Zanimljiv okrugli stol organizirala je ovog utorka Udruga stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida Dure Glogoškog. Svojedobno je vodio šatoraški pokret, a sada se zainteresirao za školski kurikul povijesti s posebnim osvrtom na Domovinski rat. Zaključeno je da toj temi treba udvostručiti satnicu. I dok je to tema iz prošlosti, za budućnost bi bio produktivniji pokret koji se zauzima za jačanje satnice matematike i drugih predmeta STEM-a. I zato posebno izdvajam stajalište s margine glavne teme. Slobodan Prosperov Novak izjavio je: ‘Tko ne može govoriti o povijesti, ne može ni o matematici. Da, postoji hrvatska matematika.’ Uvjeran sam da Prosperov Novak nije mislio samo na velike hrvatske matematičare Marina Getaldića i Ruđera Boškovića ili suvremenike Vladimir Devidéa, Svetozara Kurepu… Hrvatska matematika zaista postoji unatoč spadnjama po portalima. Evo pet aktualnih dokaza matematičkog teorema teoretičara književnosti S. P. Novaka:
110 milijuna – 110 milijuna = 300 milijuna. Zagreb će dokapitalizirati Imunološki zavod sa 110 milijuna kuna, čime će se isplativati dobavljači, pokrenuti proizvodnja i financirati operativni troškovi, a 300 milijuna uložit će se u nove pogone.
18% > 21%. U recesiji od 2008. do 2013. socijalna izdavanja povećana su za sedam milijardi kuna, odnosno porasla su s 18 posto udjela u BDP-u na 21 posto.
2500 = 0. Hrvatskoj, prema procjeni Hrvatskoga liječničkog zbora, nedostaje najmanje 2500 liječnika. Navodno. A možda ne fali nijedan. Jer HZZO je zadnji natječaj za financiranje liječničkoga pripravničkog staža raspisao u studenome prošle godine.
306 kg = prava sitnica. U vodama Jadrana od početka godine ‘upecano’ je 306 kilograma marihuane koju su odbacivali nepoznati krijumčari u bijegu pred policijom. Može se samo nagađati koliko je ‘trave’ završilo na ilegalnome hrvatskom tržištu.
15.000 kuna = 15 kuna. Bočicu od pet mililitara tekućine za markiranje tumora hrvatsko zdravstvo plaća 15.000 kuna. Bogati Švicarci tu tekućinu nabavljaju izravno iz tvornice – kanistar za sto dolara, odnosno ‘našu’ bočicu za 15-ak kuna.
Ako se radnicima ‘3. maja’ do 15. svibnja ne odgovori što će biti s tim brodogradilištem, izaći će na ulice i blokirati prometnice. Ta sindikalna prijetnja svojevrsno je piće dobrodošlice novom vlasniku Danku Končaru koji će se sada baktati s cijelim kolopletom naslijeđenih problema, pa i s odgovaranjem na pitanje kamo je isparilo pola milijarde kuna koje je ‘3. maj’ pozajmio matici Uljaniku. Bez obzira na to što respektiram zabrinutost radnika, iz tog se zahtjeva iščitava povratak u prošlost. Naime, tko od nas danas ne bi htio znati što će biti s njegovom tvrtkom? Međutim, takvih jamstava više nema, kao ni doživotne sigurnosti radnog mjesta (osim možda u državnoj službi).
Do jučer nisam znao koliko Rusija voli Hrvatsku. A onda mi je ruski veleposlanik Anvar Azimov otvorio oči. Ruske banke nisu se vratile u proces nagodbe povezan s Agrokrom da zaštite svoju imovinu, nego da pomognu ‘stabilizirati situaciju u Agrokoru’. Ali zašto, pobogu? ‘Važna nam je stabilnost Agrokora jer se radi i o stabilnosti vaše Vlade i vaše države’, odgovara Azimov meni neznalici koji sam mislio da bi Putin najradije utopio Plenkovića barem u žlici vode kad je naš premijer šetao Ukrajinom i dijelio recepte tamošnjoj vladi o mirnoj reintegraciji. Mislio sam ja i da nas Rusi poprijeko mjerakaju kad smo brže-bolje stali iza američkog raketiranja Sirije, kad smo počeli povlačiti diplomate, a kad tamo, Azimov je apsolutno siguran ‘da sve što se trenutačno događa između naše zemlje i Amerike te Europske unije ne bi trebalo narušiti bilateralne…’
