Moram priznati da pomalo zlurado pratim korpanje Marka Zuckerberga nakon afere s kradom osobnih podataka s pomoću Facebooka. Kad je pukla bruka s Cambridge Analyticom i upotrebom podataka u političkim kampanjama (od referenduma o Brexitu do američkih predsjedničkih izbora), Zuckerberg je najriješio šutio pa se javno ispričao, a prije nego što je morao svjedočiti pred američkim kongresom, obećao je korisnicima Facebooka dobivanje opcije koju zasad ima samo on – brisanje poruka koje se šalju sugovorniku, i to zauvijek, tako da ih ni primatelji tih poruka više ne mogu vidjeti. ‘Na nama je odgovornost da zaštitimo vaše podatke i ako to ne možemo učiniti, ne zaslužujemo da vas služimo’, stoji u tekstu Zuckerbergove isprike. A sada dolazim do svoje zluradosti. Kralj društvenih mreža pepelom se posipao velikom oglasićkom kampanjom zakupivši stranice niza američkih novina. Nije iskoristio svoj medij, koji je na udaru, nego one kojima se više vjeruje. Pozdravljam taj potez kao novinar koji je prve tekstove objavio otisnute još na Gutenbergovu olovnom slogu. No nije to samo mala satisfakcija za nostalgičare. Podsjeća me i na vječitu ljubomoru nas klasičara prema velikom dijelu portalskog novinarstva: od krate informacija od drugih medija do neprovjeravanja podataka. Dok novinar u printu mora čekati sljedeće izdanje da objavi eventualni ispravak, portal će netočnu informaciju jednostavno izbrisati. I tu dolazimo do novinarske odgovornosti. Nismo mi u tiskanom novinarstvu bolji od kolega s weba, nego nas tehnologija, a i propisi, tjeraju da tripot provjerimo svaku informaciju jer bi netočnost mogla prouzročiti popriličnu štetu – zbog digniteta, ali i zbog prijetnji dosuđivanjem oštrih financijskih kazni. A to kuži i Zuckerberg, pa više vjeruje novinama nego Facebooku.
O mogućoj kupnji Innih dionica od Mola Vladu će savjetovati Amerikanci i Talijani (Morgan Stanley i Intesa Sanpaolo Group), doduše, s PBZ-om. Istog dana objavljeno je da su ponude za uvođenje elektroničke naplate cestarine poslali Mađari, Španjolci i Česi te Nijemci (njemačka podružnica britanskog Ernst&Younga zajedno s hrvatskom). Ako je jedan događaj slučaj, a dva su koincidencija, onda je treći događaj istog dana – objava da se Agrokoro sjedište seli u Nizozemsku – tendencija. Vrijeme mi je da izaberem svoga ‘shrinka’, legnem na.
Vlada je u utorku odradila skup kadrovskih odluka – ‘predložila’ je 16 članova nadzornih odbora, četvoricu čelnika tvrtki i troje članova uprava. Kao i obično, sve se događa na zatvorenom dijelu sjednice, sa suhoparnim priopćenjem kao epilogom. Odgovorna i kompetentna Vlada ne bi se skrivala iza svojih odluka. Jasno bi obrazložila da su Vlado Bagarić na čelo Hrvatske kontrole zračne plovde i Ivica Nekić u Agenciju Alan već imenovani prije šest mjeseci pa im se sada nakon natječajnog postupka samo produljuje mandat te da će Miro Škrgatić voditi ARZ umjesto Josipa Sale. A da ne govorimo o tome da bi elementarna pristojnost nalagala da se objave podaci iz biografija ljudi koji su imenovani na javne funkcije. Pa bi tako svi znali da je Škrgatić bivši HDZ-ov gradonačelnik Karlovca i nekadašnji pomoćnik ministra gospodarstva, svojega sugrađanina Branka Vukelića, te da je nakon toga već bio u ARZ-u, najprije kao član, a zatim i predsjednik Uprave.
