Petrokemija MOL JOŠ U IGRI JER MAĐARSKA TREBA GNOJIVO IZ KUTINE

Moćni Molov igrač Sándor Csányi u svom portfelju ima i Kite, tvrtku koja trguje dobrima namijenjenima poljoprivrednoj proizvodnji. Kiteu bi dobro došlo ojačati ponudu lakšim pristupom mineralnim gnojivima Kan i Urea koje Petrokemija već izvozi u Mađarsku jer tamošnji proizvođač gnojiva nema kapacitete za proizvodnju tih vrsta mineralnih tvari.

Naravno da je dobavljačima plina interes da Petrokemija minimalno održi postojeću razinu proizvodnje, odnosno da je još i poveća, jer proizvodnja u Petrokemiji znači potrošnju plina. S druge strane, zainteresirani potencijalni partneri koji se bave istom djelatnošću mogu imati drugačiji interes jer stjecanjem vlasništva u Petrokemiji ponajprije stječu tržište i postoji rizik bi li doista ispunili sve obveze koje preuzmu dokapitalizacijom. Za ulazak u Petrokemiju zainteresirani su austrijski Borealis te skupina okupljena oko Petrokemijinih dobavljača plina, odnosno Ina, PPD i Janaf te eventualno mirovinski fondovi i HEP.

Osim dokapitalizacijskih ciljeva, Borealis se u svojoj ponudi, kako tvrdi naš izvor, obvezao na dokapitalizaciju od 140 milijuna kuna te na ulaganje od milijardu kuna u Petrokemiju tijekom idućih deset godina. I dok potonja obveza zvuči odlično, rizik je i da kad se dokapitalizacija jednom prihvati, takve najave ostanu samo prazna obećanja, jer Borealis samim stjecanjem Petrokemije postiže najvažniji cilj – ulazak na tržište.

Ponuda dobavljača plina nije toliko primamljiva, ali osigurava rješavanje Petrokemijinih neplaćenih obveza za plin, kao i sigurnost buduće dobave plina koji se u proizvodnji upotrebljava kao sirovina. Ideja je da se dokapitalizacijom od 400 do 450 milijuna kuna, u kojima bi što se tiče dobavljača dio duga za plin bio pretvoren u vlasnički kapital, stekne 75 posto vlasništva te da se udjeli državnih tvrtki koje bi sudjelovale rastope u privatnom kapitalu i tako izbjegnu prigovori da država opet prikriveno podupire Petrokemiju. Ina i PPD uložili bi po 150 milijuna kuna, HEP i Janaf po 50 milijuna, a ostatak trebali bi osigurati mirovinski fondovi.

No svi traže ‘clean start’, odnosno rješavanje određenih otvorenih pitanja, među kojima su najveći državne potpore i krediti za koje jamči država, u visini od 250 i 350 milijuna kuna, jer konkurentska prijava europskim tijelima može te stotine milijuna kuna u jednom trenutku učiniti naplativima i tako upropaštiti dokapitalizaciju, a Petrokemiju gurnuti na koljena. Prema informacijama Liderova izvora, država pregovara s nadležnim europskim tijelima kako bi se osiguralo da eventualna dokapitalizacija ne bude katalizator propasti kutinskog diva.

Ponuda dobavljača plina opterećena je i dodatnim problemom – Ina još nije donijela stratešku odluku hoće li uopće ući u takav aranžman. Inin NO tek treba odlučiti o tome, vodeći računa o cjelokupnom interesu kompanije, kao i Ininih suvlasnika. Ne treba posebno podsjećati da država, osim što se želi riješiti 75 posto udjela u Petrokemiji, namjerava od Mola otkupiti udjel u Ini. Stoga je lako zaključiti da je riječ o vezanoj trgovini te da dokapitalizacija Petrokemije ovisi i o pregovorima o Molovom udjelu u Ini.

Liderovi izvori tvrde da bi Inino sudjelovanje u dokapitalizaciji Petrokemije moglo ovisiti i o stajalištu potpredsjednika Uprave Mola te predsjednika Uprave Molova dioničara OTP grupe Sándora Csányija. Naime, Csányi u svom portfelju ima i tvrtku Kite, kompaniju s godišnjim prihodom blizu milijarde eura koja trguje dobrima namijenjenima poljoprivrednoj proizvodnji. Kiteu bi dobro došlo ojačati ponudu lakšim pristupom mineralnim gnojivima Kan i Urea, koje Petrokemija već izvozi u Mađarsku. U Mađarskoj već djeluje proizvođač gnojiva Bige, ali nema kapacitete za proizvodnju tih vrsta mineralnih tvari. Moguća sinergija Csányijeve Kitea s Petrokemijom sigurno bi koristila objema tvrtkama, ali riječ je tek o dodatnom, ali ne i presudnom argumentu zbog kojeg bi mađarska strana pristala dati zeleno svjetlo za Ininu dokapitalizaciju.

U intervju kojim je početkom godine dao Lideru, Csányi je naglasio da Mol za Inu želi dobiti koliko je uložio u nju, a to je dvije milijarde eura. Je li riječ o početnoj ili fiksnoj cijeni? To znaju samo strane u pregovorima, ali mađarska strana očito je čvrst pregovarač kad Petrokemiju vezuje uz Inu.

Od osoba bliskih Markovom trgu mogu se čuti i informacije da ima i drugih skrivenih tema na stolu, poput kaznenog procesa protiv Zsolta Hernádija, predsjednika Uprave Mola, koji je pred hrvatskim pravosuđem optužen za davanje mita bivšem premijeru Ivi Sanaderu, u cilju kupnje upravljačkih prava u Ini. Zbog tog procesa, podsjećamo, Hernády je dospio na Interpolovu tjeralicu, a poželjan ishod sigurno bi bio povoljno rješenje njegovih kaznenopravnih problema. U svakom slučaju, vezana trgovina izaziva zavrzlanu koja nepotrebno odugovlači proces Petrokemijine dokapitalizacije.

Pregovarači koje Ina šalje na sastanke o Petrokemiji zasad ne pokazuju posebnu volju da ubrzaju proces, ali naši sugovornici tvrde da su profesionalni i da konstruktivno sudjeluju u pokušaju rješavanja njezinih otvorenih problema. Sad sve ovisi o tome hoće li država riješiti otvorena pitanja potpora i jamstava te hoće li Mađari potpuno vratiti Inu u igru. U takvom aranžmanu Petrokemija bi Ina bila zanimljiva, bez obzira vrati li se Ina u ruke Republike Hrvatske ili ostane u Molovu vlasništvu.