Home / Biznis i politika / DO 10. SRPNJA NIŠTA NAS NE SMije IZNENADITI OKO AGROKORA

DO 10. SRPNJA NIŠTA NAS NE SMije IZNENADITI OKO AGROKORA

U iduća dva mjeseca pregovarači neće birati sredstva za ostvarenje svojih ciljeva. Pregovori klize prema ‘cajnotu’ da bi vjerovnici bili dovedeni pred gotov čin. No to je rizik jer bi zbog Agrokorova stečaja Vlada mogla pasti. Preokreti su mogući do zadnjeg časa.

Izvanredni povjerenik za Agrokor Fabris Peruško, bez obzira na još hrpu neizvjesnosti i neriješenih pitanja koja zanimaju vjerovnike, u javnosti izgleda vrlo samouvjereno, tvrdeći da će do 10. srpnja sklopiti nagodbu. Isti cilj ima i vlada Andreja Plenkovića. U posljednjih više od godinu dana, otkad je donesen ‘lex Agrokor’ – koji je odlukom Ustavnog suda dobio pečat ustanovnosti – svjedočili smo raznim dramama i predstavama i sad smo u završnici koja će pokazati koji igrači će upotrijebiti koje pregovaračke taktike u javnosti i ‘ispod stola’ kako bi u kulminirajućoj fazi procesa izvukli maksimum. Prema mišljenju Goranka Fižulića, koji je upućen u događaje u Agrokoru, Vlada i izvanredna uprava namjerno skrivaju konkretno brojke i formule kako bi cijeli proces došao u ‘cajnot’ i na kraju se vjerovnike dovelo pred gotov čin: stečaj ili nagodba.

Ta taktika nije nova, kaže stručnjak za pregovore Toni Babić jer je vrijeme jedna od poluga pregovarača, odnosno, tko ima više vremena, ima i veću pregovaračku moć. U ovom slučaju vjerovnicima ističe vrijeme, ali to ne znači da Perušku i Vladi odgovara ovako kratak rok jer bi politika mogla trpjeti velike posljedice (spominje se čak i pad Vlade). Ako je Fižulić u pravu, onda su Peruško i Vlada zaigrali rizičnu igru, a Babić napominje da onaj tko je spreman na rizik, ima također veću pregovaračku moć.

No mogli bi se opeći nastave li metodom tzv. gric-kanja, odnosno, kako kaže Babić, svako malo dodatnih zahtjeva. Tako se opekao upravo Ivica Todorić prije desetak godina kada je namjeravao preuzeti turski trgovački lanac Migros i stvar je, prema informacijama bliskima izvoru, bila već riješena. Međutim, savjetnici su noć prije tražili da se u ugovor uvrsti još jedna stavka i sljedeći dan turski lanac prodan je kompaniji Moonlight Capital za 1,6 milijardi dolara. Neki tvrde da je dogovor propao radi pohlepnosti konzultanata, a neki da je jednostavno bio loš tajming. Povijest je pokazala još takvih preokreta preko noći.

U svakom slučaju, u vezi s Agrokorom još ništa nije izvjesno i možemo se pripremiti na razne preokrete i poteze pojedinih igrača procesa. A ima ih nekoliko tisuća, u nekoliko suprotstavljenih skupina.

Već 13 mjeseci plešemo na rubu zakonitosti i ako se taj ples nastavi svi scenariji su mogući. Ništa se još ne zna, cijeli proces može završiti i promjenom ‘lex Agrokor’. Netko se naplatio, netko nije i naravno da takva neravnopravnost izaziva niz repova koji su za politiku neprihvatljivi. Lako se može dogoditi da ćemo najesen u medijima čitati naslove kako su pojedini vjerovnici sudsku pravdu za svoje tražbine potražili u Strasbourgu ili Washingtonu. Vlada ne želi odgovarati za to što se miješala u privatne dugove i dopušta određenoj skupini pojedinaca da rade u svoju korist – komentira Fižulić.

Da je politika željela legalan proces, smatra on, takva se ne bi prihvaćala bez stalnog vjerovničkog vijeća. Privremeno vijeće je proizvod izvanredne uprave, u kojem su, od pet članova, četiri u sukobu interesa. Dva su isplaćena u roll-up kreditu (Zaba i fond Knighthead), kao i Kraš s Maricom Vidaković, koja zastupa dobavljače, te mali dobavljači. A Sberbank je u konfliktu sa svima – zaključuje Fižulić.

Ipak, predstavnik malih dobavljača Mato Brlošić upozorava da je oko tisuću malih koji su robu plasirali u Konzum preko otkupljavača (a ne izravno) ostalo neisplaćeno, a ukupna je vrijednost tog duga 24 milijuna kuna. Iskusni konzultanti koji su bili na poslovnim pregovorima govore da se u zadnji čas igrači ne smiju poslužiti raznim metodama poput prisluškivanja ili hakiranja dokumenata, što je dodatna poluga moći u pregovorima.

Najčešći pak oblik manipulacije u pregovorima je da držite jedno stajalište tijekom procesa, koje u zadnji čas promijenite kako biste izazvali efekt iznenađenja i drugu stranu uhvatili nepripremljenu. Ili u zadnji čas izvučete neki dokument koji nije trebao biti u vašim rukama. Fakture Ante Ramljaka za Texo Management nisu proizašle iz Agrokora računovodstva već ih je netko presreo. A rezultat je bila promjena pregovora i vraćanje Rusa u igru – priča anonimni konzultant. Nije rijetko, dodaje, da se netko radi predstave služi emotivnim istupima: diže se od stola, viče, trga papire, a dan ranije je recimo s nekim već postigao dogovor.

I Marica Vidaković je poderala papire o nagodbi u dogovoru s Ramljakom. Sve je to bila predstava za javnost – tvrdi naš sugovornik. Babić kaže da su to sve uobičajene metode, poput ‘dižanja od stola’ (Vidaković), skupljanja informacija (hakiranje) ili nepredvidivosti (iznenadenje na kraju). Tko god se na praktičnoj i teoretskoj razini bavi Agrokorom, konzultant kaže da je nemoguće da se takav proces vodi transparentno jer postoji previše različitih interesa, a neki se služe medijima.

Najglasniji je trenutačno Ivan Artuković, predsjednik Uprave Francka, jer smatra da je Franck nezasluženo isključen iz procesa pregovora. Naravno, nije sretan što poslovanje Francka uvelike ovisi o povratu oko 800 milijuna kuna duga, većinom u mjenicama, pa sada nastoji putem Tommyja reprogramirati dug kod banaka, a Atlantic Grupa i Kraš navodno su se dobrim dijelom naplatili. Stručnjak za pregovore Romeo Jerčić vjeruje da je nedavna presuda Visokog trgovačkog suda o poništenju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu o formiranju pet skupina stalnog vjerovničkog vijeća ‘pozicioniranje Francka, Adrisa, Agrama i drugih kao jedan od važnih faktora pregovaranja’. Adris je kreditirao Agrokor s oko milijardu kuna i iako javno nijdje nije jasno iznio svoj cilj, za sada se u procesu pojavljuje samozatajno osporavajući tuđe tražbine. Za pretpostaviti je da želi što veći udio u vlasništvu, kao uostalom i svi drugi, jedino je pitanje hoće li to biti javno posao, jer što ako dijone koje je stekao kao zalog postanu nevrijedne.

Poput Francka, i Agram je imao zalog u udjelima Roto dinamica. I kao što je to imao Agram, ali je uspješno svoj repo kredit (u kojem su instrumenti osiguranja dionice i/ili obveznice) pretvorio u većinsko vlasništvo nad Agrolagunom i manjim dijelom u Belju, Vupiku i Zvijezdi prije ‘lex Agrokor’. Bivši izvanredni povjerenik Ante Ramljak pokazao je bahatost prema vlasniku Agrama Dubravku Grgiću i čelnom čovjeku Adrisa Anti Vlahoviću vjerujući da je u boljoj poziciji, ali kako kaže Babić, riječ je o tzv. distributivnoj metodi u kojoj je Ramljak nastojao nametnuti svoj ritam.

Slično su se ponašali i predstavnici Orco Property Groupa kada su prije nekoliko godina pregovarali s predstavnicima hrvatske vlade u vezi sa statusom Sunčanog Hvara. Vjerovali su, priča jedan od pregovarača Mladen Pejnović, da će se Vlada povući pod prijetnjom isplate odštete od 40 milijuna eura, ali hrvatski su pregovarači zauzeli čvrsto stajalište upozoravajući da su spremni i na stečaj Sunčanog Hvara, što je Luksemburžanima bilo dovoljno da povuku ručnu. Tako ni Ramljak nije uspio slomiti Vlahovića i Grgića. Treba znati što je bitno drugoj strani, ali i vidjeti širu sliku – napominje Babić.

Primjer za takvo što ima opet Pejnović kada je uz bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka pregovarao s Mađarima o izmjeni dioničkog ugovora u Ini. Brzo su shvatili da na Mađare nemaju primjedbe koje bi im omogućile da grubo izađu iz sporazuma.

Dionice nisu bile sporne, plaćene su. Problemi su bili u vezi s tumačenjem ugovornih odredbi, što je teže nego kad imate argumente. Mađari su se usredotočili na svoje ciljeve, da Inu učine profitabilnom, s obzirom na to da je ranije bila gubitaš. Ina je nas pak interesirala kao kotač razvoja i pogriješili smo što smo to očekivali i od Mađara – govori Pejnović.

Očito je bio problem to što su dionički ugovor obje strane dijelom shvaćale na svoj način, ali ti su pregovori inače, najvjerojatnije kao dio taktike, bili opterećeni obostranim tužbama na arbitražnim sudovima te potjernicom za Zsoltom Hernádijem zbog navodnog podmićivanja bivšeg premijera Ive Sanadera.

Brzo smo shvatili da oni u tim pregovorima kupuju vrijeme čekajući odlazak Milanovićeve vlade. Postojale su indicije o tajnom dogovoru s Karamarkom i ako je to točno, onda nisu imali sreće jer je buduća Oreškovićeva vlada brzo pala, a s njom i Karamarko – objašnjava Pejnović.

Poput Vrdoljaka i Pejnovića, i Peruško je, svjestan svoje pozicije, za razliku od Ramljaka, a prema pisaju Nacionala, na odvojene razgovore pozvao Vlahovića i Grgića. Pitanje je pak je li zvao i Artukovića. Savjetnici smatraju da najglasniji akteri u medijima zapravo nisu relevantni za postizanje nagodbe. Ključno je ono što veliki financijski vjerovnici dogovaraju između sebe, jedan na jedan, a to nitko tko nije za tim stolom ne zna. No stručnjaci iz iskustva govore da je ‘termsheet’ (u ovom slučaju Načelnopraznog elementima nagodbe) jedno, a konačni sporazum vrlo često sasvim drukčija stvar.

Na to upozorava i odvjetnik Mićo Ljubenko, koji kaže da se još ne zna sastav stalnog vjerovničkog vijeća koje bi Trgovački sud na kraju mogao imenovati od članova privremenog vjerovničkog vijeća, ali je pitanje i kako će se glasati. Kako je rečeno, tu postoje sukobi interesa, pa treba sačekati kako će glasati vijeće (preglasavanjem) te sami vjerovnici, a kako skupština (natpolovičnom većinom po grupama ili dvotrećinskom većinom svih tražbina). Brlošić kao član privremenog vijeća kaže da će poduprijeti Maricu Vidaković, ali i da će se na kraju naplatiti veliki, a malima što ostane. Istog je mišljenja i Romeo Jerčić. Što god u tekstu nagodbe na kraju pisalo, svi iskusni pregovarači slažu se da je jedini izlaz prodaja udjela Agrokor a portfelja pojedinačnih kompanija u roku od dvije do četiri godine, a neki ne isključuju mogućnost da veliki igrači već sada razgovaraju i pregovaraju o izlaznoj strategiji.

Neki pak pregovarački taktičari tvrde da se u cijelom ovom procesu dosta toga dogodilo pukom slučajnošću i da malo tko ima neku pametnu strategiju jer je nemoguće predvidjeti postupke toliko sudionika procesa i rezultate pregovora pojedinih igrača s nekog ručka. S obzirom na sve dosadašnje preokrete, do 10. srpnja ništa nas ne može iznenaditi. Neki će se oblik nagodbe sklopliti, možda ne nužno pod ‘lex Agrokor’, možda i u stečajnom postupku, s ‘pravim’ vijećem vjerovnika. A možda i pod ‘lex Agrokor’, ali ne 10. srpnja. Sabor zasjeda do 15. srpnja pa politika stvari još drži u svojim rukama.