U javnosti je stvoren dojam da HEP ne čini ništa da bi primijenio Uredbu o uvjetima priključenja na električnu mrežu samoproizvodnje električne energije do pet kilovata. Cilj je te pionirske promjene pretvoriti tisuće kućanstava i tvrtki u ozbiljne proizvođače električne energije.
U okvirima svjetskih energetskih prijepora Uredba provodi europsku energetsku politiku. Istodobno SAD poslije izmjena svoje strategije domovinske sigurnosti nudi drukčija rješenja. Cilj je njegove energetske strategije američka energetska dominacija u svijetu. Odustalo se od strahova iz naftnog doba kad su se svi panično bojali da neće biti dovoljno nafta. Međutim, tehnološke promjene u dobivanju nafta, ali još više u njezinoj upotrebi, pokazale su da nafta ima dovoljno, kao i američkog plina za izvoz.
Fantastično – a sve je to rezultat tehnološke revolucije koja je donijela nove proizvodne odnose i danas radikalno mijenja društvene odnose. SAD posljedično inzistira na izvozu ugljikovodika i po tome se razlikuje od energetske politike Europske unije. Ukrajincima je za rješenje njihova problema nudio ugljen i nove tehnologije spaljivanja, a razvijenijoj Europi nudi plin, LNG. Cijena je ruskog plina oko 180 dolara za 1000 prostornih metara, a cijena LNG-a oko 240 dolara. Širenje upotrebe LNG-a postupno smanjuje cjenovnu razliku, ali neizvjesno je koliko će Rusi dalje snižavati cijenu. Predsjednik Trump jednom je prilikom opravdavajući cijenu LNG-a izjavio da Europa mora platiti premiju za sigurnost. Želio je reći da opskrba iz Rusije nije sigurna.
Naravno da nije kad se upletu geopolitički interesi. Postavlja se pitanje zašto se to američko nastojanje više problematizira u Europi nego na drugim kontinentima. Odgovor je u tome da je jedino Europa smažila uporabu primarne energije za dvadesetak posto. U strukturi europske energetike gotovo je posve izbačena uporaba ugljena i nuklearne energije, a za 30-ak posto povećani su obnovljivi izvori. U najrazvijenijim europskim zemljama cilj je obnovljive izvore podignuti na više od 50 posto, što znači daljnje smaživanje udjela ugljikovodika.
Europa je daleko odmaknula u provedbi energetske politike i jednostavno ne može natrag. Nova energija prema formuli ‘čisto + dostupno + jeftino’ postala je opće opredjeljenje o kojemu postoji temeljno suglasje svih političkih opcija. Samoproizvodnja električne energije iz vjetra, a sve više i Sunca, faktor je decentralizacije i demokratizacije u energetskom sektoru. Mnogo ljudi u tome sada uspješno sudjeluje prema jasnim pravilima, što je velika europska stečevina koju Hrvatska prihvaća i aktivno je promiče.
To što bi Amerikanci htjeli u Europi zamijeniti ruske ugljikovodike svojima, ima smisla, prije svega zbog toga da dobijemo jeftiniji plin, ali i zbog sigurnosti dobave jer više dobavnih pravaca znači i veću sigurnost. Europa iskorištava te mogućnosti, ali također vodi niskougljičnu politiku povećavajući iskorištavanje obnovljivih izvora. Europsko je rješenje modernije i zamjena jednih ugljikovodika za druge nije trajno rješenje. Na valu tih događaja najveće njemačke energetske tvrtke RWE i EON donijele su organizacijske promjene za zajedničku promidžbu i prodaju energije iz obnovljivih izvora. Na tržišta dolazi sve više takve električne energije, što, kako se stručno kaže, kanibalizira postojeće energetske proizvode. Poznato marketinško pravilo određuje da u tom slučaju kanibal mora biti u obitelji. U suprotnom će obitelj, čitaj korporacija, imati velik problem. Razmišlja li tko u našim energetskim tvrtkama, prije svega u HEP-u, o većem uvodenju energije iz obnovljivih izvora? HEP nije privatna tvrtka. Mora uvoditi nove proizvode i demokratizirati energetske procese jer je to u interesu njegovih vlasnika – a to smo svi mi građani.
