Ključne promjene u kompaniji počele su se događati još 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća kada je Renault bio na rubu ponora i opstajao isključivo zahvaljujući državnim subvencijama. Kompanija koja je izbila na prvo mjesto globalne proizvodnje nesumnjivo je životno djelo Carlosa Ghosna, koji je šef izudarane kompanije postao 1996. i odmah zasukao rukave.
Troškove je srezao smanji-vanjem broja radnika, usvajanjem japanskih proizvodnih procesa i izbacivanjem niza novih modela sa standardiziranim dijelovima na tržište. Renault je preokrenuo u samo dvije godine, da bi potom bio izaslan u svježe kupljeni Nissan kako bi i tamo primijenio svoju čaroliju. Potezi su bili drastični, ali su u rasponu od četiri godine donijeli sve zacrtane, ambiciozne rezultate (21 tisuća otpuštenih, pet tvornica zatvoreno, postojeći odnosi s dobavljačima temeljito izmijenjeni…).
Negdje u isto vrijeme, Renault je ušao i u rumunjsku Daciju, koja je trebala pokriti donji segment tržišta, slijedom želje tadašnjeg predsjednika kompanije Louisa Schweitzera da proizvedu automobil od pet tisuća dolara namijenjen Istočnoj Europi (prvi model Logan bio je veliki uspjeh, pa je prodaja proširena na zapadna tržišta, a tako i linija modela Dacia).
