4 – X

Nakon dvjesto godina postojanja i dobrih poslovnih rezultata legendarni Remington od prošlog je tjedna u stečaju iako je i dalje najveći kalibar među američkim proizvođačima oružja. Njegovi su problemi dublji, korporativne su, potrošačke i financijske prirode, pa iako pokretanje stečaja i u Americi ne mora značiti likvidaciju poduzeća, vijest o tome prilično je glasno odzvonaša diljem svijeta.

Legenda kaže da je 1816. godine Eliphalet Remington II. odlučio napraviti pušku nakon što mu je otac odbio zahtjev da mu je kupi. Eliphaletov otac bio je vlasnik kovačke tvrtke pa je Eliphalet u njoj iskovoao puščanu cijev, a potom se zaputio do grada Utica gdje je od manjeg prodavača oružja kupio ostale dijelove potrebne za pušku, vratio se kući i sa stavio je. S puškom je, kaže legenda dalje, na streljačkom natjecanju osvojio drugu nagradu i odmah prikupio narudžbe od susjeda. A premda je legenda vjerojatno neistinita, jer je Remington godinama proizvodio samo puščane cijevi te je u svom okružju u dolini Mohawk privukao brojne oružare koji su sastavljali puške, fascinacija mladog Eliphaleta oružjem bila je dovoljna da se pokrene tvrtka koja je danas, 200 godina kasnije, najstariji američki proizvođač oružja.

I dalje najveći Odavno Remington nije u vlasništvu obitelji koja ga je osnovala, a od prošlog tjedna je i u stečaju. Jamesu Marcotuli, šefu kompanije, nije preostalo drugo nego ga proglasiti. No kompaniju ipak ne treba opisati, jer njezine puške i dalje su među najprodavanijima u Americi, najveći je proizvođač sačmarica i puški, razvila je najviše kalibara streljiva na svijetu, svoje proizvode distribuiru u više od 55 država, čime ima najveću prodajnu bazu od svih američkih konkurenata, a njezina postrojenja za proizvodnju streljiva toliko su zapošlena da od milijardi metaka koje u svakom kalibru proizvode jedva pet posto ode na američko tržište. Unatoč pokretanju stečaja, Remington je i dalje najveći kalibar među američkim proizvođačima oružja. Ali njegovi problemi su dublji, korporativne su, potrošačke i financijske prirode, pa iako pokretanje stečaja i u Americi ne mora značiti likvidaciju poduzeća, vijest o tome prilično je glasno odzvonaša diljem svijeta.

Pa kako to da je najstariji i najveći američki proizvođač oružja upao u takve probleme? Počelo je još prije tridesetak godina, kad su zaredale tužbe građana protiv Remingtona zbog njegova najpopularnijeg modela puške – Remington 700, prodane u više od 7,5 milijuna primjeraka. Ta je puška i ove godine na popisu najprodavanijih sportskih pušaka u vlastitoj kategoriji, ali problemi s reputacijom počeli su zbog sumnji u neusklađenost mehanizma okidaanja i zaključavanja. Naime, tijekom godina mnogi su vlasnici te puške prigovarali da je znala okinuti bez stiskanja okidača. Poznat je slučaj ranjavanja 14-godišnjeg Brenta Aleksicha 1988. u Butteu, koji je propušten kroz obje noge dok je njegov godinu dana mladi brat držao pušku i samo isključio sigurnosni sustav, a da nije stisnuo okidač.

Bilo je i strašnijih incidenta s Remingtonom 700. Gus Barber poginuo je u svojoj devetoj godini kad je njegova majka, dok su bili na tradicionalnom godišnjem obiteljskom lovačkom izletu, uključila sigurnosni sustav, a puška je opala i pogodila dječaka. Opet bez pritiskanja okidača. Takvi incidenti redovno su završavali tužbama protiv Remingtona, koje su u pravilu na kraju završavale nagodbama, ali iako je kompanija preživjela, a model puške nastavio je uspješno proizvoditi i prodavati, reputacija je bila narušena. Među ostalim, i zato jer je tijekom godina utvrđeno da je Remington u vlastitim i vanjskim istraživanjima potvrdio tu pogrešku svojeg modela, odbijao promijeniti dizajn i k tome upotrijebio pravne mogućnosti da prikrije defekt te tako lagao svoje klijente i javnost.

Kontroverze povezane s njegovim oružjem nisu prestajale. Primjerice, dvadesetogodišnji Adam Lanza je 2012. godine s Remingtonovim Bushmasterom AR-15, poluautomatskom borbenom puškom, u osnovnoj školi Sandy Hook u Newtownu usmratio 20 djece starosti šest do sedam godina te šestero odraslih koji su radili u toj školi. Neposredno prije tog nemilog događaja, inače jedne od najgorih masovnih pucnjava u Sjedinjenim Američkim Državama, Lanza je istom puškom ubio vlastitu majku. Taj je događaj pokrenuo inicijative za zakonsku zabranu prodaje i proizvodnje određenog tipa poluautomatskog oružja te spremnika s više od deset metaka, i to na federalnoj razini, dakle na čitavom teritoriju SAD-a. U toj je inicijativi cijeli paradoks s kojim se američka industrija danas susreće i zbog kojeg je Remington bio prisiljen zatražiti pokretanje stečajnog postupka. Naime, ljubitelji ručnog oružja u Americi prilično su ozbiljno shvatili inicijativu demokrata za zabranu prodaje oružja, što je rezultiralo pojačanom kupnjom. No nakon što je Donald Trump porazio Hillary Clinton, raspalo se i uvjerenje da će demokratska kandidatkinja doista provesti u djelo takve ideje. Pa su onda prestali sumanuto popunjavati kapacitete vlastitih kućnih arsenalala vatrenog oružja.

Na razini cijele industrije proizvodnja oružja u Americi je u porastu. Više od 11 milijuna komada ručnog vatrenog oružja proizvedeno je u SAD-u u 2016. godini, što je znatno više od četiri milijuna koliko se proizvodilo deset godina ranije. U 2014. godini, zabilježio je Centar za istraživanje javnog mnijenja Sveučilišta u Chicagu, 31 posto američkih kućanstava držalo je u vlasništvu barem jedan komad vatrenog oružja. No oni koji su najzaslužniji za sulude reakcije na masovna ubojstva i inicijative za zabranu prodaje ili proizvodnje određenog oružja su tzv. supervlasnici. Istraživanje koje su proveli Northeastern sveučilišta u suradnji s Harvardom pokazala su da je oko polovice sveg vatrenog oružja u Americi u vlasništvu svega tri posto populacije. Pri čemu svaki vlasnik među ta tri posto posjeduje barem 17 komada pušaka ili pištolja.

Remington je često mijenjao vlasnike. Sadašnji vlasnik, fond Cerberus Capital Management, otkupio je većinski udio u Remingtonu 2007. godine, a nakon tragične pucnjave u školi Sandy Hook njegovi su dioničari radili pritisak da se riješi najvećeg i najstarijeg američkog proizvođača oružja. No Uprava Cerberusa nije uspjela pronaći odgovarajućega kupca. Kad se pogledaju tržišne i kompanijske okolnosti o kojima svjetski mediji izvještavaju, nije previše čudno da se Remington danas nalazi u problemima koji su zahtijevali pokretanje stečaja. Nakon ulaska Cerberusa, koji je uzgred budi rečeno preuzeo kompaniju u trenutku kad je bila opterećena dugovima koja su se računala u par stotina milijuna dolara, širenje se nastavilo. Remington je nastavio preuzimati manje konkurente, a u međuvremenu je potraživanja pogurao do više od milijarde dolara. Među najvećim vjerovnicima su Pension Benefit Guarantee Corporation i The Marlin Firearms Company Employees’ Pension Plan. Potonji vjerovnik jako je važan jer je riječ o mirovinskom fondu zaposlenika kompanije koji je Remington kupio u posljednjem razdoblju. Dakle, kreativna poslovna praksa i kreditiranje stjecanja udjela u konkurentu njegovim vlastitim sredstvima ili još gore sredstvima njegovih zaposlenika, nisu strani ni u kapitalističkoj Americi.

No možda ova kompanija ima još koje stoljeće u svojim sapima. Prije četiri godine Remington je najavio konsolidaciju proizvodnje, dakle zatvaranje pogona u Ilionu gdje ih je držao još od 1816. godine, a koje je namjeravao pretvoriti u muzej. Novi tvornički pogon planiran je u Alabama u Huntsvilleu i trebao je biti remek-djelo današnje tehnologije u proizvodnji vatrenog oružja. K tome, stečaj prema tzv. chapteru 11 američkog stečajnog zakona dopušta nastavak poslovanja. A ovaj najstariji američki proizvođač oružja ima dovoljnu potražnju ne samo među američkim građanima, nego i u američkoj policiji i vojsci. Netko drugi morao bi je popuniti u slučaju da Remington nestane. Konkurenti ne mogu, pa bi možda to morali napraviti stranci. Ekonomsko analize daju za pravo optimizmu u pogledu nastavka Remingtonova poslovanja. Vjerovali koji su tražbene biti umanjene trebali bi preuzeti kompaniju, a ujedno i osigurati nove zajmove. Slično kao i u slučaju Agrokora.

Kompanijski su proizvodi cijenjeni i prodaju se dobro, sportska puška Model 700 popularna je unatoč povijesnim defektima zbog kojih je nekontrolirano okidala, a skraćena borbena pumperica Model 870 je ‘standard issue’ američke policije. Hoće li cijeli slučaj završiti s više pravde u kaznenopravnom smislu, pokazat će dovoljna bliska budućnost. U međuvremenu Remingtonu je stečajni sudac odobrio da uzme 75 milijuna dolara zajma kako bi mogao nastaviti proizvodnju i ispuniti obveze prema kupcima. Traženo je 145, ali za početak je valjda i 75 milijuna dolara dovoljno, a vjerovali će se, prema utvrđenom stečajnom planu, morati zadovoljiti s 30 centa na dolar potraživanja.

Početno razdoblje snažnog širenja Remington Armsa prije 150 godina eksplodiralo je kad je dobio ugovore za američku vojsku. Ugovore je proširivao, ali brza ekspanzija bila je preveliki zalogaj za obitelj Remington, koja je prodala svoje vlasništvo nad kompanijom te se jedno vrijeme uspješno bavila proizvodnjom pisačih strojeva, ali i taj je biznis relativno brzo prodala. Od tada do danas Remington je relativno često mijenjao vlasnike te se stalno širio. U jednom trenutku svoje povijesti, od 1917. do 1923. godine, proizvodio je 10 tisuća pušaka na dan i zapošljavao 17 tisuća ljudi u svojim tvornicama. Rast i promjena vlasništva najvažnije su konstante Remingtona.