim građanima tijekom tranzicijskog razdoblja, što su Britanci sve do ponedjeljka čvrsto odbacivali. Posebno je glasna bila škotska premijerka Nicola Sturgeon koja smatra da je vlada u Londonu prodala suverenost nad vodama iako je obećala preuzimanje kontrole odmah nakon istupanja iz Unije. Posebno slikovit bio je vođa eurokeptičke struje u Konzervativnoj stranci Jacob Rees-Mogg koji je utvrdio da se Vlada ‘okrenula na leđa a da joj čak nisu poškakljali trbuh’. Najjednostavnije rečeno, Ujedinjeno Kraljevstvo pristalo je na niz stvari u zamjenu za samo jednu, ali ključnu, što se mnogima na Otoku čini kao kapitalizacija.

Britancima je bilo iznimno važno postići regulirano tranzicijsko razdoblje kako bi se izbjegli šokovi za ekonomiju i zbog tog su privilegija napravili ustupke u ribarstvu, pitanjima granice sa Sjevernom Irskom, Europskog suda pravde i prava europskih građana koji će doći u tom razdoblju. Nakon tog dogovora postalo je jasno da je najveći problem u pregovorima britanska pokrajina koja graniči s Irskom, što je, vjerojatno, malotko očekivao kad su pregovori počeli. Dojam je da se sve preostale zapreke mogu relativno lako preskočiti, pogotovo nakon što je EU jasno dao do znanja da svaki konačni ugovor mora sadržavati rješenje za Sjevernu Irsku, a Britanci odgovorili da se načelno slažu s tim zahtjevom, ali ne i s formulacijom. Iako je konačni rasplet, čini se, daleko, tako je napravljen ključan korak prema njemu. Ipak, tvrdnje prema kojima je Britanija zapravo znatno popustila europskim zahtjevima nisu daleko od istine.

Provedba plana Europske komisije o uvođenju besplatnog bežičnog interneta na javne površine diljem Europske unije počela je ovaj tjedan pokretanjem internetskog portala WiFi4EU na kojem se općine mogu registrirati ususret prvom natječaju za financiranje projekta u svibnju ove godine. U sklopu novog programa mogu dobiti vaučer vrijedan 15 tisuća eura za uvođenje bežičnog interneta u javne prostore i površine poput knjižnica, muzeja, parkova i trgova. Cilj je inicijative, objasnio je predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker, da ‘svako europsko selo i svaki grad do 2020. dobiju besplatan bežični pristup internetu oko glavnih središta javnog života’.

Općine mogu upotrijebiti te vaučere za kupnju i postavljanje opreme za bežični internet na odabranim javnim mjestima, ali troškove održavanja pristupnih mjesta snosit će lokalna zajednica. Za projekt je osigurano ukupno 120 milijuna eura do 2020. i javiti se mogu sve lokalne zajednice, njih oko osam tisuća, iz cijele Unije, ali i Norveške i s Islanda. – Danas smo pokrenuli portal WiFi4EU kojim konkretno pomažemo općinama da uspostave besplatni bežični internet. Premda je riječ o velikom napretku, istobno snažno potičem Europski parlament i Vijeće da dovrše rad na Prijedlogu zakona o telekomunikacijama da bismo osigurali povezanost velike brzine u cijeloj Uniji. To obuhvaća koordinaciju spektra na europskoj razini i snažno poticanje ulaganja u mreže velikih kapaciteta potrebnih Europsi – rekao je potpredsjednik Komisije za jedinstveno digitalno tržište Andrus Ansip.

Prijava na natječaj prilično je jednostavna i počinje 20. ožujka, kad se zainteresirane općine trebaju registrirati na spomenutom portalu. Prvi natječaj bit će otvoren sredinom svibnja i registrirane zajednice moći će se prijaviti za prvi tisuću vaučera koji će biti dodijeljeni prema redoslijedu prijave. U sljedećoj fazi Komisija će objaviti vodeći računa o geografskoj uravnoteženosti prvih tisuća sretnika koji će dobiti novac u tom krugu, a svaki država sudionica imat će na raspolaganju najmanje petnaest vaučera. Internet u sklopu te inicijative bit će besplatan, bez oglasa i neće prikupljati osobne podatke, s time da će sredstva biti omogućena samo mrežama koje ne udvostručuju postojeće privatne ili javne mreže slične kvalitete na istim javnim mjestima.