Psija američkog predsjednika Donald Trumpa nasmijanim radnicima u kombinezonima koji potpaljuju visoke peći ekonomski je neutemeljena, objavio je nedavno Međunarodni monetarni fond. Vjerojatno dijelom pod utjecajem protekcionističkog promišljanja američkog predsjednika, MMF je industrijsku proizvodnju okarakterizirao kao precijenjenu. Ne baš tim riječima, ali smisao analitičkih poglavlja u sklopu najnovijeg World Economic Outlooka izdanog ovaj mjesec, ključnog izdanja te institucije, svodi se na takav zaključak. Prema Fondu, industrijska proizvodnja nije presudna za razvoj, ne samo razvijenih ekonomija, već i onih u razvoju. Preciznije, proizvodnja nema nezamjenjivu ulogu u rastu produktivnosti bogatih, nije presudna faza u razvoju nerazvijenih i nema neprocjenjiv učinak na zaštitu ekonomija od rastućeg jaza između dobrih i loših poslova (rastuće nejednakosti). Izvješće koje će se sa zanimanjem pročitati od Njemačke i Kine, preko SAD-a do Hrvatske, uzima na znanje da rast usporava, a nejednakost raste u zemljama sa smanjenim obujmom proizvodnje, ali primjećuje kako je u razvijenim zemljama velik rast produktivnosti više rezultat odlaska proizvodnih aktivnosti u zemlje s jeftinim radom, nego stvarnog rasta produktivnosti sektora koji su ostali kod kuće.
Naša analiza na uzorku od 20 ekonomija pokazuje da je razina prihodovne nejednakosti rada unutar industrije (od čega se 70 posto odnosi na proizvodnju) uistinu nešto niža nego kod usluga. No karakteristike zemalja važnije su od veličine industrijskog sektora kada se objašnjava agregatna nejednakost. Primjerice, nejednakost u Danskoj je oko trećine nejednakosti u SAD-u i u industriji i u uslugama. Najveći pokretač promjena u agregatnoj nejednakosti u razvijenim ekonomijama od 1980-ih bio je porast razlika u zaradi u svim sektorima, ne pad radnih mjesta u industriji’, objašnjava MMF-ov blog.
Proučavanje industrijskog i uslužnog sektora pokazalo je ‘znatno preklapanje između produktivnosti rada u uslužnim i proizvodnim podsektorima, pri čemu su neke uslužne industrije pokazale stope rasta produktivnosti na razini najuspješnijih industrijskih sektora’, stoji u izvješću. Jednako umirujuću poruku Fond ima i za one koji se nadaju uhvatiti korak s bogatima u dogledno vrijeme. Kao što pomak od proizvodnje prema uslugama nije prouzročio velike promjene u ukupnoj uspješnosti ekonomije, tako ni preskakanje industrijske faze u razvoju neke ekonomije, njezinom prirodnom kretanju prema uslužnom sektoru, nije neki bauk. ‘Preskakanje tradicionalne faze industrijalizacije ne mora biti problem za rast produktivnosti na razini cijele ekonomije’, poručuje tako izvješće. Što se tiče prihodovne nejednakosti, MMF smatra da ona nije posljedica odmićanja od proizvodnje, koja u načelu nudi veće prihode za radnike i nešto manju nejednakost, već dobro poznatih promjena unutar uslužnog i industrijskog sektora (razvoj globalne trgovine i tehnologije).
Naša studija daje nove dokaze o načinima na koje snažnija ekspanzija uslužnih, umjesto proizvodnih poslova na tržištima u razvoju može utjecati na njihovu sposobnost hvatanja koraka s razinama prihoda u razvijenim ekonomijama. Upotrebom podataka za velik broj zemalja u proteklih pet desetljeća, utvrdili smo da su neki uslužni sektori vrlo slični proizvodnima u pogledu stopa rasta i konvergencije produktivnosti (učinka po radniku). Neki uslužni sektori, poput prometa, telekomunikacija i financijskih i poslovnih usluga, imaju više razine i rast učinka po radniku od proizvodnih. Nadalje, kao i u proizvodnji, produktivnost rada u nekoliko uslužnih sektora konvergira prema globalnoj granici, odnosno raste brže tamo gdje je niža omogućujući zemljama s niskim razinama produktivnosti da uhvate korak s onima s višim razinama’, stoji u blogu. Nema, dakle, previše prostora za različite interpretacije izvješća – MMF misli da ne treba preuveličavati važnost proizvodnje u ekonomskoj djelatnosti.
Kontroverzno razmišljanje izazvalo je različite reakcije kod ekonomista s kojima smo kontaktirali. Sandra Švaljek s Ekonomskog instituta u Zagrebu slaže se načelno s porukama izvješća. – S tom se tezom mogu složiti, ali uz rezerve koje navodi i MMF. Naime, svaka djelatnost je i može biti važna za razvoj, od poljoprivrede do IT sektora, ako se u njoj postiže visoka produktivnost. MMF je pokazao da se zemlja koja ima viši udio dodane vrijednosti stvoren u preradivačkoj industriji ne mora nužno razvijati brže od zemlje koja ima veći udio dodane vrijednosti u uslužnim djelatnostima – kaže Švaljek.
Ona ističe trend smanjenja preradivačke industrije i porast uslužnih djelatnosti u BDP-u i ukupnoj zaposlenosti, što je izravno povezano s većim stupnjem razvoja, iz čega proizlazi da i uslužni sektor može ostvariti visoku produktivnost. S druge strane, Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti nije previše uvjeren i to argumentira Verdoornovim zakonom prema kojem je na dugi rok promjena obujma proizvodnje od deset posto povezana s prosječnim porastom produktivnosti za 4,5 posto.
Jedna od zabluda ekonomskog mainstreama jest da nema razlike između usluga šišanja i proizvodnje čipsa ili između proizvodnje čipsa i proizvodnje kompjuterskih čipova – smatra Kotarski i navodi analogiju pješčanog sata kako bi pojasnio svoje razmišljanje: – Industrijsku proizvodnju može se elegantno usporediti s pješčanim satom. U sredini sata nalaze se zaposlenici angažirani u procesu proizvodnje, a bazu i vrh sata popunjavaju kooperanti, poslovi vezani uz osiguravanje sirovina, logistika, održavanje i interakcija s kupcem tijekom životnog vijeka proizvoda. Gubitak poslova u sredini pješčanog sata multiplicira gubitke u povezanim sektorima.