Investitori tražili dvjesto inženjera i vrtić, zbog toga nisu ni došli u Rijeku

Turneja ‘Lider investa’ stigla je do Kvarnera. Prošloga četvrtka u prostorijama Hrvatske gospodarske komore u Rijeci predstavili su na Investicijskom forumu Istre, Primorja i gorske Hrvatske kojim se promicao ‘Lider invest’ – projekt kojim Lider treću godinu zaredom prepoznaje, bira i nagrađuje najbolje proizvodne investicije u kategorijama velikih, srednjih i malih ulaganja. Investicijski forum u Rijeci otvorio je glavni urednik Lidera i član Stručnog odbora Lider investa Miodrag Šajatović, skrenuvši pozornost na glavnu temu prošloga broja o tvrtkama koje na računima drže neinvestirane kune.

– To pokazuje da su poduzetnici oprezni u investiranju, ali to je i kapital. Recessija će prije ili poslije doći i trebamo se za nju pripremiti, a najbolje ćemo se pripremiti investicijama u proizvodnju onih proizvoda koji će se moći prodati na svjetskom tržištu i u vremenima krize – prognozirao je Šajatović. Okupljene je pozdravio i Vidoje Vujić, predsjednik Županijske komore Rijeka, rekavši kako vjeruje da će u idućih nekoliko godina Rijeka biti grad u hrvatskom vrhu po investicijama te da se svakom investitoru treba pokloniti do poda jer je investicija rizik. O investicijama u Rijeci govorio je i gradonačelnik Vojko Obersnel.

Pri kraju smo tranzicijskog razdoblja, nema mnogo velikih tvrtki, mnogo je više malih i srednjih koje ostvaruju rezultate. Investicije koje su u tijeku i koje će se ostvariti do 2020. vrijede više od 700 milijuna eura, od čega…

Jednom je kupac upitao trgovkinju: ‘Koliko stoji ovaj tops Jaffa?’ Prodavačica mu je rekla da nije riječ o Topsu (biskvit druge tvrtke), nego o Jaffi. Taj primjer pokazuje da je Tops postao sinonim za biskvit, što nije ni čudno jer je još 80-ih godina tadašnja moćna prehrambena tvrtka Agrokomerc uložila silan novac u razvoj tog brenda. Agrokomerc je pao, Topsa nije bilo dvadesetak godina u Hrvatskoj, no kad se prije nekoliko godina pojavio, trgovački lanci natjecali su se u tome da ga stave na polici. Koliko je poznato, Konzum je dobio ekskluzivno pravo na njegovu prodaju. Dakle, i nakon dvadesetak godina Tops je lako našao put do potrošača. Koliko je težak put od stvaranja proizvoda do brenda, najbolje znaju brendovski menadžeri koji su, kao što reče Branimir Zoraja, viši brendovski menadžer Atlantic Grupe, ‘u neku ruku roditelji svojim brendovima’.

Osamdesete godine prošlog stoljeća daleko su iza nas, ali čini se da je i način stvaranja brenda od samo prije desetak, možda i manje godina svjetlosnim godinama iza nas. Danas se uz tradicionalne upotrebljavaju i drugi kanali, poput društvenih mreža, kako bi se kupcu objasnilo zašto…

Agrokorova budućnost, zapravo, najviše ovisi o američko-ruskim nagodbama, javno nepoznatima. Takva politika prilika je za ambiciozne države, američke strateške partnere, da ostvare još do jučer nezamislive državne interese. Bojim se da je za današnju Hrvatsku to više opasnost nego prilika.

Sjećate li se kakva se medijska prašina digla kad je američki predsjednik Trump, koordinirano s britanskim premijerom May, naložio protjerivanje ruskih diplomata zbog navodne uloge ruskih službi u trovanju agenta Sergeja Skripala i njegove kćeri Julije u Londonu? ‘Vrhunac hladnog rata s dalekosežnim posljedicama’ upozoravali su razni analitičari. Naši domaći su se, dakako, tradicionalno svrstali na rusku stranu. Prigovorili su premijeru Plenkoviću što se solidarizirao sa zapadnim saveznicima protjeravši simbolično jednoga nižerangiranog diplomata iz ruskog veleposlanstva. Jer, kao, Rusija će se strašno naljutiti, veleposlanik Anvar Azimov ponovno će odjutri svoju vojničku, pardon svečanu, diplomatsku odoru, Vladimir Putin neće doći u najavljeni posjet Hrvatskoj…

Između telefonskog razgovora Trumpa i Putina i njegove javne objave imali smo već i početak trećega svjetskog rata. Doduše, trajao samo jedno jutro, kad su združene američko-britansko-francuske snage navodno gađale i pogodile pogone za proizvodnju kemijskog oružja. Bilo je upravo zabavno promatrati kako hrvatski tzv. mainstream-analitičari proglašavaju američki poraz na Bliskom istoku i rusku pobjedu na temelju podatka da napadi nisu nastavljeni i da je sirijski predsjednik Asad sljedećeg dana normalno došao na posao. Izmaknulo je pozornosti da Putin niti je bio osobito iznenađen napadom niti je osobito reagirao. A ni Trump nije pokazao zanimanje za nastavak toga trećega svjetskog rata.

Da se Trumpovim dolaskom u Bijelu kuću američka, a posljedično i svjetska, politika vode na drukčiji način i drugim sredstvima, možda najbolje pokazuje odnos između američkog predsjednika i sjevernokorejskog vode Kim Jong-una. Još u rujnu prošle godine njihov je javni dijalog frcao uvredama i provokacijama nad kojima se snivavao ugađeni diplomatski svijet. Nakon prijetnji i izvedbi sjevernokorejskih nuklearnih pokusa predsjednik Trump se aktivno uključio u gotovo sve točke globalnoga konfliktka, od Sjeverne Koreje preko Bliskog istoka do Baltika, pa ni Balkan, pretpostavljam, neće izostati. Međutim, i vrlo se brzo povlači iz toga konfliktka otvarajući prostor državama – lokalnim igračima – i jačajući položaj svojih strateških saveznika.

Uglavnom svi primjećuju da je Trumpova novost u svjetskoj politici politički nekorektan, izravan, provokativan, a katkad i uvredljiv govor, no još je manje više neprimjetno da iza toga stoji novi model međunarodnih odnosa koji podrazumijeva veću ulogu država, a manju ulogu međudržavnih ili naddržavnih organizacija (UN, EU, NATO…). Velike sile pritom u međusobnom odnosu ‘konflikt – kompromis – dogovor’ odlučuju o globalnom odnosu snaga na pojedinim kriznim žarištima, no otvara se velik prostor i za aktivnu politiku lokalnih igrača, država koje su u konfliktu. Američki predsjednik aktivno se uključio u gotovo sve točke globalnog konfliktka, od Sjeverne Koreje preko Bliskog istoka do Baltika, pa ni Balkan, pretpostavljam, neće izostati. Međutim, i vrlo se brzo povlači iz toga konfliktka otvarajući prostor državama – lokalnim igračima – i jačajući pozicije svojih strateških saveznika: Južne Koreje prema Sjevernoj Koreji, Izraela prema Iranu…

Uostalom, možemo to pratiti i na primjeru Agrokora čija budućnost, zapravo, najviše ovisi o američko-ruskim nagodbama, javno nepoznatima. Takva politika prilika je za ambiciozne države, predestinirane američke strateške partnerice, da odigraju utakmice iznad svoje kategorije i ostvare još do jučer nezamislive državne interese. Međutim, to je i opasnost da potonu zbog svoje rastrojenosti i pasivnosti. Bojim se da je za današnju Hrvatsku to više opasnost nego prilika.