Zamke domaće potrošnje

Poskupljenje nafte najviše će utjecati na djelatnost prijevoza, a očekivani rast kamatnih stopa najviše bi pogodio građevinarstvo. Snažnije usporavanje potražnje na razini EU istodobno bi utjecalo na mnoge sektore, ali može se pretpostaviti da bi više pogodilo turistički sektor.

N e mislim da je to nešto jako neobično, vjerojatno je neka velika narudžba ili neki posao koji je postojao u ovo doba prošle godine stvorio tu razliku, nedavno je lako otpuhao sve brige o eventualnom usporavanju gospodarskog rasta premijer Andrej Plenković. Hrvatska je, naime, zabilježila četiri pada industrijske proizvodnje u proteklim pet mjeseci, pri čemu je onaj od 1,7 posto u ožujku bio potpuno neočekivan, pa rastuća nelagoda analitičara ne čudi, posebice uzimajući u obzir cijeli niz nepovoljnih faktora u neposrednom i globalnom okružju. Osim, jasno, kod hrvatskog premijera, koji je savršeno miran. Prije svega poučeni još uvijek svježim iskustvima financijskoga kraha, ali i uistinu bogatom poviješću usporavanja tržišnih ekonomija, sve se više ekonomskih stručnjaka pita slijedi li možda uskoro negativan ciklus europskoj, time i visoko ovisnoj hrvatskoj ekonomiji. Ako niste Australija ili Poljska, koje oko četvrt stoljeća ne bilježe recesiju, vjerojatno se trebate toplo odjenući čim zapuše iole hladniji vjetar, pogotovo ako ste zemlja poput Hrvatske, čija ekonomija pleše kako drugi sviraju.

Iako kognitivna disonanca usmjerava razmišljanje prema optimizmu, jer nitko tko trči ne razmišlja o padu, događaji iz 2008. godine pokazuju da ekonomske nevere mogu doći i iz vedra neba. Točnije, onoga što se percipira kao vedro nebo. Htjeli ili ne htjeli, prijetnji nastavku pozitivnih trendova je podosta, što u širem, što u užem okolišu.

Cijena nafte počela je neugodno rasti, što su hrvatski građani već osjetili na benzinskim crpkama, gdje litra benzina opet prelazi ‘psihološku granicu’ od deset kuna. U Hrvatskoj gospodarskoj komori upravo to ističu kao jednu od najvećih mogućih prijetnji održavanju gospodarskog rasta. ‘Što se tiče ove godine i procijenjenog rasta, najveći izazov mogao bi biti rast cijena srove nafte, koje su trenutačno na priču 45 posto višoj razini nego prije godinu dana, a očekuje se i njihov daljnji rast. To povećanje, koje diktira cijene naftnih derivata, povećava troškove poslovanja, smanjuje raspoloživ iznos potrošnje na druga dobra i usluge te utječe na sklonost potrošnji, koja je iznimno važna za kretanje BDP-a’, stoji u odgovoru HGK, koji nudi i sljedeći problem za Hrvatsku. Prema Komori, domaći rast, dosad uglavnom pogonjen izvozom, idućih bi se godina trebao, opet, oslanjati na domaću potražnju (čitaj: uvoz) i investicije. To bi Hrvatsku vratilo unatrag u iznimno lošu poziciju, zbog koje je izbijanje zadnje krize dočekala potpuno nespremna. Investicije i potražnja plahe su zvijeri, koje prve pobjegnu kada izbije požar, kao što se nedavno moglo zorno vidjeti. Upravo iz tog razloga HGK upozorava poduzetnike da se orijentacijom na izvoz pripreme za eventualne probleme: ‘Glavni teret rasta ipak ostaje na poduzetnicima, koji moraju biti svjesni da je ukupna domaća potražnja u prošloj godini realno bila oko 11 posto niža nego zadnje prekrizne godine i da je za znatnije širenje poslovanja gotovo nužna orijentacija na inozemno tržište.’ Na državu ne treba, dakle, računati, ona iako neće znati što se događa dok se čamac opet ne prevrne u oluji.

Slijedeći problemčić natezanja su Amerike s Kinom i Europskom unijom, koja se sada možda čine dalekima, ali bi mogla postati vrlo bliska. Hrvatska potpuno ovisi o kretanjima u Europskoj uniji, a ona pak o protočnosti robe i usluga. Unija je ponajprije trgovinska sila s opipljivim suficitom razmjene i zato izrazito ovisi o slobodnoj trgovini, a trenutačno raspoloženje u Washingtonu ne obećava. Američki predsjednik oboružao se ‘ja-strebovima’ koji silom žele izmijeniti desetljeća trgovinskih pravila u korist Amerike, pri čemu se EU, barem zasad, u očima Donald Trumpa nalazi više-manje u istom taboru s Kinom. Pregovori i izvrstanje ruku traju, ali bi do kraja godine trebalo biti jasno kako će izgledati druga polovica Trumpova mandata u pogledu svjetske trgovine. Iz hrvatske perspektive, EU bi mogao biti pravo vrelo problema u skoroj budućnosti.

Osim njegove uloge u trgovinskim odnosima, EU će na situaciju kod kuće utjecati na najmanje još tri načina: politikom Europske središnje banke, svojim gospodarskim rastom i alokacijom europskih fondova u sljedećem proračunskom razdoblju od 2021. do 2027. Ideja kojom se loptaju u briselskim hodnicima i nekim uredima europskih metropolija je da se razina dostupnih sredstava veže s vladavinom prava, što bi za Hrvatsku, iz očitih razloga, moglo biti problematično i voditi prema smanjenim sredstvima. Drugo, odlazak Ujedinjenoga Kraljevstva i rupa koja će nastati u proračunu, zajedno s dubokim sukobom između europskih članica oko opsega sljedeće financijske perspektive, mogli bi voditi prema načelnom smanjenju proračuna, premda se to trenutačno čini manje izglednim.

Prvi prijedlog Komisije ide čak za većim proračunom od zadnjeg, ali to će proći sito i rešeto do konačnog iznosa. Kristijana Kotarskog s Fakulteta političkih znanosti to ne brine previše iz jednostavnog razloga što se i nakon ne koristimo onim što imamo na raspolaganju, pa stoga ‘podizanjem efikasnosti korištenja lako možemo kompenzirati nešto manji iznos sredstava alociranih u dotičnom razdoblju’. Veći problem mogla bi biti očekivana promjena na čelu ESB-a, gdje se očekuje da umjesto Marija Draghija, monetarne ‘golubice’, kormilo preuzme njemački ‘jastreb’ Jens Weidmann, koji se često sudarao s aktualnim šefom. ‘Što se tiče kamatnih stopa ESB-a, one će se postupno normalizirati, a na duže staze za očekivati je da će čelno mjesto ESB-a 2019. preuzeti Nijemac Weidmann, pa bih i u tome vidio mogućnost viših kamatnih stopa u usporedbi s aktualnim trenutkom’, smatra Kotarski. Više kamatne stope načelno nisu dobra vijest, premda u ‘ugodnim’ okolnostima ne bi trebale imati dugotrajnije negativan efekt. No s europskom ekonomijom nikad se ne zna, posebice kada se u koktel ubace drugi nepoželjni razvoji događaja, zato pogrešno plasirano povećanje kamata može imati vrlo nepovoljne učinke.

To dovodi do treće i možda trenutačno najopipljivije moguće prepreke nastavku pozitivnih gospodarskih trendova, neočekivano loših makroekonomskih pokazatelja eurozone u posljednjih nekoliko mjeseci. Kako procjenjuje londonski Markit, gospodarski rast eurozone stabilizirao se u travnju nakon uzleta početkom godine i idućih mjeseci mogao bi dodatno sporiti. Iznenadujući rezultati nagnali su ESB na rastezanje labave monetarne politike, što pokazuje da barem netko ozbiljno shvaća prijetnje rastu.

Od unutarnjih izazova, koji na kraju dana predstavljaju zapravo najveći i kontinuirani problem za Hrvatsku, konzultant Dragan Munjiza izdvaja učinkovitost pravosuda, deficit razmjene s inozemstvom i nepovoljnu starosnu i obrazovnu strukturu stanovništva, kao i ‘dileme u vezi s pravim stanjem stvari i efikasnim rješenjem izazova kod velikih poslodavaca kao što su Petrokemija, Ina, Agrokor, Uljanik i Brodosplit ili pokretanja projekata kao što je LNG’. Osim odavno poznatih i vječnih problema, kao noviji su se pojavili bizaran manjak radne snage u uvjetima još uvijek visoke nezaposlenosti od oko devet posto i ‘vraćanje’ nekih turističkih destinacija poput Turske u igru. Usprkos tome, u Komori procjenjuju da će utjecaj manjka radne snage biti ograničen u ovoj godini. S druge strane, ako gospodarstvo nastavi snažnije rasti, to će postajati sve teži uteg koji se očito ne može lako riješiti uvozom radne snage. Kako će pak biti raspoređen utjecaj različitih čimbenika na gospodarstvo ovisi od sektora do sektora. ‘Navedeni rast cijene nafte tako bi trebao najviše utjecati na djelatnost prijevoza, a očekivani rast kamatnih stopa uslijed zaoštravanja monetarne politike ESB-a trebao bi utjecati na djelatnosti koje najviše zavise od kreditne politike poput građevinarstva. Snažnije usporavanje potražnje na razini EU istodobno bi utjecalo na veliki broj sektora, ali može se pretpostaviti da bi znatnije pogodilo turistički sektor’, poručuju iz HGK. U rješavanju tih nadolazećih izazova država sasvim sigurno ima važnu ulogu, iako je dosadašnje iskustvo pokazalo da od nje ne treba ništa očekivati. Svejedno, nije z gorega ponoviti domaću zadaću. U Komori vjeruju da bi se ‘Hrvatska u cilju ostvarivanja predviđenog rasta, ali i njegova dinamiziranja, trebala najviše fokusirati na veće korištenje sredstvima fondova EU, odnosno poticati investicije financirane iz tog izvora, što bi imalo i kratkoročne i dugoročne pozitivne učinke na gospodarstvo’, ali ističu i reformu obrazovnog sustava u skladu s potrebama gospodarstva. Što se kratkoročnih mjera tiče, Hrvatska može povećati kvote za uvoz radne snage, sniziti trošarine na naftne derivate i posegnuti za dodatnim mjerama sufinanciranja investicijskih projekata.

Munjiza savjetuje oslanjanje na prokušana rješenja drugih uspješnih država poput Finske (obrazovanje), Slovenije (izvoz) te Irske i Rumunjske (porezna politika i privlačenje mladih stručnjaka u ICT industriju), a Kotarski općenito ukazuje na nužnost jasne reforme vizije i pravih reformskih poteza umjesto uljuljanosti u ekonomsku stabilnost koja sada prevladava. S porukom Komore poduzetnicima da se okrenu stranim tržištima slaže se i Munjiza, koji dodaje privlačenje talenata te traženje izvora financiranja izvan Hrvatske, premda napominje da je sustavno rješavanje prijetnji rastu zadatak države. Iz trenutačne perspektive tmurni oblaci čine se da leko, ali treba podsetiti da se prije deset godina nisu ni nazirali na obzoru. Rast se nastavlja, iako nešto sporijim tempom, što potvrđuju i nedavne prognoze Europske komisije, koja je Hrvatskoj predvidjela 2,8 posto rasta za ovu godinu i tek nešto manji za sljedeću. Ipak, ‘viši stupanj urgentnosti ne implicira stanje trajne panike, tjeskobe ili straha, on znači stanje u kojem je samozadovoljstvo praktički od sutno’, savjetuje legendarni profesor i konzultant John Kotter. Drugim riječima, stanje suprotno onom hrvatskog premijera.