Dosjetljivi kriminalci

Prema novom Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, koji je stupio na snagu početkom godine, Hrvatska, među ostalim, ima obvezu stvaranja registra stvarnih vlasnika. No registra još nema, a ne zna se ni kako će se osigurati ažurnost i točnost baze podataka te komu će i pod kojim uvjetima biti omogućen pristup. Također, poslovna zajednica premalo je informirana o prijevarama preko interneta.

Prošlo je 27 godina otkad je Europska zajednica, sada već đa-leke 1991., donijela prvu direktivu o sprječavanju pranja novca. Od tada se novim direktivama proširivao krug kaznenih djela povezanih s pranjem novca i financiranjem terorizma te je obuhvaćao više obveznika koji podliježu direktivi i ojačao pristup zasnovan na procjeni rizičnosti. Unatoč svim naporima problema financijskog i gospodarskog kriminala i dalje je aktualan. Kriminalci se vješto koriste novim tehnologijama, proizvodima i uslugama da bi oprali ‘prljavi novac’, sakrili mu podrijetlo i ubacili ga u platni sustav. Učinkovita prevencija, otkrivanje i borba protiv pranja novca prelaze okvire nacionalnog djelovanja i globalni su izazov.

Kako bi se omogućilo bolje razumijevanje potencijalnih rizika s kojima se suočavaju obveznici koji podliježu direktivi o sprječavanju pranja novca te metoda, tehnika i trendova koje kriminalci najčešće upotrebljavaju za prikrivanje izvora i tragova nezakonitih sredstava, važno je poznavati tipologiju pranja novca. Novi Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma u Hrvatskom saboru prihvaćen je 27. listopada 2017. i stupio je na snagu 1. siječnja 2018. (NN 108/17). Njime je primijenjena Direktiva (EU) 2015/849, tzv. četvrta direktiva, koja je donijela nekoliko izmjena i dodatnih zahtjeva u odnosu na treću.

Novi zakon (članak 4.) definira kriminalnu aktivnost kao svako sudjelovanje u počinjenju kaznenog djela propisanog Kaznenim zakonom i drugim zakonima koji reguliraju tu problematiku, uključujući porezna kaznena djela povezana s izravnim i neizravnim porezima. Četvrtom direktivom porezna evazija naglašena je kao kazneno djelo povezano s pranjem novca. Uređ za sprječavanje pranja novca u svojoj publikaciji ‘Tipologije pranja novca, primjeri iz tuzemne i inozemne prakse’ (prosinac 2011.) navodi neke tipske primjere toga kaznenog djela u ispostavljanju fiktivnih računa. Strana tvrtka, često registrirana u offshore-oazi i vlasnički povezana s domaćom tvrtkom, domaćoj ispostavlja račun za usluge (npr. konzultantske, marketinške, informatičke) za koje postoji sumnja da nisu stvarno izvršene. Tipična offshore-tvrtka koja izdaje takve račune nema zaposlenih, pa ne može obavljati djelatnost za koju je račun izdan i funkcionira preko opunomoćenika. Ispostavljeni račun plaća se doznakom u inozemstvu, a u poslovnim knjigama domaća tvrtke evidentira se kao trošak, što umanjuje poreznu osnovicu za obračun poreza domaćoj tvrtki i moguća je povratak s kaznenim djelom utaje poreza.

Nadalje, sredstva koja je domaća tvrtka uplatila stranoj tvrtki podižu se u gotovini u inozemstvu te se bez prijave na granici unose u zemlju i dalje upotrebljavaju za kupnju. Prema istraživanjima, velik udio prljavog novca završi u nekretninama, koje su uz luksuzne automobile, umjetničkih djela i nakita statusni simbol. Kao što je vidljivo u gornjem primjeru, tipična je vlasnička povezanost subjekata uključenih u kazneno djelo. U današnjem globaliziranom svijetu točna i pravodobna informacija o stvarnom vlasniku nužna je u identificiranju kriminalaca i sprječavanju skrivanja identiteta iza složenih korporativnih struktura. Upravo taj problem tzv. četvrta direktiva pokušava riješiti propisivanjem uspostave registara krajnjih stvarnih vlasnika putem koje bi države članice osigurale potpune i točne informacije za potrebe dubinske analize koju provode obveznici koji podliježu toj direktivi.

Prema zakonu, registar stvarnih vlasnika kao središnju elektroničku bazu podataka o stvarnim vlasnicima pravnih subjekata osnovanih na području Republike Hrvatske te trustova i s njima izjednačenih subjekata stranoga prava kojima je izdan OIB operativno treba voditi Financijska agencija (FINA). Iako se zakon primjenjuje već nekoliko mjeseci, registar za sada još nije funkcionalan. Nije poznato kako će se osigurati ažurnost i točnost baze podataka te komu će i pod kojim uvjetima biti omogućen pristup. U susjednoj će Sloveniji široj javnosti biti omogućen pristup.

Dva načina na koji se regrutiraju žrtve su phishing i oglasima za poslove. Phishing se odvija elektroničkom porukom koja obećava dobitak na lutriji ili klađenju, a prijevarom se dolazi do broja žrtvina bankovnog računa. Na račun se uplati navodni dobitak i od žrtve zatraži da ga prebaci na druge račune. Oglasi za poslove mogu na prvi pogled djelovati legalno i obećavaju brzu zaradu novčanim agentima za strane tvrtke, a kad žrtva primi novac na svoj bankovni račun, prebacuje ga za komisiju na druge račune.

Dostavljači su osobe koje kriminalci angažiraju da prenesu gotovinski novac, najčešće skriven u odjeći ili prtljazi. Mogu se koristiti avionskim, brodskim ili željezničkim prijevozom. Novac je također skriven u prijevoznom sredstvu (automobilu, teretnom vozilu, brodu…), a osoba zadužena za upravljanje tim sredstvom može ili ne mora biti upoznata sa sadržajem ‘slijepog tereta’. Za prijevoz velike količine gotovine to je gotovo jedini izbor za prikrivanje. Prema FATF-ovu istraživanju, neke kriminalne skupine unose velike količine ilegalno zarađenog novca u legitimne financijske institucije iskorištavanjem ograničenosti zahtjeva carinskih deklaracija za prijavu gotovinskih pošiljaka ili krivotvorenjem takve dokumentacije. Opseg toga kriminalnog iskorištavanja zasad nije poznat.

Poslovanje u kriminalnim aktivnostima i dalje je pretežno gotovinsko, među ostalim i zbog percepcije anonimnosti i težeg praćenja transakcija. Budući da se mjere za sprječavanje pranja novca diljem svijeta postupno pojačavaju, kriminalci će se suočavati sa sve većim teškoćama pri pokušaju ubacivanja prljavog novca u legitiman financijski sustav, stoga će se fenomen pranja novca u fizičkom transportu novca vjerojatno povećavati. Financial Action Task Force (FATF) u svojem izvješću ‘Pranje novca kroz fizički prijenos gotovine’ naglašava da je unatoč sve većoj dostupnosti niza nenovčanih metoda plaćanja i stalnom razvoju novih i inovativnih alternativa za gotovinske uplate, gotovina i dalje važan način plaćanja diljem svijeta. Bank for International Settlements (BIS) procjenjuje da je na svijetu u optjecaju oko pet triljuna dolara gotovine u različitim valutama. Upravo zato tzv. četvrta direktiva naglašava važnost i ulogu praćenja gotovinskih transakcija.

Počinitelji kaznenih djela katkad pri prijenosu gotovine između državnih granica koje nisu nadzirane ili nemaju stalan nadzor ne pokušavaju sakriti novac. FATF navodi primjer iz 2008. kad je slovenska granična kontrola uočila torbu na stražnjem sjedištu vozila koje je željelo ući u Hrvatsku. Pregledom je pronađeno više od pola milijuna eura u novčanicama od 20, 50 i 100 eura. Novac je bio povezan s kriješarenjem droge. Sumnju carinika pobudilo je to što je vozač bio srpske nacionalnosti, a koristio se portugalskom putovnicom i vozio automobil talijanskih registarskih oznaka u vlasništvu treće osobe. Zakon u članku 55. propisuje ograničenja u poslovanju gotovinom te se tako definira da pravna ili fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost u Republici Hrvatskoj (osim priređivača igara na sreću) ne smije primiti naplatu ili obaviti plaćanje u gotovini u vrijednosti od 75.000 kuna i većoj, što vrijedi i u slučaju ako se naplata ili plaćanje obavlja u više međusobno očito povezanih gotovinskih transakcija. Zakon također propisuje obveze provedbe dubinske analize stranaka u slučaju prijenosa novca u vrijednosti većoj od tisuću eura.

Poseban su izazov u sprječavanju pranja novca nove tehnologije i industrije kao što su, primjerice, kriptovalute i moderne financijske usluge, ali i online prijevare čije žrtve često i nehotice postaju karika u lancu pranja novca. Jedan od raširenih primjera jest ‘money muling’, odnosno ‘mule za novac’, što označava osobe koje prebacivanjem prljavog novca s računa na račun pridonose da mu se zametne trag. Podrijetlo tog novca vrlo je često povezano s elektroničkim kriminalom kao što su phishing, online dražbovine prijevare, kompromitiranje poslovne elektroničke pošte i online booking prijevare, ali i sa zloupotrebom droge i trgovinom ljudima. Koliko je taj način pranja novca postao raširen, pokazuju i rezultati koordinirane akcije ‘European Money Mule Action’ (EMMA3), provedene u sklopu Tjedna globalne borbe protiv zloupotrebe ‘mula za novac’ od 20. do 24. studenoga 2017. Uz još 25 zemalja u njoj je sudjelovala i Hrvatska, a obuhvatila je i 257 banaka i privatnih organizacija. U akciji je otkriveno 766 ‘mula za novac’ i 59 organizacija uključenih u lanac prijenosa novca s ukupnim gubicima od gotovo 31 milijun eura. Edukacija javnosti jedan je od glavnih načina borbe protiv te vrste kriminala i zaštite naivnih pojedinaca od kriminalaca i počinjenja kaznenih djela. Borba protiv financijskog kriminala borba je protiv pranja novca i financiranja terorizma, ali i protiv online zločina (phishinga, provala u elektroničku poštu kompanija, zahtjeva za otkupninu), mita i korupcije. Uvođenje sveobuhvatnih sustava otkrivanja i pristup utemeljen na rizicima ostaju važni koraci u zaštiti nacionalne i svjetske ekonomije te suzbijanju kriminalnog djelovanja.