Radim od sedam do tri jer nema tog novca zbog kojeg bih život ostavio u uredu

O snivač i jedini vlasnik križevačkog maloprodajnog lanca KTC Ivan Katavić (71) početkom godine povukao se iz aktivnog poslovanja i položaj predsjednika Upravnog odbora prepustio starijem sinu Ivici (51). Mlađi sin Siniša (47) u idućem će četiri godine biti zamjenik predsjednika Upravnog odbora, a onda će u skladu s obiteljskim dogovorom braća zamijeniti pozicije. I tako to planiraju raditi svake četiri godine.

Uzajamno povjerenje u obitelji Katavić očito je vrlo veliko. Nakon što je Ivanu Kataviću umrla prva supruga, koja je bila 50-postotna vlasnica KTC-a, njihovi su se sinovi odrekli svoga dijela nasljetstva i ocu prepustili stopostotno vlasništvo. Prije godinu i pol otac se ponovno oženio, ali to nije ništa promijenilo u vlasništvu. Ivan Katavić i dalje je jedini vlasnik KTC-a, a Ivica, s kojim smo razgovarali za Lider, kaže da brat i on ‘smatraju da je to korektno prema ocu, ali i prema svim tvrtkim zaposlenicima’.

Imate li, ipak, kakvih neslaganja u obitelji kad je u pitanju posao? – Kad bismo se u svemu složili iz prve, onda to ne bi bilo dobro. To bi značilo da smo brat i ja očevi klonovi koji ne razmišljaju svojom glavom. Moj je otac podrijetlom iz Imotskog i tijekom razvoja u poslovnog čovjeka uvijek je bio ispred svojeg vremena. Ima instinkt, to je njegovo najjače oružje. Razvijao se u vrijeme u kojem nije bilo interneta, nije bilo silnih predavanja i seminara kao danas pa se u to vrijeme morao pouzdati samo u svoj instinkt.

Sjajan je primjer njegova instinkta to što se odupro itekako primamljivim Agrokorovim ponudama za preuzimanje KTC-a. – Tako je, no to nije bila jedina takva ponuda. Osim Agrokora još nam je nekoliko kompanija dalo ponudu. U vrlo smo korektnim odnosima s obitelji Todorić bez obzira na ove događaje i mogu reći da smo više od poslovnih partnera. Agrokor je jedan od najvećih KTC-ovih dobavljača. Govorili smo im da ćemo, ako ikada budemo prodavali kompaniju, najprije javiti njima. To se nikad nije dogodilo jer nismo zainteresirani za njezinu prodaju. Nismo je stvarali da bismo je prodali. Mogli smo je prodati i dobiti velik novac, no nakon toga prvi bi problem bio kamo s tim novcem i što raditi do kraja života. Imamo odličan odnos sa svojim zaposlenicima i iz poštovanja prema njima ne možemo im reći da smo ih ‘prodali’.

Jeste li vi naslijedili očev instinkt? – Vjerujem da jesam. Imao sam dobrog učitelja, trudio sam se razvijati se uz njega i slušati. Neke sam stvari radio na svoj način, ali tvrtka se razvija.

Važno je odabrati dobre lokacije jer nikad ne znamo gdje će se pojaviti strana kompanija poput Kauflanda i Lidla te nam konkurirati na tom području, što bi moglo dovesti u pitanje našu investiciju. Svjesni smo da nismo toliko veliki da nas nekoliko loših investicija ne bi moglo uzdrmati.

Model upravljanja uz pomoć Upravnog odbora nije čest u Hrvatskoj. Kako ste se odlučili za njega? – Taj model najbolje nam odgovara. Imamo vrlo kvalitetnu ekipu koja operativno vodi tvrtku. Na čelu je, na funkciji izvršne direktorice, kolegica Daliborka Kranjčić koju je Udruženje menadžera ove godine proglasilo menadžericom godine. Ja sam pak svaki dan ondje od sedam do tri i na raspolaganju sam bilo kome od njih.

Nećete valjda reći da u 15 sati odlazite s posla? A poslije? – Poslije sam slobodan. Nema robijanja u poslu. Nema tog novca koji je vrijedan da se život ostavi u uredu. Imam troje djece, to su sada već odrasli ljudi na fakultetima. Ako nemam vremena za suprugu i djecu, čemu onda sve ovo? Onaj koji mora raditi cijeli dan, ili laže ili nije dobro posložio posao. Inzistiram na tome da svi u kompaniji iskoristimo svoj godišnji odmor. Ne smijemo biti robovi posla, on nam mora biti sredstvo kojim si omogućavamo život.

Nije vas strah da će vas na tržištu pregaziti oni koji rade 16 sati na dan, sve vikende i bez godišnjeg odmora? – Mislite li da oni počinju od danas raditi 16 sati na dan? Koliko znam, oni tako stalno rade pa nas nisu razbili na tržištu. Štoviše, rezultati na tržištu govore o snazi KTC-a kao kompanije koja uredno plaća svoje obveze, s kojom je zadovoljstvo poslovanja i bankama i dobavljačima. Nikad nismo ni jednu sekundu zakasnili s obvezama prema zaposlenicima, državi, bankama. Prošle godine imali smo rok za plaćanje dobavljačima od 39 dana.

Imate li problema s odljevom ljudi i ograničava li vas to u planiranju investicija? – S odljevom ljudi nemamo problema, ali imamo sa zapošljavanjem novih. Poznati smo po tome što naši zaposlenici godinama rade kod nas i odani su tvrtki, ali kad otvaramo novi trgovački objekt, imamo problem s pronalaskom radne snage, neovisno o lokaciji. U planiranju investicije oprezniji smo u odabiru lokacije. Prošle godine investirali smo u Mursko Središće. U početku sam se bojao te lokacije, ali ne zato što nije dobra; to je dobar kraj s vrijednim i pametnim ljudima, visokom stopom zaposlenosti, pristojnim primanjima. Bojao sam se nedostatka radne snage. Tako je i bilo. Mursko Središće na samoj je granici, Austrija nije daleko pa ljudi koji žele raditi svaki dan odu u tu zemlju jer su ondje zaposleni.

Dakle, situacija je sljedeća: ako želite otvoriti prodajni centar na lokaciji koja ima dobru platežnu moć, ondje ne možete pronaći radnu snagu; ako je riječ o lokaciji na kojoj možete pronaći radnu snagu, onda je ondje slaba platežna moć? – Otprilike se vrtimo u tom krugu i to postaje sve veći problem. U Hrvatskoj su goleme razlike u primanjima. Grad Zagreb jest država u državi, odskače od ostalih gradova. Imamo i sjeverozapadnu Hrvatsku u kojoj su ljudi bili vezani uz Austriju, Sloveniju, koji su se vratili iz tih zemalja i otvorili svoje biznise, ali, nažalost, imamo i Slavoniju koju su ljudi napustili. Pitanje je koliko je isplativo ulagati u takvu regiju. Drugi problem koji se javlja jest školovanje kadra jer kamo će nas voditi stalna proizvodnja istoga kadra za kojeg nema radnih mjesta? Svi trgovački centri imaju mesnice, a umjetnost je pronaći mesara. Mesari su u našoj branši zvijezde transfera.

Jeste li se štogod okoristili odljevom kadra iz Konzuma? – Nismo. Ne mogu reći da smo profitirali od Konzuma, druga smo vrsta trgovine. Ako bismo se uspoređivali s nekim, najbiži smo Kauflandu, on nam je možda najveća konkurencija na tržištu.

Prilično je hrabro reći da KTC i Kaufland stoje rame uz rame na tržištu. – Ne bojimo se i ne mislimo se tući s njim. Svi mi radimo i znamo jedni za druge. Mi više nismo tako mali igrači: KTC ima 200 milijuna eura prometa na godinu i 1300 zaposlenih. Važni smo na tržištu i nema razloga da bismo izbjegavali uspoređivati se s Kauflandom. Otvorili smo prvi objekt i znamo svakoga prvozaposlenog ovdje i onoga s kojim smo se razvijali, a Kaufland je dobio novac i kupovao najbolje lokacije. Ne damo se, vrijedni smo na tržištu. Dobavljači nas cijene i ljudi znaju za nas. Pozicionirali smo se u sjevernoj Hrvatskoj i malo u jadranskom turizmu. Tijekom ekonomske krize svjesno smo zaustavili širiti ulaganja jer nismo željeli ni na koji način ugroziti ono što danas imamo.

Sad opet investirate? – U posljednje dvije godine dosta smo investirali: obnovili smo devet objekata, otvorili prodajne centre u Petrinji, Grubišnom Polju, Jalžabetu i Murskom Središću. Sad ulazimo u veliku investiciju u Karlovcu i grade se benzinske crpke na križevačkoj obilaznici koje će se otvoriti u svibnju. Otvaramo još jedno prodajno mjesto u Koprivnici. Važno je odabrati dobre lokacije jer nikad ne znamo gdje će se pojaviti strana kompanija poput Kauflanda i Lidla te nam konkurirati na tom području, što bi moglo dovesti u pitanje našu investiciju. Svjesni smo da nismo toliko veliki da nas nekoliko loših investicija ne bi moglo uzdrmati.

Je li Agrokorov krah promijenio nešto u vašem poslovanju? – On je i danas naš dobavljač, u tome se gotovo ništa nije promijenilo. Pravila igre koja su vrijedila prije vrijede i danas. Konzum je trgovina koja radi s velikim maržama, oslanja se na vlastite robne marke, a mi radimo s nižim maržama, nižim cijenama i imamo širu ponudu asortimana. Nikad nam nije bio velika konkurencija. Drago nam je što se u proizvodnji ništa korjenito nije promijenilo.

Jeste li se štogod okoristili padom prometa u Konzumu? Koliki vam je prihod bio u 2017.? – Naši su prihodi rasli rast od osam do devet posto.

Što se promijenilo s primjenom novoga Zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi? – Već sam naziv, nepoštena trgovačka praksa, vrlo je neugodan za uho. Zar smo mi trgovci nepošteni ljudi i naš rad treba zabraniti? Trgovci su uvelike na svojim leđima iznijeli teret hrvatskoga gospodarstva jer hrvatska industrija u posljednjih dvadeset godina ne bi tako lako pronašla tržište izvan granica i plasirala robu. Europska unija ne treba Hrvatsku da bi je Hrvatska hranila – treba je da bi Hrvatska kupovala robu iz nje. Nismo ušli na glavni ulaz u Uniju, nego na ulaz za poslugu. To je ružna činjenica i s njom se moramo pomiriti. KTC se sve ove godine deklarira kao trgovac koji prodaje hrvatsku robu. Trgovina se oduvijek temeljila na pregovaranju. Umijeće pregovaranja nikad nije bilo nepošteno. Ovaj je zakon opasan za nas trgovce zbog robe s kratkim, dnevnim, rokom trajanja, poput mlijeka, kruha ili jogurta. Dobavljačima je u interesu što više toga prodati, a sa stajališta trgovca tada treba pametno postupiti. To su proizvodi s niskim maržama i vrlo je lako tu izgubiti. Ovaj bi zakon prije svega trebao zaštititi OPG–ove i proizvodnju, ali trgovce će dovesti u situaciju u kojoj će morati biti jako oprezni s nabavom i staviti je u razumne okvire.

Znači, nabavljač ćete manje robe? – Dobavljači će morati dostavljati manje količine robe, ali ćešće, što će povećati trošak transporta. Više si ne možemo dopustiti da ostane robe i morat ćemo pomno pratiti i kontrolirati proizvode koji šalju naši dobavljači. Naši informatičari već razvijaju softver koji će omogućiti lakše praćenje. Problemi nam se stvore kad zaposlenici dobavljača dođu u trgovinu, uzmu karton robe i slože je na police, a ne zanima ih ona u skladištu koja ima rok trajanja. I tako za nekoliko mjeseci ustanovimo da svakog tjedna naručujemo robu kakva nam stoji već godinu dana. Moramo se potruditi da popravimo svoje poslovanje u tom segmentu, a mi kao kompanija nismo naučeni bilo što zaobilaziti. Ne želimo tražiti prostor gdje možemo nešto zaobići jer nikad nismo tako radili. Ne postoji način dogovaranja; svaka inicijativa, od marketinških aktivnosti pa do uvođenja novih proizvoda, isključivo mora doći od proizvođača. Trgovci nemaju pravo predložiti ni jednu inicijativu jer to već krši ovaj zakon.

Kako to da KTC nikad nije ušao ni u jednu trgovačku udrugu radi zajedničke nabave? – Sjećam se sastanka na kojem se razgovaralo o prvoj takvoj udruzi. Nakon toga postavili smo si pitanje što nam to donosi i koja je svrha. Ako je svrha učenja dobavljača, mi nismo za to. Nismo željeli ovisiti o nekome. Udruživanje može biti dobro samo za male trgovine, ali ne za velike igrače.

Osim trgovine u vašem su vlasništvo i benzinske crpke i hoteli. Imate li koju tvrtku kćer? – U vlasništvu KTC-a d.d. dvanaest je benzinskih crpki i otvaramo još dvije. Prvu smo otvorili prije osam godina i one su uglavnom vezane uz naše trgovačke centre. Imamo tri cisterne za dostavu goriva koje otkupljaju od Ine. KTC ima jednu tvrtku kćer, KTC Jadran, on upravlja trima našim hotelima – dvama u Baškoj Vodi i jednim u Makarskoj. To su manji hoteli na odličnim lokacijama s osamdesetak kreveta, kategorizirani s tri i četiri zvjezdice. Trudimo se imati visoku kvalitetu smještaja i većinom nam dolaze strani gosti. Turizmom i benzinskim crpkama proširili smo poslovanje i preusmjerili se na nove djelatnosti. Za sada samo proširujemo trgovački biznis jer ne želimo ići na previše strana, želimo se usredotočiti na glavnu djelatnost naše tvrtke.

Gdje će KTC biti za pet do deset godina? – KTC će imati mjesto na tržištu jer svojim načinom poslovanja ne hodamo po žici i ne riskiramo toliko da bi se nešto drastično moglo dogoditi. Ne razmišljamo o prodaji kompanije ili o akviziciji. Želimo razvijati ovaj posao prema novim standardima i ulagati u nove objekte. Teritorijalno se želimo širiti prema Zagrebu i okolici, a u planu je i otvorenje centra u Velikoj Gorici. U izlasku izvan granica imali smo loš pokušaj, otvorili smo pet maloprodajnih objekata u Subotici, u Srbiji. Negativne tečajne razlike ugrozile su poslovanje i vidjeli smo da nam to ne donosi dobit. Nasreću, to nije ugrozilo cjelokupno poslovanje pa smo nastavili dalje i usredotočili se na domaće tržište.