A sad na sjeve po osvježenje

Island je poseban i zbog djelovanja njegove čudesne prirode na ljude, zbog mira koji vas obuzme kad promatraste njezinu snagu i ljepotu, sasvim drukčiju od one koju poznajete.

Reykjavik, glavni grad Islanda, jedan je od čišćih, zelenijih i sigurnijih gradova na svijetu. I zacijelo jedan od ugodnijih za život, osim klime.

Seljalandsfoss, jedan od najljepših i najpopularnijih slapova na Islandu, na samom je jugu otoka; ruši se šezdeset metara u dubinu. Uskom stazom može se doći iza njega i ući u malenu špilju. Nije najviši Islandski vodopad – to je 240-metarski Morsárfooss.

Neopisiv je osjećaj kad u moru ugledate golema grbavog kita dužeg od 15 metara. Vrijedilo je svih stotinu eura, koliko stoji izlet.

Olupina aviona američke vojske koji se 1973. morao prisilno spustiti zbog zaleđivanja opreme. Danas ga turisti obožavaju fotografirati.

Akureyri je četvrti po veličini grad na otoku i sveučilišni centar. Poznat je po semaforima koji svijetle u obliku srca.

Za spavanje nije dovoljna da se ugrijem pa sam se omotao još i ručnikom, iako sam već spavao u jakni i pidžami plus trenirka – uz duple čarape. Otvorio sam šator kad opet – vodoravno puše vjetar, samo ovaj put pada snijeg! Pothladen, otrčao sam pod tuš da vratim toplinu, zatvorio se u zahod u kojem je ugodno grijao radijator. Pomislio sam zaspati sjedeći, ali kada sam podigao pogled, s unutarnje strane vrata stajao je natpis: ‘Noćenje u zahodu – 200 eura’. Ipak sam ostao i puštaj vodu čim bih čuo da se vrata otvaraju i tako dočekao šest ujutro i novi dan.

Autom smo krenuli dalje da nademo nove, pogadate – vodopade. Svaki je unikatan i visinom i protokom. Naime, na otoku se nalazi i poznati Dettifoss (‘foss’ je naziv za vodopad pa su svi sličnih imena barem što se tiče zadnja četiri slova), koji ima protok vode od 11,581.225 litara u minut! To je vodopad koji je sniman za početnu scenu filma ‘Alien: Prometheus’. Naravno da sam se išao približiti što je više moguće i upao u vodenu izmaglicu poput kiše koja se stvara od snage vode koja udara u kamenje pri padu i diže je iznad 44 metra visokog vodopada.

Najviši slap koji smo ugledali bio je Skogafoss od 60 metara visine, a najviši na otoku je 240-metarski Morsárfooss. Kada smo kod imena za nas čudnih i dugih naziva, možemo spomenuti i pokrajinu od 23 slova zvanu Svalbarðsstrandarhreppur, u koju se nadam da ne idete bez GPS-a jer bi razgovor s lokalcima zbog izgovaranja mogao potrajati. Prolazeći po otoku naišli smo i na sjeverni dio koji je poznat po gledanju kitova, naravno nismo htjeli to propustiti pa smo za 100 eura po glavi (na cijene smo se već navikli reduciranim ishranom) skočili na brod specijaliziran za pronalazak grbavih kitova, koji znaju biti duži i od 15 metara. Osjećaj kada ugledate takvo stvorenje je… neopisiv. Kao i sve na Islandu, a propustovao sam od Afrike do Japana.

Zbog putovanja i noćenja svaki put na drugome mjestu i novih neočekivanih uvjeta, Island se može činiti iskustvom koje bi netko izbjegavao. No naprotiv, nakon europskih gradova Island je pravo osvježenje u punom smislu te riječi. Iskustva su ta koja se pamte i mijenjaju nas, a Island je kažu potrebno posjetiti barem četiri puta da se doživi sve što nudi u pojedinom godišnjem dobu, tako da mi to sve postaje jasnije kada vam prepričavam doživljaje s tog jedinstvenog otoka na sjeveru Europe u Atlantskom oceanu. Island je poseban ne zbog vremenskih uvjeta, nego iznimnog osjećaja mira koji pruža krajolik. Kada se osvrnem na iskustva s Islanda, možda nemam sjećanja toliko na ljude i arhitekturu (iako je Reykjavik pun grafa i subkulture se čini prilično razvijena i zanimljiva), nisam bio ni na nekom ludom izlasku, ali priroda oduzima dah i lako razmazi fotografije u potrazi za savršenim pejzažnim kadrom.