Najavili ste da ćete sva svoja brodogradilišta, uključujući i brodogradilište u Finskoj, staviti pod Uljanikovu kapu. Što želite postići objedinjavanjem svojeg portfelja u brodogradnji? Zašto baš Uljanik kao prvi među jednakima, zašto ne 3. maj ili Brodotrogir ili Arctech iz Helsinkija? Sve ide pod kapu Uljanik grupe, koja u svom sastavu ima Uljanik i 3. maj. Razlog je jednostavan. Tradicija, međunarodna važnost i prepoznatljivost, ime i prezime tih kompanija, bez obzira na probleme u kojima su trenutačno, vani itekako mnogo znače. Što se mene tiče, izgovarajući njihova imena osjećam ponos i poštovanje te privilegiju što se s njima mogu identificirati.
U dosadašnjim istupima nakon najave preuzimanja Uljanik grupe spomenuli ste da se Kermas grupa strateški odredila deklaracijom prema Uljaniku. Što su glavne točke deklaracije Kermas grupe kao strateškog partnera Uljanik grupe? Prva točka zadržavanje je i razvoj brodograđevne djelatnosti, koja će se odvijati u dvije faze. Ili ćemo zajedno uspjeti ili ćemo zajedno propasti. U ovome smo svi zajedno. Meni se čini da je buđenje iz zimskog sna već započelo. Dio vjerovnika govori nam: ‘Idemo raditi, prošlost ćemo riješiti nakon što svi zajedno preživimo.’
Što od Kermas grupe mogu očekivati vjerovnici Uljanika, a što radnici? Isto što i mi u Kermas grupi. Radnicima poručujem da nećemo povući nijedan potez prije dubinske analize kompanija u koje ulazimo. Postojeća uprava najavila je 1100 otkaza. A mi kažemo, idemo viđeti uz pomoć radnika i sindikata što je nužno napraviti, a može se riješiti na druge načine. Niko ne bi bio sretan od nas da nademo dovoljno poslova da moramo zapošljavati nove radnike, a ne slati kući postojeće. No isto tako ne možemo obećati ništa drugo do suočavanja s realnošću i to vrlo hladne glave.
Kakav je vaš minimalni, a kakav maksimalni plan s Uljanikom? Minimalni plan je dovršiti sve brodove iz postojećih knjiga narudžbi i spriječiti aktivaciju garancija koje je izdala država. Maksimalni plan je vratiti Uljanik grupu na mjesto koje joj pripada, među najozbiljnija europska brodogradilišta.
Najavili ste i snažnije usmjerenje vaših brodogradilišta prema tzv. zelenim brodovima. Je li tu riječ o brodovima na LNG pogon? Mislite li da je radi toga Hrvatskoj potrebna LNG terminal i kakav bi odgovarao brodovima koje namjeravate graditi ili obnavljati? Takozvani zeleni brodovi, odnosno transformacija postojećih dizelskih i gradnja novih na plinski pogon, nije ništa novo. U taj se posao danas u Europi već ulažu milijarde eura, a u budućnosti će i više. Hrvatska brodograđevna industrija samo mora zajahati taj val promjena i uključiti se u trendove. Što se tiče gradnje LNG terminala, s tim poslom niti imam niti namjeravam imati ikakve veze. Smatram da treba slušati ljude kojih se to direktno tiče i uvažiti njihove prigovore i sugestije.
Što su za vas glavni ciljevi restrukturiranja, bez kojeg će ovaj posao ostati neostvaren? Racionalizacija, racionalizacija i racionalizacija. Svi uključeni trebaju se suočiti s realnošću. Hrvatska brodogradnja dio je europske i svjetske brodogradnje. Tržište će nam dati odgovore koje tražimo, što god sami mislili o tome. Osobno, borit ćemo se da brodogradnja ne samo preživi već i da napreduje. No bez pomoći države, sindikata, radnika, odnosno svih uključenih u ovaj proces nitko od nas neće uspjeti. Vrijeme istječe, budilica odavno zvoni. Pitanje je samo hoćemo li je ignorirati i okrenuti se na drugu stranu kako bismo nastavili spavati ili ćemo se napokon svi zajedno probuditi.
