Prodavatelj zemljišta bio je stvarni vlasnik, ali s obzirom na to da kao vlasnik nije bio upisan u zemljišnu knjigu, ulagaču i bankama bilo je rizično ići u projekt. No ulagač se ipak odlučio ući u projekt, ali zbog rizika morao je platiti veće kamate od onih koje bi bile da je bio upisan u gruntovnici.
Vlast je trebala organizirati novo mjerenje, a da bi se to ubrzalo, ulagač je bio spreman platiti mjerenje svoje parcele. Lokalna vlast za to nije htjela ni čuti jer se bojala da bi se to moglo shvatiti kao pogodovanje ulagaču, ali da ne duljim, kasnije je ipak izmjerena parcela, pa je na kraju ostalo riješiti pitanje vlasništva u zemljišnoj knjizi. Budući da je stvar bila prilično čista (pouzdano se znalo da je prodavatelj ujedno i stvarni vlasnik, samo nije upisan u ZK), ulagač je odlučio graditi veliki objekt i zatražio je kredit od banaka. Banke su, ispričao je Ćupić, bile rezervirane prema projektu upravo zbog tog problema, iako je financijska konstrukcija s eventualnim kreditom i dobrim kreditnim rejtingom ulagača bila zatvorena. Vjerojatno je i to bio razlog da se jedna banka ipak odlučila financirati taj projekt, ali ulagačima je rečeno sljedeće: ‘Dobro, mi nekako možemo prijeći preko toga da u zemljišnoj knjizi nisu istiniti podaci, vjerujemo da je prodavatelj ujedno i stvarni vlasnik i vjerujemo da će se to s vremenom riješiti pa možemo odobriti kredit. Ali upravo zbog toga to je ipak kredit s povećanim rizikom, stoga ga možemo odobriti uz dva posto veće kamate nego što bismo ga odobrili.’
Ulagač je na kraju ipak prišao zatražiti kredit uz dva posto veće kamate koje je plaćao sljedeće tri i po godine i time, kaže Ćupić, dodatno potrošio nekoliko stotina tisuća eura. Upravo ovaj primjer pokazuje zašto potencijalni ulagači često napuste Hrvatsku. Glavni direktor HUP-a Davor Majetić na toj je konferenciji naglasio kako često govorimo o nužnim strukturnim promjenama, a zemljišni registri važan su dio tih promjena. – Početak i kraj svake investicije su zemljišne knjige, a većina investicija koje su zaustavljene, zaustavljena je upravo u toj točki. Bez pravog registra teško je upravljati nekretninama, riješiti pitanja upisa i napokon realizirati ulaganje – objasnio je. Lider je prije dva broja pisao o zanimljivom prijedlogu bivše ravnateljice Agencije za poljoprivredno zemljište kojim bi se moglo ubrzati rješavanje zemljišnih knjiga. Dok to ne riješimo, većina ulagača neće biti uporna kao što je bio ulagač iz ovog primjera.