Specifična struka

Odvjetnik koji neopravdano ne radi dulje od šest mjeseci zakonski će izgubiti svoj status. U HOK-u to smatraju opravdanim. Ali što ako je odvjetnik sve svoje predmete zaključio, odnosno klijente prosljedio kolegama? Zašto se ne bi mogao vratiti odvjetničkoj praksi i uzimati nove klijente?

Prema općoj definiciji, poslovni je nastan pravo da u nekoj državi članici (primjerice EU) pojedinac ili pravna osoba iz druge države članice obavlja svoje ekonomske aktivnosti na neodređeno, u pravilu dulje, vrijeme. To je uza slobodu kretanja robe, ljudi i kapitala četvrti tržišna sloboda koja bi trebala biti neupitna.

Moj sugovornik smatra da odvjetnik samostalno odlučuje hoće li, koliko i kada obavljati djelatnost. Nadležno tijelo ne smije poduzetniku oduzeti pravo na obavljanje djelatnosti ako on ne obavlja svoju djelatnost u određenom razdoblju, bilo to opravdano ili ne.

Odmah sam se složio da je članak 56. Zakona o odvjetništvu protivan tržišnoj privredi, a to znači i protuustavan. No u Hrvatskoj odvjetničkoj komori (HOK) smatraju da je taj članak zapravo dobra stvar za odvjetnike, ali i za stranke. Predsjednik HOK-a Robert Travaš upozorio je da je najvažnije shvatiti da se odvjetništvo ne može tretirati kao gospodarska djelatnost. Navodi stajalište Ustavnog suda da je smisao i cilj odvjetništva ponajprije pružanje pravne pomoći onima kojima je to potrebno te da je ono faktor pravne sigurnosti u demokratskoj i pravnoj državi. Zbog te svoje specifičnosti za njega ne vrijede zakoni ponude i potražnje na tržištu.

Osim toga, navodi on, Direktivom o uslugama na unutarnjem tržištu EU (točka 88. Preambule) propisano je da se odredba o slobodi pružanja usluga ne primjenjuje na slučajeve kada je neka djelatnost u državi članici ograničena na struku, primjerice davanje pravnih savjeta na pravnik.

Nemoguće je prava i interese stranaka zaštititi ako odvjetnik dulje neopravdano ne obavlja odvjetništvo. Gubi se kontakt sa strankom, spisi su nedostupni te su moguća propuštanja sudskih ili prekluzivnih rokova za pojedine radnje u postupcima – napominje Travaš.

Slažemo se s tim, međutim, nakon dodatnih rasprava u redakciji zaključili smo da postoje i situacije kada bi se odvjetnicima ipak mogla dopustiti neaktivnost dulja od šest mjeseci. Travaš s pravom kaže da odvjetnik ne bi smio prestati raditi dok ne završi posao ili dok ga ne prosljedi kolegi. Ali što ako je odvjetnik sve svoje slučajeve zatvorio i ako mu se ne da raditi, a dovoljno je zaradio da sebi to može priuštiti? Zašto mu uskratiti pravo da jednog dana kad se dobrano odmori, opet baci pogled na paragrafe zastupajući nekoga. Doduše, u HOK-u bi mogli reći da je odvjetnik nakon godinu dana izvan svih tokova, pogotovo zato što se kod nas propisi svako malo mijenjaju. No i odvjetničko je znanje dovoljno veliko da bi brzo ušao ‘u štos’. Zato, uvažavajući argumente HOK-a da odvjetništvo nije gospodarska djelatnost i o potrebi zaštite interesa stranaka, ovu bi zakonsku odredbu ipak trebalo preispitati i omogućiti onim odvjetnicima koji su svoje poslove završili da im se bez poljedica omogući odmor ako to žele. Ili barem da se i to tretira kao opravdan razlog neaktivnosti.

Travaš kaže da odvjetnik iz EU koji u Hrvatskoj na stalnoj osnovi obavlja odvjetništvo pod nazivom zanimanja iz svoje matične države, a neaktivan je dulje od šest mjeseci, neće biti brisan iz Imenika stranih odvjetnika HOK-a samo zbog toga što ima odvjetnički ured u svojoj matičnoj državi, primjerice u Milanu, i odvjetnički ured npr. u Zagrebu. Naime, objašnjava Travaš, potpuno je jasno da taj odvjetnik obavlja odvjetničku službu u svojoj matičnoj državi, a što je svakako opravdani razlog zbog kojeg ne može obavljati odvjetničku službu u Hrvatskoj dulje od šest mjeseci.