Postavljanje ciljeva

Javni sektor može i mora biti učinkovitiji i konkurentniji. Da je to moguće unatoč mnogim manjkavostima i problemima, pokazuju uspješni primjeri. Poručeno je to s konferencijom ‘Državno, a efikasno – kakva poduzeća trebamo?’ koja je u organizaciji Lidera i Centra za istraživanje i razvoj upravljanja održana u zagrebačkom hotelu Westin.

Poslovno neučinkovit javni sektor, koji muku muči s manjkom produktivnosti i s više ili manje uspjeha nastoji pomiriti društveni interes i maksimizaciju profita, može i mora biti učinkovitiji i konkurentniji, no ima i uspješnih primjera koji pokazuju da i državno može biti efikasno. Te su teze dominirale konferencijom ‘Državno, a efikasno – kakva poduzeća trebamo?’ koja je u organizaciji Lidera i Centra za istraživanje i razvoj upravljanja (CIRU) 8. svibnja održana u zagrebačkom hotelu Westin. Otvorio ju je glavni urednik Lidera Miodrag Šajatović.

– Kad se zbroje prihodi poduzeća naših panelista, dobijemo iznos od oko dvije milijarde eura. Sigurno nije svejedno kako se upravlja tim kapitalom. Ovu konferenciju organiziramo iz inata. Iznosimo tezu da državno može biti efikasno, što među dijelom naše publike možda i nije popularno – rekao je Šajatović otvorivši konferenciju kojom se upozorilo na slabosti upravljačke prakse u javnim poduzećima i njihove posljedice na poslovanje te nastojalo osnažiti potencijale djelotvornosti javnog sektora.

Prema dosadašnjim iskustvima, zdrava konkurencija između državnog i privatnog uza sve je probleme donijela tehnološki napredak i potaknula inovativnost u oba sektora. Nešto mora ostati u državnom vlasništvu, primjerice javna dobra. Naravno da ima nedostataka u državnim poduzećima, ali ima ih i u privatnim, posebno kad je riječ o zadovoljavanju društvenih interesa.

O europskom iskustvu učinkovite uloge države u vlasništvu poduzeća, potrebnom balansu između različitih oblika vlasništva, rizicima privatizacijskog procesa i hibridnim organizacijskim oblicima u uvodu je govorio Darko Tipurić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, upitavši se je li moguć odmak od prevladavajuće neoliberalne paradigme.

– To je ideologija slobodnih tržišta koja nas vodi u brzu privatizaciju koja od nas traži da odstupimo od bilo čega drugoga. To je ideologija moćna poput religije koja kod mnogih izaziva takozvanu voljnu odgodu nevjerovanja i postavlja se kao jedina neporeciva istina. Negativni učinci neoliberalne ideologije na globalnoj razini zastrašujući su rast nejednakosti i određenje naravi čovječanstva kao skupine bezobzirnih i pohlepnih pojedinaca u svakom smislu – rekao je Tipurić, zaključivši da državno može biti efikasno, uz uvodno pitanje može li tako biti u Hrvatskoj.

O zaprekama i izazovima u upravljanju državnim imovinom na konferenciji je govorio ministar državne imovine Goran Marić koji je tom prigodom opovrgnuo najave da će njegovo ministarstvo postati dijelom budućega velikog ministarstva i rekao da će se uskoro početi rješavati imovinsko-pravni odnosi, odnosno iseljavati bespravno useljeni u državne stanove i poslovne prostore.

– Morate biti jako drski da se uselite u državni stan ili državni poslovni prostor, da se ponašate kao da je to vaše i govorite: ‘Jesam li se borio za to da me država izbacuje?’ To je golem problem. Pripremamo veliku akciju usmjerenu prema Državnom odvjetništvu, poslat ćemo na tisuće zahtjeva za iseljenje. Mnogo je toga u dvadesetak godina otuđeno – najavio je Marić i pohvalio se da se u godinu dana rada njegova ministarstva nominalna vrijednost portfelja dionica poduzeća u vlasništvu i suvlasništvu države smanjila za milijardu kuna i da sada iznosi 5,3 milijarde kuna.

Spomenuo je i mnoge nedorečenosti i nelogičnosti u upravljanju državnom imovinom, poput one kako je nedavno spoznao da je hotel u središtu Pule u vlasništvu države premda nije evidentiran u Registru državne imovine. Zdušno je ministar branio tezu da učinkovitost poduzeća ne ovisi o vlasništvu, nego o tome kako se njime upravlja, i upozorio na zapreke i izazove kao što su neprocijenjena imovina u postupku pretvorbe i privatizacije, državne nekretnine koje nisu unesene u temeljni kapital poduzeća, nego prodane, dugotrajni i komplikirani postupci prodaje dionica, neuskladjenost zemljišnih knjiga i katastra, neuskladjenost prostornih planova na različitim razinama.

Zaključio je ministar Marić i da poduzeća u državnom vlasništvu i suvlasništvu posljednjih godina uglavnom posluju u plusu, ali i da postoji golem prostor za povećanje prihoda i njihove učinkovitosti. Da je ključni upravljački problem državnih poduzeća pomiriti društveni interes i maksimizirati dobit, ustvrdio je Davor Labaš, docent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, odgovorivši na pitanje što bi trebalo napraviti da bi državna poduzeća bila efikasnija.

– Država treba imati aktivnu vlasničku ulogu i u korporativnom upravljanju, treba provoditi ‘benchmarking’ uspješnosti, poticati razvoj, uvoditi tehnološke inovacije i mjere za inovativnost, orijentirati se na praćenje okoline i rizika te transparentnost poslovanja i integrirano izvješćivanje – iznio je Labaš, rekavši i da je nužno jasno definirati ciljeve državnih poduzeća i imati kvalitetan sustav upravljanja koji omogućuje ostvarenje ciljeva, odnosno učinkovito odlučivanje na strateškoj i operativnoj razini.

– Modernizacijom i restrukturiranjem državnih poduzeća te strateškim menadžmentom i reformama na razini države poduzeća u državnom vlasništvu mogu biti pokretač ekonomskog razvoja i održivosti – izjavio je Labaš i zaključio da nije pravo pitanje treba li imati ili ne državna poduzeća, nego kako njima upravljati.

Ključni pokazatelji uspješnosti (KPI) državnih poduzeća bili su tema prvog panela na kojem su iskustva podijelili njihovi čelni ljudi. Član Uprave HEP-a Marko Ćosić rekao je da je glavni cilj njegove tvrtke povećanje njezine vrijednosti, a na komentar Liderova glavnog urednika Miodraga Šajatovića, moderatora panela, da utrka za maksimizacijom profita povećanjem cijena električne energije šteti izvoznicima u poslovanju istaknuo je da HEP mora biti efikasan zbog konkurencije na tržištu i da izvoznici ne mogu graditi konkurentnost na nižoj cijeni električne energije.

Glavni cilj Hrvatskih šuma, rekao je predsjednik Uprave Krunoslav Jakupčić, jest povećanje vrijednosti šuma, a profit je popratni učinak, i ustvrdio da su kriteriji uspješnosti njegove tvrtke jasno mjerljivi. Narodne novine pak, naglasio je predsjednik Uprave Zlatko Hodak, ciljaju na povećanje svoje vrijednosti i stalan održivi razvoj. Priznao je da im vlasnik nije postavio ciljeve i ključne pokazatelje uspješnosti te da bi njihovo određivanje bilo dobro rješenje.

Otvoreno je ostalo pitanje moderatora Darka Tipurića, profesora sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, ima li država uopće mehanizme za mjerenje uspješnosti i ključnih pokazatelja poduzeća u svojem vlasništvu. Zvonimir Samodol, predsjednik Uprave Hrvatskoga kreditnog osiguranja, ustvrdio je da im maksimiziranje profita nije isključiv cilj, ali da su ambiciozno postavili željenu stopu rasta, a Josip Škorić, predsjednik Uprave Hrvatskih cesta, zaključio da u njegovu državnom poduzeću najviše razmišljaju o izgradnji efikasne organizacije tvrtke i da im je temeljni pokazatelj uspješnosti podizanje razine sigurnosti i neometani promet na cestama.

Državna poduzeća trebala bi nudit stabilnost, privatna se mogu usredotočiti na maksimiranje profita, ustvrdio je pak u svojem predavanju Vinko Belak, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.

– Zašto se državna poduzeća ne bi ubacila u prostor u kojemu dominiraju privatna? Prema dosadašnjim iskustvima, zdrava konkurencija između državnog i privatnog uza sve je probleme donijela tehnološki napredak i potaknula inovativnost u oba sektora. Nešto mora ostati u državnom vlasništvu, primjerice javna dobra. Naravno da ima nedostataka u državnim poduzećima, ali ima ih i u privatima, posebno kad je riječ o zadovoljavanju društvenih interesa – rekao je Belak i ustvrdio da državne tvrtke mogu biti učinkovitije uvođenjem efikasnijeg modela upravljanja i postavljanjem pravih ljudi na pravo mjesto, ali da je taj proces u Hrvatskoj ostao samo na riječima.

Rekao je i kako stalno slušamo izjave da država nije dobra gospodarica i da sve treba privatizirati te zaključio da je uz jak privatni sektor Hrvatskoj potreban i jak državni. O prednostima i nedostacima državnog i privatnog vlasništva govorio je Tomislav Vuić, predsjednik uprave HPB-a.

– Statistički su privatna poduzeća efikasnija, i to nije slučajno. Privatni vlasnik više je usmjeren na stvaranje dobiti, a država više na društvenu korist. Uzroci prosječne neefikasnosti u državnim tvrtkama različiti su primarni interes vlasnika, slabije nagrađivanje zaposlenika te kompliciranost političkog odlučivanja – zaključio je Vuić i naglasio da je jedan od problema i diskontinuitet zbog česte prakse da se pri gotovo svakoj smjene vlasti smjenjuju i uprave i nadzorni odbori tvrtki u državnom vlasništvu.

Koliko su državna poduzeća inovativna, kako potaknuti inovacijske procese i podignuti razinu djelotvornosti, pitanja su na koja su se tražili odgovori na drugom panelu. Vlado Bagarić, direktor Hrvatske kontrole zračne plovidbe, iznio je podatak da je ta državna tvrtka prva u svijetu razvila sustave za upravljanje kontrolom leta i zračnim prostorom te ih već nudi na svjetskom tržištu, gdje su mnogi zainteresirani za njih.

Saša Bilić, predsjednik Uprave tvrtke Apis IT, odgovorio je na pitanje o utjecaju državnog vlasništva na zapošljavanje stručnoga kadra rekavši da su uspješni u dovođenju kvalitetnih ljudi jer imaju viziju i cilj te jer njihovi zaposlenici imaju priliku raditi na najkompleksnijim informatičkim sustavima u državi koji će promijeniti način funkcioniranja državne uprave.

Mario Musa, predsjednik Uprave Hrvatske lutrije, nadovezao se na to rekavši da je zbog deficita programskoga kadra postao velik izazov u javna poduzeća dovesti stručnjake, stimulirati ih i dati im veće plaće nego menadžmentu, a Dražen Čović, predsjednik Uprave Fine, zaključio je da je ta državna tvrtka preživjela zato što se prilagodila tržišnim i tehnološkim zahtjevima te da je digitalizacija jedan od ključnih državnih pomagača.

Konferencija je završila radionicama o digitalnoj transformaciji državnih poduzeća putem otvorenih DSP platformi, koju je organizirala tvrtka Infodom, i onom Sunčane Roksandić Vidlička, profesorice sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, o granici dopuštenog poslovanja i kaznenoj odgovornosti članova nadzornih odbora i uprave trgovačkog društva u pretežno državnom vlasništvu.