Kako je Karl May uz Rizling zaboravio divlji zapad

Proslavljeni njemački pisac dobio je karton vina od obitelji Seyler iz Deidesheima, gradića u glasovitoj vinorodnoj regiji Pfalzu, uz poziv da ih posjeti. U Deidesheim je stigao dvije godine poslije, ostao je dva tjedna i više nikad nije pisao o američkome divljem zapadu. No Pfalz i danas ima sjajna vina. Mogu se čude kako je Karl May dočarao svijet Indijanaca i trapera na američkom Divljem zapadu iako nikad nije bio na tom kontinentu. Pomogli su mu u tome, čini se, rizlinzi. Roditelji Agnes i Emil i njihovih pet kćeri bili su veliki obožavatelji Mayevih pustolovnih priča, a roman ‘Blago u Srebrnom jezeru’, koji je pred čitatelje stigao 1894., bio im je povod da ga počaste za Božić te godine. Danas bi bilo dovoljno dva i pol sata da počašćeni pisac posjeti obožavatelje, no Karlu Mayu trebale su dvije i pol godine.

U Deidesheim je stigao u lipnju 1897. i ostao ondje dva tjedna. Vjerojatno se nešto strašno dogodilo jer više nije pisao o Divljem zapadu. Kuća u kojoj je bila vinarija obitelji Seyler na samom je ulazu u gradić, a danas je dio Menger-Kruga, vinarije specijalizirane za pjenušava vina čija je kvaliteta vrlo slična šampanjcima. Valja spomenuti i da u Osthofenu, pedesetak kilometara sjeverno od Deidesheima, postoji i vinarija ‘Karl May’. Ime slavnog pisca slučajno se poklopilo s imenom obitelji koja je vina počela proizvoditi 1815., dvadeset sedam godina prije nego što se rodio Winnetouov otac. Ima ukusna vina od rizlinga, silvanca, bijelog pinota, chardonnaya te cabernet sauvignona, crnog pinota ali i frühburgundera, malo poznatoga klona crnog pinota, koji zovu i pinot noir précoce, što znači ‘rani’.

Prije 120 godina Deidesheim je tako bio povezan s fiktivnim likovima s Divljeg zapada, a proteklog su mjeseca njegovi stanovnici pokazali da im nisu strani ni junaci iz mnogo starije povijesti, iz prvog stoljeća prije naše ere. Zvijezda večere u glasovitoj vinariji ‘Dr. Bürklin–Wolf’ bio je već prije na žaru kao na proslavama galskih pobjeda protiv Rimljana u selu Asterixa i Obelixa. I nije to slučajno. Cijeli Pfalz, a posebno vinarija ‘Bürklin–Wolf’, poznati su po suhim rizlinzima za razliku od onih iz Mosela i Rheingaua u kojima uvijek ostane malo neprovrela šećera. Suh rizling s izraženim finim kiselinama najbolji je prijatelj odojka. Budući da je divlja svinja vrsta poput domaće, ali razlikuju se po izgledu zato što žive u različitim uvjetima, odojak je zapravo vepric koji je šumu zamijenio svinjem. Meso je i dalje podjednako masno, pa traži podjednako suhi rizling. Inače, u Pfalzu su vinovu lozu sadili Kelti još u petom stoljeću prije naše ere, dakle gotovo petsto godina prije nego što se stvarni galski poglavica Vercingetoriks borio protiv Julija Cezara, a fiktivni stripovski junaci ismijavali slavnoga rimskog cara.

Vinarija ‘Dr. Bürklin–Wolf’ osnovana je 1597. i danas je jedna od najvažnijih u Njemačkoj. Gotovo tristo godina bila je u vlasništvu obitelji Bürklin, a udajom Luise Wolf 1875. za dr. Alberta Bürklina dobila je današnje ime. Danas je vode tri žene.