Porezni dug preostao nakon stečaja ne bi trebao biti kriterij za jamstvo

Mala je tvrtka zatražila jamstvo od HAMAG-BICRO-a kako bi joj bio odobren kredit kod banke, no u toj joj ga državnoj agenciji nisu mogli dati jer je njezin vlasnik već imao tvrtku koja je otišla u stečaj te je ostao dužan za poreze i doprinose. Možda bi trebalo razmisliti o doradi kriterija.

Pokrenuo je novu tvrtku osnovavši j.d.o.o. i, kako sam naveo, nedavno je zatražio kredit od jedne banke i jamstvo za povrat kredita od HAMAG-BICRO-a. U HAMAG-u su odgovorili da nije moguće izdati tvrtki jamstvo za kredit jer je prethodna vlasnikova tvrtka ostala dužna Poreznoj upravi rečenu svotu novca. Dakle, to je odlučujući kriterij i sad dolazimo do naše dvojbe treba li se, na temelju ovakve priče, poduzetnicima u sličnoj situaciji ipak izaći ususret. Nema sumnje da su u HAMAG-BICRO-u vodili računa o lošoj poslovnoj kulturi koja je, neću reći preplavila hrvatski poslovni svijet, ali je bila jako prisutna i mnogi su pošteni poduzetnici zbog toga ispašali. Jednostavno, bilo je poduzetnika koji bi otvorili tvrtku, ne bi plaćali naručenu robu ili usluge, tvrtka bi otišla u stečaj i likvidaciju, a oni su komotno mogli osnovati druge tvrtke i tako unedogled. Zato su se u toj državnoj agenciji s pravom odlučili na oprez, jer zašto bi davali jamstva nekome tko je u najmanju ruku neozbiljan i da se zbog njegovih gluposti uzalud troši novac poreznih obveznika.

Provjerio sam poduzetnika koji mi se javio i nisam našao ništa posebno, da se bavio kriminalom, da je bio nepošten, ali odlukom da ne može dobiti jamstva kao da je kažnjen što mu je tvrtka onomad otišla u stečaj. Pitao sam HAMAG-BICRO na temelju kojeg propisa ili akta je donio tu odluku, ali nisam dobio odgovor. U svakom slučaju, bilo bi dobro da u državnoj agenciji i dalje ostanu na oprezu, ali možda bi se ipak trebali ponašati kao i banke, odnosno razmotriti sve elemente prilikom odlučivanja o davanju jamstva. Primjerice, što ako nova tvrtka nekoć propalog poduzetnika jako dobro posluje, zašto joj ne bi bilo odobreno jamstvo, uz prethodnu provjeru plaća li poduzetnik svoje obaveze dobavljačima i prema državi te općenito uz provjere (zašto ne), primjerice je li uzoran građanin, u kom se miljeu kreće…?

Svi ćemo reći da svatko zaslužuje drugu priliku, a primjenom dodatnih kriterija za dobivanje jamstava poduzetnicima koji su imali nesreću da im tvrtka propadne na taj ćemo način poručiti da ih podržavamo da ponovno pokušaju. Zato, uz pohvalu državnoj agenciji HAMAG-BICRO-u zbog opreza, možda bi trebalo razmisliti o svemu ovome.

Neki dan razgovarao sam s jednim jačim poduzetnikom. Pričao mi je kako je vlasniku tvrtke iz iste branše ponudio da zajedno spase jednu posrnu tvrtku za koju bi bilo šteta da propadne zbog krivih poteza menadžmenta, a ujedno bi time na tržištu sve tri tvrtke dobile veći rejting. No na njegov prijedlog poduzetnik mu je odgovorio: ‘Ko ga i…, neka propadne.’ Moj sugovornik zaključuje da bi i među poduzetnicima trebalo biti više solidarnosti, a ne samo očekivati od države da ih razumije.