Hrvatski biznis sve je pošteniji. Taj se zaključak nameće nakon prvog čitanja statističkih podataka o prijavljenim, optuženim i osuđenim pravnim osobama. Istini za volju, broj se kaznenih prijava ne smanjuje, lani su ih bile 883, a rekordne 2016. čak 1028. Ostaje dvojba – je li policija donedavno bila prerevna ili je državno odvjetništvo sa svim uskočkim izvedenicama sve manje efikasno. Tek, optužnicama je 2013. završilo čak 52 posto kaznenih prijava, a taj je postotak lani pao ispod mizernih 14 posto.
Sličan trend odnosi se na presude. Sudovi su tvrtke lani proglasaivali krivima tek u svakoj četvrtoj optužnici (26 posto), a u 2014. proglasašeno je odgovornima 39 posto tvrtki. Kad se sve to zbroji, osuđujućim presudama prije pet godina završavalo je 18 posto prijava, a ta je pravosudna ‘efikasnost’ lani pala na 3,5 posto osuda?! Sve to događalo se u pet godina hrvatskog članstva u Europskoj uniji.
No bilo bi presmiono tvrditi da je usvojena ‘pravna stečevine EU’ uvela toliko reda u biznis, kao i da je EU upristojio domaći biznismene. Akcije protiv pravnih subjekata ipak su više utemeljene na unutarnjopolitičkim odnosima, što pokazuje povratak u cijelo prošlo desetljeće. Za vrijeme Jadranke Kosor, a nakon Sanaderove ere, izvlačeni su kosturi iz ormara, zavladala je predrasuda da su svi poduzetnici lopovi, što je 2011. rezultiralo rekordnim brojem kaznenih prijava – 1508.