SEKSUALNA ORIJENTACIJA (A I RODNI IDENTITET) DOISTA JEST FLUIDNA, ZATO JU JE NEMOGUĆE SVRSTATI U TRI KATEGORIJE: HOMO, HETERO I LI BI.
Razmjena bračnih zavjeta glumca Nica Tortorelle i ‘influencerice’ Bethany Meyers američke medije nije privukla samo zato što je bila riječ o artističkom činu tijekom kojeg je par nosio krune na glavi i duge bijele kreacije nalik na kostime likova iz kakvog fantastičnog romana. Mladenci su pozornosti privukli i zbog toga jer su ozakonjenjem svoje 12-godišnje veze odlučili srušiti konvencije u seksualnosti, seksualnom opredjeljenju i rodnim ulogama. Ili, bolje reći, pokazali su da je stavljanje nekoga u okvire suvišno jer okvir i definicije zapravo ne postoje.
Naime, Bethany Meyers, u teoriji lezbijka, udala se za muškarca koji se identificira s pojmovima panseksualac i ‘cisgender queer’. Iako su svoju dugogodišnju vezu okrulin brakom, nisu se obvezali na monogamiju. Naprotiv, žive u poliamoriji, pojednostavljeno rečeno, otvorenoj vezi u kojoj je partnerima dopušteno upuštati se u odnose (emocionalne i/ili seksualne) s drugim osobama.
Moram priznati, moj pokušaj shvaćanja njihove seksualnosti, odnosno seksualnih preferencija, doimao se kao rješavanje složene matematičke jednadžbe. Ma koliko se god smatrao slobodoumnom, slučaj Meyers/Tortorella na trenutak mi je izazvao inat. Ako je ona žena koja voli žene, a očito i muškarca, a on muškarac koji voli muškarce, a očito i ženu, zašto se nisu ‘auti’ kao biseksualne osobe? Čemu tolike komplikacije? Čemu izmišljanje novih termina ako stari sasvim dobro objašnjavaju stvari?
E, pa, kako bi to rekla Meyers, objašnjavaju, ali samo načelno. Naime, ona i njezin suprug svoj su javni život odlučili posvetiti borbi za prava LGBT skupine i razbijanju predrasuda o spolnosti i seksualnoj orijentaciji. Osim što smatraju da su stvari mnogo fluidnije nego što se čini, misle i da će s više pojmova s kojima se moguće identificirati nestati potreba za takvom vrstom identifikacije. Sve bi trebalo postati ono što u biti jest – normalna (i osobna) stvar.