Uloga i važnost muza u životima modnih kreatora mijenjale su se tijekom dvadesetog stoljeća pa sve do danas. Nekad su se kreacije osmišljavale za glumice ili važne osobe iz drugih umjetničkih područja koje su pojavom i životnim stilom itekako nadahnjivale kreatore. U posljednjih tridesetak godina modne muze su modeli i pjevačice, a u novome mileniju i potpuno nepoznate Instagram-djevojke.
Tek izdani naslov ‘Loulou i YSL’ Christophera Petkansa govori o životu slavnoga kreatora Yvesa Saint-Laurenta i njegove bliske prijateljice Loulou de la Falaise. Ona ga je svojim stilom, idejama i životnom filozofijom itekako inspirirala za njegove najvažnije kolekcije. I sama je poslije bila kreatorica i imala svoju modnu liniju, ali ipak je u modnom svijetu ostala zapamćena kao Yvesova najvažnija muza.
Ispiraciju za popularni ‘engleski look’, kombinaciju ženstvenog i sportskog ležernog stila, svojedobno je Coco Chanel našla u Veri Lombardi, posvuduši iz redova tadašnjeg engleskog visokog društva. Čim joj je prva kolekcija pobrala pohvale modne kritike, Vera je postala muza, ali i ambasadorica perfidne Coco, koja je prije svega znala s kim se treba slizati da bi njezina moda bila prihvaćena, najprije u najvišim krugovima, a onda među slojevima bogatog europskog društva.
Nasuprot Coco, koja je dobro znala kopirati drugi stil i modificirati ga u svojoj maniri, izvrsni Hubert de Givenchy radio je to na drugačiji način. Njegove muze bile su filmske glumice, za čije je uloge stvarao kostime i do danas ostao jedan od najutjecajnijih kreatora 20. stoljeća. Duga bijela haljina s crnim cvjetovima u filmu ‘Sabrina’ te nezaboravna crna haljina s biserima u kojoj je Audrey Hepburn glumila u filmu ‘Doručak kod Tiffanyja’ lansirale su tada mladu francusku glumicu kao modnu ikonu filmskog platna.
Yves Saint-Laurent pak svoje je kolekcije stvarao crpeći energiju i inspiraciju iz figura dviju najvažnijih životnih prijateljica, Loulou de la Falaise i Betty Catroux. Obje su s njim provele više od tridesetak godina, a Loulou je imala osobito važnu ulogu. Ona je vječno morala biti prisutna uz Yvesa kako bi njegove kreacije do zadnjeg šava imale utisnut Loulouin duh i dizajnerovu maštu. Yves je smatrao da su njegove muze žene izrazita stila i temperamenta, one koje žive načinom na kojem im sve ‘obične’ žene zavide. Svakako, modni su kroničari izvršno prikazali kako su se uloga i važnost muza u životima modnih kreatora mijenjali tijekom dvadesetog stoljeća pa sve do danas.
Nekad su se, dakle, kreacije radile za glumice ili važne osobe iz drugih umjetničkih područja koje su svojom pojavom itekako nadahnjivale kreatora. Posljednjih tridesetak godina, modne muze su modeli i pjevačice, a dolaskom novog milenija i potpuno nepoznate djevojke koje se, samo noseći reviju velikih modnih kreatora, uspješno probijaju u svijet poznatih i slavnih. Inspiraciju za svoje kolekcije kreatori 21. stoljeća iz sezone u sezonu nalaze u izvanrednim kreacijama najmaštovitijih modnih razdoblja prošlog stoljeća. Tako stvoreni modni hibridi i ne trebaju muze nekadašnjeg formata, već samo lijepa lica s američkim osmijehom od uha do uha.