Home / Biznis i politika / Najbolji je prostor onaj u kojemu se osjećate sretno

Najbolji je prostor onaj u kojemu se osjećate sretno

Arhitekt i suvlasnik tvrtke Brigada Damjan Geber upravlja timom arhitekata, dizajnera i marketinških stručnjaka koji transformiraju poslovne i prodajne prostore. Iako ta rečenica ni po čemu nije pogrešna, samo površno definira ono čime se Geber bavi. Naime, taj je arhitekt biznis započeo s idejom da konstruira prostore, ali i dekonstruira klasična strukovna pravila o kojima je učio na fakultetu. Pri odlučivanju intuitivnost stavlja u ravnopravan odnos s konkretnim činjenicama i članove tima potiče da se bave onime što vole, čak i ako to nema nimalo veze s njihovom strukom. Rezultat toga ‘milenijskog’ pogleda na poslovanje i upravljanje jest vrlo dobra tržišna pozicija. Osim što ima najviše realizacija u odnosu na konkurente, Brigada je preko svojih suvlasnika Brukete & Žinića & Greya postala dijelom jedne od najvećih svjetskih grupacija za marketinšku komunikaciju WPP s pomoću koje Geber s timom i suradnicima poslovnu filozofiju može širiti i u ostatku svijeta.

  • Niste dizajneri, dekorateri i arhitekti u klasičnom smislu riječi. Kako biste opisali svoj posao? – Posao arhitekta, naš posao, ne bi trebao biti samo ono čemu nas uče na fakultetu. Naime, prvo što vam kažu kad izidete s diplomom u ruci jest da ste dio neke elite; elite koja, u biti, gradi zgrade, kuće, prostore, i to prema svojim pravilima. No taj bi pristup valjalo mijenjati. Mi ne gradimo. Mi stvaramo. Stvaramo prostore, ambijente, osjećaje, doživljaje… I to ne za sebe ni za svoje kolege arhitekte, nego za druge. Naš je posao da shvatimo ljude, otkrijemo što im treba, a onda prema tim spoznajama skrojimo prostor prema njihovoj mjeri. Upravo zato u Brigadi okupljamo ljude različitih specijalizacija i područja interesa, što je na kraju dana naša najveća snaga.

  • Jeste li na fakultetu znali kakav arhitekt želite biti, čime se baviti? – Tijekom fakulteta radio sam različite poslove, potpuno nevezane uz arhitekturu, i znao sam da će mi svako od tih iskustava jednom dobro doći. Međutim, nisu se svi profesori slagali s tim. Misli su da mi je pametnije raditi u birou kao većini kolega. Recimo, kad sam neko vrijeme radio kao stjuard za Croatia Airlines, jedan mi je profesor pred punom dvoranom rekao da se nada da mi taj posao ide dobro jer da ću u tome vjerojatno biti bolji nego što ću ikada biti u arhitekturi.

  • Malo je reći nepotičajno… – Nisu svi bili takvi, ali malotko me razumio, čak i kolege. Međutim, ja sam nekako vjerovao da to vodi prema nečemu. I, naravno, nakon fakulteta doista sam se zaposlio u birou, ali to me nije zadovoljilo. Oduvijek sam htio raditi u prostoru koji okuplja kreativce s različitih područja, od dizajnera, arhitekata do psihologa. Samo nisam znao kako to postići. Onda mi se pružila prilika da odem na dvomjesečno putovanje u Japan kao dio ‘Arhitekata bez granica’. Ondje sam bio okružen arhitektima, analitičarima, kreativcima iz cijelog svijeta, ljudima koji svijet doživljavaju potpuno drukčije. U Japanu sam također shvatio da bismo trebali biti stvaratelji, a ne graditelji.

  • Nakon tog epskog putovanja u Japan osnovali ste Brigadu i odlučili se baviti uređenjem poslovnih prostora. – I to je došlo slučajno. Zapravo, kad to gledam iz današnjega kuta, ništa nije bilo slučajno. Sve se događa s nekim razlogom. Preko prijatelja sam počeo raditi na uređenju Lushevih prodajnih prostora. Taj brend svu je svoju komunikaciju sreo na uređenje, trgovinama prenosi vrijednosti, ideju o brendu. S Lushem sam učio kako prostor može prenijeti priču i uz to biti funkcionalan, zarađivati novac. Od tih početaka do danas, osam godina poslije, Brigada ima više od dvije stotine provedenih projekata.

  • Je li se u tom razdoblju promijenilo mišljenje klijenata o važnosti funkcionalnog (i lijepog) uređenja prodajnih prostora? – Najveći je problem što imamo vrlo malo malo-prodajnih brendova i što je među njima vrlo malo onih koji uopće razmišljaju o konceptu, koji gledaju širu sliku. Većina razmišlja o tome kako će pozicionirati proizvod, kamo će nalijepiti postere, staviti letke ili kako će posložiti police. To je pogrešno. Kupac prostor mora doživjeti, mora nešto osjetiti. Stvaranje tog osjećaja naš je zadatak. Naime, doživljaj prostora i kretanje u njemu mnogo su intuitivniji nego što se misli.

  • Kako to mislite? – Kad ste u kafiću, intuitivno idete prema vratima za koja mislite da je iz njih zahod. Blizu njih mogu stajati vrata na kojima jasno stoji oznaka WC-a, ali vi idete prema prvima i završite u spremištu. Znači, prostor ‘čitate’ prije nego što zapazite signalizaciju. Ili, kad se vratite iz hotela, ne sjećate se svjetljike ili polica, nego doživljaja, onoga što ste osjetili u tom prostoru. I o tome bi svi trebali razmišljati. E, sad, stvaranje doživljaja zahtijeva različite analize, od psiholoških, bihevioralnih do funkcionalnih, a onda sve te informacije treba uključiti u poslovne procese. Uspješan poslovni prostor mora biti 50 posto lijep i 50 funkcionalan, mora biti organiziran tako da prodaje. Na fakultetu vas uče da radite ono što kao arhitekti mislite da je najbolje, ali mi radimo ono što mislimo da je najbolje za drugoga.

  • Kako znate što je za nekoga najbolje? Čime to jamčite? – Smjernice koje dobijemo od klijenta tek su početak stvaranja koncepta. Drugim riječima, na osnovi onoga što klijent želi provodimo vlastitu analizu. Dolazimo do novih uvida i onda slažemo i nov koncept u koji su, naravno, utkane želje i ograničenja klijenta. Upravo zato neki prostori koje smo projektirali nisu najljepši na svijetu, ali vrlo dobro rade, stvoreni su prema mjeri i ciljevima naručitelja. Pokazalo se da u šest mjeseci nakon što ih presložimo, jer mi se bavimo prelagivanjem biznisa, a ne dekoriranjem, prodaja u prostorima poraste od 10 do 15 posto. Dakle, ono što radimo, mora se vidjeti u rezultatu. I vidi se. Taj pristup radu objašnjava i zašto poput nekih drugih arhitekata ili studija nemamo prepoznatljiv stil. Ne kažem da je prodaja svojeg potpisa loša, ali mi to ne radimo. Ne prodajemo stil, ni pod koju cijenu.

  • Što je s uređenjem poslovnih prostora tvrtki? Razmišljaju li domaći poduzetnici o tome ili samo kako srediti prodajni prostor? – I dalje mnoge tvrtke misle da je dovoljno imati radni stol, stolac i, ako su šire ruke, čajnu kuhinju. Vode se idejom da radni prostor treba biti što manji, što manje trošiti jer ljudi u njemu ionako samo rade. No to je pogrešno. Nama je posao sastavni dio života. Ako vam zaposlenici odlazak u ured doživljavaju kao rad u rudniku ili ga samo odrađuju, to nije dobro. Radno okružje i radni prostor moraju motivirati, biti ugodni, kreativni… Treba omogućiti kruženje ideja i kreativnosti. To je nemoguće u zatvorenim, klaustrofobičnim uređajima u kojima svatko odrađuje svoj dio posla, pogotovo ako su vam zaposlenici pripadnici mladih generacija.