Hrvatskoj je danas teže nego što je nekad, u ‘ono doba’ bilo i samoj Jugoslaviji. Tada su nas učili da smo kao država okruženi BRIGAMA. Nikad nisam shvatio kakvim smo to brigama okruženi, osim što su tri susjedne države bile iz zapadnog, kapitalističkog bloka, ostale su bile ‘još socijalističkije’ od SFRJ. No tako se na satu zemljopisa najlakše nabubalo susjedne države – Bugarsku, Rumunjsku, Italiju, Grčku, Austriju, Mađarsku i Albaniju. Ali ne sjećam se graničnih incidenata i teritorijalnih pretenzija, osim u agit-propovskom ispiranju mozga, poput onog u JNA o tome da se može očekivati agresija sa sjevera, iz Mađarske, pa se cijela obrambena strategija zasnivala na tome. Vjerojatno su slični scenariji bili izigravani u drugim dijelovima države, koji su blizu granice s Austrijom, Italijom, Grčkom… Ne znam kakvi se ratni scenariji danas vrte u Glavnom stožeru, ali sudeći prema medijskom odjeku, Hrvatska nije okružena BRIGAMA nego BRIGETINAMA. Premijer Andrej Plenković u jednome je danu, još k tome na tuđem terenu (Brdo kod Kranja) odgovarao na pitanja o tri susjedna međudržavna spora. Jedan je o arbitraži u vezi s hrvatsko-slovenskom granicom pa još i o novoj fazi afere s Ljubljanskim bankom i slovenskim prijetnjama da nas neće ‘pustiti u Schengen’. Drugi je spor sa Srbijom, koji eskalira nakon nedavnog Šešeljevog paljenja hrvatske zastave. Treći je pak problem zahlađenje odnosa sa Sarajevom, koje ne gleda dobronamjerno na gradnju Pelješkog mosta. Da kompletiramo okruženje, imamo i Orbánovu mađarsku žicu prema Hrvatskoj, pa je sva sreća što je granica s sokoškolske institucije važna je vjerodostojnost nadležnog akreditacijskog tijela, odnosno, da je ono prošlo relevantno međunarodno vrednovanje, što, nažalost, odnedavno nije slučaj ni s jednom nadležnom agencijom za vanjsko osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju u BiH i Republici Srbiji, stoji u odgovoru AZVO-a. Na užas slavonskih studenata u BiH, a na radost dekana zagrebačke visoke škole, koji najesen otvara dislocirani studij u Županji. A da nije bilo tog poslovnog interesa, pitanje je bi li se državna agencija uopće udostojila obavijestiti javnost o tome što se sprema hrvatskim studentima na studiju u BiH i Srbiji.
Hrvatska je država višestrukih kolona. Još se sjećamo dvostruke tuge u Vukovaru, kad je šatoraška ekipa opstruirala službenu kolonu pijeteta u kojoj je bio državni vrh. I sindikalci su znali Praznik rada obilježavati razjedinjeno, svaki u svojoj koloni. Dvije suprotstavljene kolone – za i protiv pobačaja – sudarile su se u Zagrebu prije dvije godine, pa je čak bilo naguravanja i policijskih privođenja najvatrelnijih aktivista. I u Jasenovcu kao da svaka žrtva ima svoju kolonu i samostalno odaje počast poginulima. A sad mimohod ‘Besmrtnog partizanskog odreda’ za 8. svibnja u Zagrebu pripremaju i antifašisti. Sve mi miriši da ta kolona toga dana neće biti jedina… Kao da svaki političar u Hrvatskoj hoće povesti svoju kolonu.