Već se priprema teren za susret američkog i ruskog predsjednika, zbog čega obojica ‘bildaju’ svoje pozicije. Njihov susret bit će pokušaj dogovora o prelasku u novu fazu kompromisa, a u sjeni globalnih odmjeravanja upravo traje i političko-poslovna bitka za Jadran. U njoj osim SAD-a, EU i Rusije sudjeluju Turska i Kina.
Konačna hrvatska odluka o kineskom konzorciju China Road and Bridge Corporation kao izvođaču gradnje Pelješkog mosta bila je, čini se, najava globalne proljetne ofenzive na istočni Jadran. Riječ je ponajprije o nadmetanju SAD-a i Rusije. No kao važni supranci već se godinama pojavljuju i Turska, koja za sobom vuče i drugi islamski kapital, službena Europska unija, koja daje novac za projekt, ali i za koju se zbog dvojbenoga političko-energetskog flertanja Njemačke i Rusije, odnosno Merkel i Putina, katkad ne može sa sigurnošću reći koga uistinu podupire – SAD ili Rusiju. Sada je tu i Kina.
Velike su kineske investicijske i graditeljske ambicije na potezu Jadran – Baltik – Crno more, baš kao što su veliki planovi infrastrukturnih (energetski i prometni) projekata pod strateškim vodstvom SAD-a koji bi taj dio Europe trebali čvršće povezati i energetski osloboditi ruskog monopolu u opskrbi plinom (mreža LNG terminala i plinovoda). Takva jače integrirana postkomunistička Europa bila bi sigurnosna brana prema Istoku i euroazijanskim ambicijama Rusije, Kine i Turske.
Pobjedom na natječaju za Pelješki most Kina je dobila poslovnu ulaznicu za suprotni tabor. Međutim, u politici i biznisu ništa nije crno-bijelo i savim jednostavno. Za Kini je to važno jer je probila psihološku granicu dobivanja natječaja za projekte koje sufinancira EU. Unija je pak na malom primjeru pokazala da ne diskriminira kineske tvrtke na svojim natječajima. Hrvatska je dobila najjeftiniju ponudu, ali i veliku obvezu osiguravanja nadzora nad kvalitetom gradnje kako bi iza graditelja na kraju ostao dobar most. Ništa više ni manje od toga. A nitko, pa ni Hrvatska, ne bi smio zaboraviti proročke riječi bivšega šefa kineske države i Komunističke partije Jiang Zemina koji je devedesetih godina prošlog stoljeća na kritike da osiromašuje Kinu ubrzano je otvarajući prema Zapadu odgovorio: ‘Zapad će od toga profitirati sljedećih pet godina, a mi sljedećih petsto.’
No konačna dodjela gradnje Pelješkog mosta Kine zima bila je samo najava globalne ofenzive. Na nacionalnom planu stiglo je dopuštenje Vijeća za elektroničke medije da Slovenija Broadband, tvrtka u sklopu američkog fonda KKR, preuzme sto posto dionica društva Nove TV. Jedan od ključnih KKR-ovih ljudi za strateške investicije u Europi bivši je šef CIA-e, general David H. Petraeus. O intenzitetu specijalnog rata govori i zgoda da su u nastojanjima da (za ruske interese) spriječe to televizijsko preuzimanje ‘upućeni’ izvori plasirali informacije da je bivši šef CIA-e zapravo mali od kužine – srpskog lobija. Odmah zatim slijedila je odluka hrvatskoga državnog vrha o kupnji izraelskih borbenih aviona, što je potvrda hrvatskoga strateškog svrstavanja uz SAD i jačanja trilateralne Hrvatska – Izrael – SAD.
