Potpredsjednica Vlade morala je otići zbog Agrokora. Dok se bavila njime, trpjeli su poslovi u Ministarstvu gospodarstva. Najavljujene reforme nisu se provodile, deseci natječaja nisu raspisani. Zato treba razdvojiti poziciju potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva i odustati od guranja energetike u gospodarski resor.
Koliko god uzbudljivo i dramatično izgledalo, otkrivanje i posljedice s Agrokorom povezane afere ‘Hotmail’ zbog koje je potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić bila priljena dati ostavku, mnogo toga već je vidjeno u proteklih dvadesetak godina. Mogao bi se napisati priručnik ‘Kako smijeniti ministra u deset koraka’.
Interesna skupina (ili skupine) prikupe zapravo obavještajni materijal koji kompromitira političara-metu. U jednoj varijanti meti se signalizira postojanje dokaza, ali ona obično odbije dati ostavku ili učiniti što se od nje drugo traži. Onda se traži pogodan trenutak da se u odabranome mediju plasiraju pripremljeni i obrađeni kompromitirajući mejlovi, fotografije, videouradci…
Žrtva i dalje odbija dati ostavku, pretpostavljeni (premijer) daje odlučnu potporu članu svog tima. Onda slijedi novi naramak dokumenata u odabranome mediju. Pa se dignu premijerovi protivnici u vlastitoj stranci. Pa počinje pritisak javnosti. Onda se održava serija sastanaka. I na kraju meta izlazi pred medije i daje ostavku.
Onda oporba traži ostavku cijele vlade i prijevremene izbore. Dio medija ustrajava na kažnjavanju svih upletenih u aferu, drugi dio medija okreće se budućnosti i pokušava saznati tko će zamijeniti maknutog ministra. Premijer glumi smirenost, pušta nekoliko dana i onda u ispražnjenu fotelju sjeda novi čovjek. Za desetak dana stari je ministar zaboravljen, čeka se nova predstava.
Demokracija podrazumijeva da se rad vladinih dužnosnika kontrolira na više načina. Postavlja se, međutim, pitanje imaju li procesi kakav je upravo obavljen nad Martinom Dalić i ekipom koja je pisala ‘lex Agrokor’, a onda dobila unosne poslove na njegovoj provedbi, preventivni učinak; šalje li se kažnjavanjem onih koji su napravili pogrešku u koracima poruka budućim akterima da se klone sumnjivog ili spornog ponašanja. U slučaju hrvatske stvarnosti odgovor je negativan.
Primjera radi, uvijek će se naći neki odvjetnički ured koji će se uključiti u političko-ekonomsko-financijske projekte i situacije. Treba se sjetiti angažmana odvjetničkog ureda Marković i Plišo u događajima povezanima s Fimi-medijom. Sada se u vezi s ‘lex Agrokor’ i aferom s mejlovima neformalne skupine Borg za pisanje nacrta zakona za specifičan oblik predstečajne nagodbe ponovno u jednoj od glavnih uloga pojavljuje jedno odvjetničko društvo, Šavorić i partneri. Očito, i dalje rizici i konačne kazne (ako ih ima) ne djeluju preventivno.