Istina o hrvatskom BDP-u uz cestu od Zagreba do Virovitice

Oronuli nadvožnjaci koji se stalno moraju sanirati, sve stariji automobili koji se sve češće kvare, nove ceste i pruge koje nikamo ne vode, sjeća šuma i bujanje pilana, na stotine kuća koje nasljednici uzalud pokušavaju prodati… Kad se sve to zbroji, nije čudno što rast BDP-a slabi iz godine u godinu.

Prvi signal moguće je uočiti već na izlasku iz Zagreba. Zagrebačka obilaznica i krak autoceste prema Varaždinu imaju niz nadvožnjaka. Kontinuirano se saniraju. Nadvožnjak se sanira, prođu dvije-tri godine i eto ti opet građevinaca koji zatvore jedan trak i ruju po drugome. Upućeni će objasniti da su svi ti nadvožnjaci sagrađeni od tzv. prefabrikata koji se brzo troše. U deset godina na popravke se potroši onoliko koliko bi bilo dovoljno da se nadvožnjak napravi od kvalitetnih materijala. S jedne strane, stalni popravci daju posao građevinarima, ali to je novac nas građana koji bi, da je utrošen pametnije, sigurno više multiplikativno utjecao na rast BDP-a.

Slijedeća slika koja se posljednjih godina sve češće ponavlja jesu automobili koji su se zaustavili zbog kvara. Ništa čudno. Prosječna starost automobila kod nas popela se na četvrtast godinu. Toliko su, čini mi se, bili stari limeni ljubimci otprilike 1989., još za socijalizma.

Kad je o prometu riječ, naići ćete na još dva bisera prometnog planiranja. Nakon Vrbovca sagrađena je dionica ceste prema Bjelovaru, ali nekoliko se godina njome ne vozi. Nisu riješeni papiri za drugu fazu. Sad je, ipak, gradonačelnik Bjelovara smislio prijelazno rješenje i za godinu dana novac ulupan u novu cestu više neće trunuti i korov neće nagrizati novi asfalt.

Na 140 kilometara od Zagreba do Virovitice ipak ima i jedna dobra vijest. Kad se dođe u Podravinu, nema neobrađenih njiva. Usprkos svemu stasali su OPG-ovci koji vlastitim snagama obrađuju na stotine hektara zemlje.

Da ne bi zaostajali, u HŽ-u Infrastrukturi sagradili su željezničku prugu, također prema Bjelovaru, koja je već godinu dana prazna. Nije riješeno pedeset metara priključka na prugu Dugo Selo – Križevci. Željezničke postaje ko ispod čekića, čak i sat radi. Samo se na šinama već hvata hrđa. I to je priča o BDP-u…

Nestajanje šuma i šumaraka uz cestu sljedeći je primjer. Premda će šumari reći da se posjećeno uredno obnavlja, to se baš i ne vidi. Što bi se reklo, kao da su Mlečani prošli. Ali zato se vidi sve više pilana uz cestu. Ni traga finalizaciji. Kamioni puni tek izrezanih daska voze u Italiju i Austriju. Povećava se tako izvoz, ali, kako se to kaže, ‘niske dodane vrijednosti’. Nema tu prostora za plaće koje bi mlade odvratile od toga da slijede put kojim su otišle daske.

Na tih 140 kilometara najčešće su ipak slike kuća u kojima nitko ne stanuje. Jednom sam brojio – došao sam do 400 oglašenih prodaja. Vlasnici umrli, a nasljednici ih neuspješno pokušavaju prodati. Nije lako ni oglasiti prodaju. Je li ispravno ‘Prodajem kuću’? Ili ‘Kuća na prodaju’? Ili ‘Prodaje se kuća’? Kako god, rezultat je velika ponuda i gotovo nikakva potražnja. Još jedan dokaz da je demografska sve veći ograničavajući faktor za rast BDP-a. Depopulacija ide tako daleko da su gotovo nestali pivopije koji sjede pred lokalnim dućanom na dasci stavljenoj na dvije prazne gajbe od piva. Posebna podskupina kuća bez stanara još su lijepe zgrade u koje nekoliko godina nitko nije ušao. Jedna provjera pokazala je da je tu riječ o kućama koje je netko založio, a banka je aktivirala hipoteku i potraživanje prodala utjerivačima dugova. A oni nemaju običaj provjeravati sobe i kositi travu u dvorištu.

Sad već mogu čuti pitanje ima li na tom putovanju bar nešto pozitivno. Ima. Kad se s Bilogore cesta kod Đurđevca spusti u Podravinu, više nema neobrađenih njiva. Svaka njiva koja je na prodaju nađe kupca. Polako se stvara skupina pravih poljoprivrednih poduzetnika koji obrađuju nekoliko stotina hektara. Koji imaju i nekoliko hektara pod plastenicama. I koji čak kupuju u pretvorbi opljačkane i upropaštene nekadašnje PIK-ove. Da nije njih, MMF bi prognoze rasta morao korigirati na još niže postotke.